Page 67 - STAV broj 280

Gledao sam u njih šuteći. Ostali su vojnici. Iz zemunice do nas po njima osu a ja sam se spustio do pogođenog mom-
klimajući polagano glavom potvrđivali kiša metaka iz pješadijskog naoružanja. ka. Velika ulazna rana sprijeda i još veća
njegove riječi. “Umirili su se izgleda”, Primijećeni, brzo su se raštrkali po livadi izlazna na leđima. Stavio sam ga na svo-
rekoh gledajući preko tranšeje. “Jesu, al’ i uzvratili vatru ka našoj liniji. Jedan dio, je noge i izvadio zavoj. Samo je uspijevao
malo sutra, sad ćeš ih vidjet, najviše za njih tridesetak, krenulo je prema nama. kroz hropac dozivati majku. Iskašljavajući
pola sata”, reče jedan od vojnika gaze- Naš veoma loš položaj pogodovao im je krv, pokušavao je doći do zraka. Snažno
ći opušak, “nego, hajde da se rasporedi- da nam se veoma približe. Otpočela je mi je stiskao ruku nastojeći da diše, ali
mo gdje će ko i da vidimo koliko imamo bjesomučna pucnjava. nije uspijevao. Sve me jače stiskao, a za-
municije.” Četnici su na sve moguće načine po- tim je odjednom stisak popustio. Čulo se
Otišao sam lijevo od zemunice tako kušavali da nam priđu još bliže. Uz za- još samo krkljanje u njegovim grudima.
da sam mogao vidjeti rov do mene i lju- glušujuću pucnjavu, iza njihovih leđa Opipao sam mu puls na vratu.
de u tranšeji. pojavili su se praga i tenk uz veliki broj Odlazak saborca, čak iako ga nisi po-
Odjednom me trznu huka koja se vojnika koji su ih pratili. Pucajući, vojnik znavao, nikad nije jednostavan. Premda
stopila s jakom eksplozijom. Uspio sam do mene pokazao mi je rukom na više od naokolo gori, za tebe u tom momentu
čučnuti u tranšeju dok su veliki komadi stotinu četnika koji su s naše desne stra- sve prestane. Kao bez zvuka, jednim sam
zemlje i drveća padali po meni. Okrenuo ne navaljivati na susjednu zemunicu. Za okom gledao u njegovo lice, a drugim u
sam se i pogledao crni stup dima koji se samo pet minuta sve se pretvorilo u pra- vojnike koji su pucali. A onda se odjed-
uzdizao iz smjera zemunice do nas. Samo vi pakao. Livada ispred nas bila je puna nom vratiš, kao da izroniš. Mirniji, sta-
što sam krenuo, druga granata pogodila dima, tako da smo ih jedva vidjeli. Sve su loženiji, odlučniji.
je isto to mjesto. Ponovo sam bio čučnuo. nas više pritiskali, ali mi smo odgovarali Spustio sam ga na zemlju u tranšeji i
Ispravljajući se, vidjeh da onaj stariji čo- vatrom i nismo dopuštali da se potpuno malo ustranu sklonio njegovo tijelo. Sme-
vjek, s kojim sam maloprije pričao, po- približe. “Browning” koji je tukao s tenka đa kosa pala mu je po čelu, a lice i usne
guren brzo ide kroz tranšeju. “Idemo zadavao nam je velike probleme, tako da ostale u nekom polusmiješku. Jaknom
gore”, viknu mi prolazeći, “izgleda da su smo jedva smjeli izviriti dok pucamo. U sam mu prekrio lice.
ih direktno pogodili.” ispomoć su nam došla još četiri borca iz Četnici su s dva transportera bili na-
Približavajući se zemunici čuli smo susjednih rovova. Vidjelo se da četnici ne sred njive nadirući prema nama. U glavi se
jaukanje. Kada smo stigli, mlađi je mo- namjeravaju odustati tako lahko. čovjeku u takvim trenucima svašta zavrti
mak čučeći previjao dvojicu vojnika. Je- U jednom momentu, mimo sve ostale – možda je to to, možda je to taj zapisani
dan od njih, pogođen u grudi, bio je pri- pucnjave, na nas se sručila kiša minoba- dan kad treba da se seli. Ako je to danas,
seban. Drugi je bio ranjen u glavu, geler cačkih granata. I tako četiri puta. pa neka je. Viknem kroz galamu prema
mu je odnio prednji dio lica i u tom je Uspješno smo odolijevali, ali smo se onom starijem čovjeku: “Kako se zvao
bolu stravično zapomagao. Stari krenu pitali koliko ćemo tako izdržati. Niko ovaj momak?” Pogledao me šuteći, možda
da im pomogne, a ja sam preko motoro- nam nije dostavljao municiju. Bacali i pomalo iznenađeno, a onda i on viknu:
le brzo tražio sanitetliju. Uspjeli smo ih smo bombe na četnike jer su bili već ve- “Ahmed, Ahmed mu je ime.” Klimnem
koliko-toliko imobilizirati i previti kada oma blizu. Dok su jedni pucali, drugi su glavom, uzmem pušku, a snajper preba-
je stigao sanitetlija s još tri momka. Brzo punili okvire i tako smo se smjenjivali. cim preko leđa. Prolazeći, starog potap-
su ih stavili na nosila i odnijeli. Momak A onda, u tom odlučujućem valu, oni su šem po ramenu i pokažem na veliki jasen
koji je bio s njima, vidjelo se to, bio je u se odvažili da krenu smionije. Dva tran- nekoliko metara iza naše tranšeje. On me
šoku. Pitao sam ga je li on gdje ranjen, na sportera davala su im podršku dok su uz pogleda, klimnu glavom i nastavi pucati.
šta je šuteći odmahnuo glavom. tešku vatru iz pješadijskog naoružanja Brzo sam iskočio i puzeći došao do
Ponovo se tranšejom začuo bat čiza- pokušavali upasti u tranšeje. stabla. Imao sam odatle dobar pregled.
ma. Trojica vojnika dođoše do nas. “Evo Tražio sam od jednog momka da pre- Povadim municiju pored sebe i otkočim
su nas poslali kao pojačanje”, zadihano vija ranjenike i da mi doda još dvije bom- svoj “Remington”. Nisam plakao, ali oči
reče jedan od njih. Kazah im da se ras- be iz ranca. Jednu sam uspio baciti, a kad su mi bile pune suza, bilo je to nešto jače
porede kroz tranšeju. sam uzeo drugu, momak je nestao iz mog od mene. Repetiram i naslonim oko na
Uto jedan od naših povika iz zemuni- vidokruga. Krajičkom oka vidio sam da ga optiku. Pucanj za Ahmeda. Repetiram,
ce da četnici dolaze. Provirio sam preko je nešto odnijelo s grudobrana. Okrenuo pucanj za Ahmeda. Nanišanim, pucanj...
grudobrana. Pogureni, iz šumarka, bez sam se, ležao je na drugoj strani tranše- Samo bi zastao na tren da rukavom obri-
pucnjave, približavali su se agresorski je. Viknuo sam drugom vojniku da puca, šem oči... n

STAV 16/7/2020 67