Page 68 - STAV broj 280

DRUŠTVO

Prije 25 godina poginuo je “zlatni ljiljan” Zuhdija Grošić

HEROJ KOJI NIJE

KALKULIRAO NI KAD

JE BILO NAJTEŽE

“I kad je Sajo poginuo, kaže on meni: ‘E, ženo, sad je red na

mene’, a ja mu kažem: ‘Haj nemoj zezati.’ Tako smo jednog
jutra razgovarali i ja mu predložila da bježi odavde preko šuma

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ jer će se ovo završiti i s njim i bez njega, a on me naruži: ‘Koji
si ti neprijatelj svoje zemlje! Pa kako bih ja, bolan, ostavio
svoju braću u ovoj krvi i u ovoj nevolji? Pa kako u Boga ne
vjeruješ?’”, prisjeća se Zuhdijina supruga Hajra

jećanja na ljude i događaje s vre- rat, od one vojne, političke, diplomatske Od zadobijenih rana dva dana kasnije pod-
menom blijede. U takvom histo- ili humanitarne borbe, danas se sa sigur- legao je u bihaćkoj bolnici. Zuhdija Grošić
rijskom vrtlogu našao se i prote- nošću može kazati da je Bosnu i Herce- ranjavan je još dva puta.
Skli rat i njegovi akteri. Uslijed govinu odbranilo herojsko srce boraca ili Dugo je bio komandir čete u Prvom ba-
nedovoljnog razumijevanja značaja kul- starješina koji ni u najtežim uvjetima nisu taljonu 505. brigade, a u vrijeme pogibije
ture pamćenja, mnoga nezabilježena ratna kalkulirali. Jedno takvo herojsko srce bilo bio je pripadnik Bataljona za specijalne na-
iskustva, ljudske patnje i stradanja, podvizi je i ono Zuhdije Grošića, borca i starješine mjene “Hamza”. Posthumno je odlikovan
i herojstva odavno su u opasnosti od pot- 505. brigade 5. korpusa Armije RBiH, koji značkom “Zlatni ljiljan”, te proizveden u
punog zaborava, a zaborav nikad nije vo- je stazom odabranih otišao 10. jula 1995. go- čin poručnika Armije RBiH 29. decembra
dio dobru. Ondje gdje prestaje pamćenje, dine. Zuhdija Grošić (sin Huseina i Rabije) 1995. godine. Također, posthumno je do-
polahko, ali sigurno otpočinje nestajanje. rođen je 14. aprila 1966. godine u naselju bio i Plaketu Općine Bužim 2016. godine.
Stoga je svako pisanje i bilježenje, pa i ono Brigovi, općina Bužim. Osnovnu školu po-
o najsitnijim detaljima proteklog rata, naša hađao je u Bužimu, a srednju u Ljubljani. “SAD JE RED NA MENE”
trajna obaveza, kako zbog duga prema su- Bio je oženjen suprugom Hajrom i otac je O životu Zuhdije Grošića govori nam
dionicima rata, tako i zbog generacija koje triju kćerki, Sedije, Subhije i Emine. U njegova supruga Hajra: “U toku školova-
ne pamte rat ili tek dolaze na ovaj svijet. toku rata više je puta pohvaljivan od ko- nja u Sloveniji Zuhdija je počeo raditi još
Bez obzira na sve forme borbe koje je mandanta 505. brigade. Teško je ranjen u 1983. godine. Prvo je radio u Ljubljani, a
podrazumijevao odbrambeno-oslobodilački rejonu Zloimenjaka 8. jula 1995. godine. nakon devet mjeseci prebacio se u Ravne na
Koroškem. Odatle je 1987. godine otišao u
S polaganja zakletve 23. jula u Bužimu vojsku u Veles, pa onda na prekomandu u
Prilep. Oženio se prije vojske, sa svega 17
godina. U vojsci se istakao za vrijeme jed-
nog požara, kada je spasio neku porodicu i
za nagradu dobio 15 dana slobodno. Po po-
vratku je ponovo otišao raditi u Sloveniju i
tu ostao sve do rata. Posljednji put kad je u
proljeće 1992. godine krenuo za Sloveniju,
moglo se preći samo preko Bosanskog Šam-
ca. On je krenuo i s pola puta se vratio kući.
Odmah se uključio u Teritorijalnu odbranu,
u brigovski vod i išao na liniju na Banjane
i Ćorkovaču. Sjećam se da mu je koman-
dir bio Mevlid Mustafić. Odatle je prešao u
izviđače bataljona. S njim su još bili Elvir

68 16/7/2020 STAV