Page 61 - STAV broj 280

KINĐE, KINĐE

Juan Antonio Corbalán srest će u Zadru igrača koji je zauvijek obilježio njegov život:
Mirzu Delibašića. Klasa od 1,97 metara, graciozan stav i sjetan pogled. Od tada je

prošlo gotovo 48 godina, ali Corbalánova su sjećanja jasna. “Nikad u Evropi nisam vidio
boljeg igrača od Delibašića. Čak je i tada imao neodoljivu mentalnu i fizičku zrelost.
Nije izgledao kao Supermen, ali radio je stvari koje smo vidjeli samo među američkim
profesionalcima. Na terenu je izgledao kao violinista”, sjeća se Corbalán u članku koji
je prije nekoliko dana objavio madridski El Pais

očetkom sedamdesetih godi- “Bio je poseban zbog svog srca”, objaš- “Casertu”, koja je nešto ranije potpisala
na prošlog stoljeća Jugoslavija njava Corbalán. “Kada je bio vrlo mlad, već Bogdana Tanjevića. Nije ni debitirao a do-
Krešimira Ćosića i Ranka Žera- se činio mudrim čovjekom. Uvijek sam od živio je moždani udar koji ga je prisilio da
Pvice počela je praviti probleme njega imao neku pouku ili savjet. Činilo se se povuče sa svega 29 godina. “Njegov
Sovjetskom Savezu kada su osvojili svo- da ima ključeve da pomogne ljudima da život se usporio”, kaže Corbalán. Mirza
ju prvu zlatnu medalju u historiji. U isto budu sretni. Dušu mu je ispunjavalo sve”, se zatim vratio u Sarajevo kako bi “živio
vrijeme “Real Madrid”, koji je tada vodio prisjeća se. u miru”, ali zdravlje, lični usponi i padovi i
Pedro Ferrándiz, želio se vratiti na evrop- Delibašić je karijeru započeo 1968. godi- strahote rata nikada mu nisu donijeli mir.
ski vrh nakon što je ranije u svoje vitrine ne u “Slobodi” iz rodne Tuzle. Iste godine Počeo je živ umirati. Unatoč ponudi pri-
pospremio četiri kontinentalna naslova, postao je prvak BiH u tenisu, u kadetskoj jatelja da mu pomognu, nije htio pobjeći
a talent koji im je trebao pomoći na tom kategoriji, pa je čak i koketirao s baletom, od granata. Ostao je kod kuće, sa svojim
putu nalazio se tih dana na dalmatinskoj ali svijet košarke prisvojio je njegov jedin- ljudima, dok se njegova bivša država ras-
obali. Juan Antonio Corbalán pojavio se stveni talent. Godine 1972. godine potpi- padala. “Osjećam se kao da imam 700
na juniorskom Evropskom prvenstvu u Za- sao je za sarajevsku “Bosnu”, koju je tre- godina”, priznao je Delibašić u razgovoru
dru 1972. godine u dresu Španije, već je nirao Bogdan Tanjević, i nisu stali sve dok za El Pais 1992. Imao je 39 godina, oči su
debitirao u dresu “Madrida” kada je imao nisu postali prvaci Evrope 1979. godine. mu bile mrtve, a cigareta stalno upaljena.
svega 17 godina i u Zadru će sresti igra- Tako je Delibašić stigao u “Madrid” uz Ru- “Mnogi prijatelji sada su na brdima i pu-
ča koji je zauvijek obilježio njegov život: llána, Brabendera, Corbalána, Iturriagu i caju na svoje bivše drugove, uništavajući
Mirzu Delibašića. Klasa od 1,97 metara, Romaya 1981. godine. Bijeli dres nosio je grad koji smo zajedno sagradili. Osjećam
graciozan stav i sjetan pogled. samo dvije sezone, ali njegov je trag neiz- se prazno, a ne bojim se”, rekao je.
Od tada je prošlo gotovo 48 godina, ali brisiv među suigračima i u historiji kluba. Posljednji posao bio mu je onaj selektora
Corbalánova su sjećanja jasna. “Nikad u “Teško da se sjećam neke njegove loše reprezentacije BiH. Bježeći pod mecima
Evropi nisam vidio boljeg igrača od Deli- igre. Suci ga nisu poštovali kao Amerikan- iz opkoljenog grada, uspjeli su organizirati
bašića. Čak je i tada imao neodoljivu men- ce, ali Mirza je relativizirao sve. On je bio prvi nacionalni tim stvoren nakon osamo-
talnu i fizičku zrelost. Nije izgledao kao Su- iznutra filozof”, priča Corbalán. staljenja. Njegova je Bosna sudjelovala na
permen, ali radio je stvari koje smo vidjeli S Delibašićem su osvojili ligu, Mirza je po- Evropskom prvenstvu u Njemačkoj 1993.
samo među američkim profesionalcima”, gađao prosječno 24 poena po utakmici, godine i bila je osma. “Evokacija njegovih
sjeća se Corbalán u članku koji je prije ali poraz od “Barçe” u finalu lige 1983. dobrih vremena nije ublažavala bol. Proš-
nekoliko dana objavio madridski El Pais. godine ostavio je do danas traga na Mir- lost mu nikada nije bila važna, a budućnost
Oni koji su s njim dijelili svlačionicu kažu zinim suigračima. Mirza je bio stranac i na nije postojala”, priča Corbalán prije nego
da je Delibašić bio najljepši talent svoje njegovo su mjesto nakon toga htjeli dove- što se prisjetio jednog od posljednjih po-
generacije. Vodio je Jugoslaviju ka zlatu sti drugog igrača. Iza njega će u tim doći sjeta Mirzinih veterana.
na tom juniorskom turniru 1972. godine, a Wayne Robinson. “Jednog poslijepodneva “Sjeli smo na večeru u šest u restoranu
nakon toga je osvojio sve, apsolutno sve: rekli su mu da mora otići, ali da će pošto- dobrog prijatelja i ustali smo od stola u
evropsko prvenstvo, svjetsko prvenstvo i vati to što ima još godinu dana preostalog osam idućeg jutra. Na večeri smo osta-
Olimpijadu. Bio je jedini od svojih savre- ugovora. Odgovorio je menadžerima da će li 14 sati... To je prošlo Sarajevo. Mirza,
menika koji se nije spuštao s postolja na uzeti samo ono za što je radio. Odustao čije se stanje već pogoršavalo, ponašao
svakom od osam prvenstava na kojima je je od te plaće, napustio je ured i otišao se prema nama kao da se oprašta. Bio je
igrao (četiri zlata, dva srebra i dvije bron- ravno iz ‘Real Madrida’. Otišao je jedan od svjestan svog stanja i mislim da je, dubo-
ze). “Na terenu je izgledao kao violinista”, nas. Vječni prijatelj”, sjeća se Corbalán. ko u sebi, znao i kako će završiti. Rat ga
nastavlja Corbalán. Njegova sljedeća stanica bila je Italija, ali je ubio više od bolesti.” Umro je 8. de-
Košarkaška izvrsnost, međutim, nije zasje- tamo se sudbina s njim poigrala zauvijek. cembra 2001, mjesec dana nakon što je
nila “humanost” kojom je Delibašić zračio. U septembru 1983. godine došao je u napunio 48 godina.

STAV 16/7/2020 61