Page 57 - STAV broj 280
P. 57
videozapisa o Dževadu. Autori tih priloga
gotovo uglas kažu da je on najautentič-
niji inženjer šumarstva i nepotkupljivi
svjedok, da je vlasnik najveće privatne
biblioteke (16.400 knjiga i hiljade pri-
mjeraka časopisa i novina, op. a.) i bota-
ničke bašče u kojoj je preko stotinu vrsta
drveća i grmlja, da je gorljivi zagovornik
donošenja zakona o šumama kako bi one
bile zaštićene.
KAD KOSAC UPIŠE ŠUMARSKO-
-TEHNIČKU ŠKOLU
U avliji do koje dopire miris pokošene
trave i biljaka botaničke bašče razgova-
ramo s Dževadom, penzionerom koji ne
miruje, s čovjekom koji je decenije pro-
veo na pozicijama inženjera šumarstva
i istraživača na zaštiti šuma, profesora
u šumarsko-tehničkoj školi, na funkciji
direktora šumarstva, predsjednika opći-
ne, na prikupljanju i čitanju knjiga, na
pisanju knjiga... Kolekcija feromona
“Rođen sam kao treće dijete mojih
roditelja Nafije i Mustafe uoči 27. noći
ramazana 18. juna 1952. godine u Borač-
kom. Mogao sam biti Ramiz, a zvali su
me i Bajro, jer sam bio rođen blizu Baj-
rama. Tad je bilo u modi da djeca imaju
po dva imena. Majka mi je na ovom brdu
živjela 50 godina i jedan dan. Najveće
bogatstvo bilo joj je njenih pet sinova.
Ovdje je muška voda. Možda spadam u
posljednju generaciju djece koja do sedme
godine nije nosila gaće. Tek s polaskom
u školu nosili smo gaće. Struju smo do-
bili tek 1978. godine. Morali smo sami
isfinansirati dovod struje. Kad sam upi-
sao šumarsko-tehničku školu, kod babe
sam bio isprofiliran kao dobar kosac, jer
njemu je trebao radnik na imanju. Lju-
tio se što sam upisao školu, a izgovor
mu je bio ko će plaćati moju školarinu.
Zahvaljujući dobroj i plemenitoj Zehri
Dizdarević, dobio sam odmah stipendi-
ju i upisao šumarsko-tehničku školu na
Ilidži. Profesori su nas odlično primili.
Tu sam upoznao i brata berbera koji je Kad se vratio, nisu ga primili na fakultet i ovce. Treba održavati to. Treba i fizički
nas četvericu braće zajedno osunetio. Po pa je radio na institutu. On mi je često raditi. Uvijek sam uspijevao iskombini-
završetku škole stažirao sam u Olovu. U govorio: ‘Piši, Dževade. Ko zna bolje, rati fizički i umni rad. To je najveće bo-
to vrijeme jedan prepotentni inženjer široko mu polje!’ Kad bih ponovo bio u gatstvo koje čovjek može steći. Radim,
šumarstva rekao mi je da nisam pleme- poziciji da biram školu i fakultet, oda- radim i onda sjednem i čitam. Najčešće,
nit kao on, a ja sam ga upitao čime mjeri brao bih isto, jer nauka je za radoznal- paralelno, čitam četiri-pet knjiga. U mo-
plemenitost, a on je rekao – diplomom. ce, a ja sam jedan od njih. Kao profesor joj botaničkoj bašči, pored ostalih bilja-
Onda je u meni proradio bosanski inat u Olovu, prvu lekciju koju sam držao ka, imam kupastu smrču, srebrenu jelu,
i odbrusio sam mu da ću imati bolju di- učenicima bila je lekcija o zajedništvu tuju, sekvoju, ukupno 105 vrsta drveća
plomu od njegove. Upravniku sam na- života i svega onog što mi smatramo da i grmlja. U prirodi nema drveća koje
javio odmor i otišao i upisao šumarski je živo i da nije živo. Tražio sam da uče- živi samo. Ako nije povezano s drvetom,
fakultet. Uz ostale, posebno ću pamtiti i nici napamet nauče: ‘Sve utječe na sve, onda jeste s gljivama. Da nema gljiva u
Ahmeda Popu, Mostarca, jednog od rijet- sve utječe na svakog, svako utječe na sve prirodi, mislim da ne bi bilo ni života.”
kih Bošnjaka koji je s pozicije asistenta i svako utječe na svakog. To je koloplet
na fakultetu otišao u Njemačku i tamo koji se svakodnevno vrti u prirodi. Ko VLASNIK BIBLIOTEKE OD 16.400
odbranio doktorat i jedan od rijetkih to ne zna, on odluta.’ KNJIGA
Bošnjaka čiji su radovi iz etimologije, u Na imanju imam stotinjak duluma Dževad je svojom pojavom i djelom
to vrijeme, citirani u svjetskoj literaturi. zemlje i dvije gospođe krave. Imao sam zaintrigirao pažnju mnogih ljudi u BiH i
STAV 16/7/2020 57