Page 57 - STAV broj 280
P. 57

videozapisa o Dževadu. Autori tih priloga
          gotovo uglas kažu da je on najautentič-
          niji inženjer šumarstva i nepotkupljivi
          svjedok, da je vlasnik najveće privatne
          biblioteke (16.400 knjiga i hiljade pri-
          mjeraka časopisa i novina, op. a.) i bota-
          ničke bašče u kojoj je preko stotinu vrsta
          drveća i grmlja, da je gorljivi zagovornik
          donošenja zakona o šumama kako bi one
          bile zaštićene.
          KAD KOSAC UPIŠE ŠUMARSKO-
          -TEHNIČKU ŠKOLU
            U avliji do koje dopire miris pokošene
          trave i biljaka botaničke bašče razgova-
          ramo s Dževadom, penzionerom koji ne
          miruje, s čovjekom koji je decenije pro-
          veo na pozicijama inženjera šumarstva
          i istraživača na zaštiti šuma, profesora
          u šumarsko-tehničkoj školi, na funkciji
          direktora šumarstva, predsjednika opći-
          ne, na prikupljanju i čitanju knjiga, na
          pisanju knjiga...                  Kolekcija feromona
            “Rođen sam kao treće dijete mojih
          roditelja Nafije i Mustafe uoči 27. noći
          ramazana 18. juna 1952. godine u Borač-
          kom. Mogao sam biti Ramiz, a zvali su
          me i Bajro, jer sam bio rođen blizu Baj-
          rama. Tad je bilo u modi da djeca imaju
          po dva imena. Majka mi je na ovom brdu
          živjela 50 godina i jedan dan. Najveće
          bogatstvo bilo joj je njenih pet sinova.
          Ovdje je muška voda. Možda spadam u
          posljednju generaciju djece koja do sedme
          godine nije nosila gaće. Tek s polaskom
          u školu nosili smo gaće. Struju smo do-
          bili tek 1978. godine. Morali smo sami
          isfinansirati dovod struje. Kad sam upi-
          sao šumarsko-tehničku školu, kod babe
          sam bio isprofiliran kao dobar kosac, jer
          njemu je trebao radnik na imanju. Lju-
          tio se što sam upisao školu, a izgovor
          mu je bio ko će plaćati moju školarinu.
          Zahvaljujući dobroj i plemenitoj Zehri
          Dizdarević, dobio sam odmah stipendi-
          ju i upisao šumarsko-tehničku školu na
          Ilidži. Profesori su nas odlično primili.
          Tu sam upoznao i brata berbera koji je   Kad se vratio, nisu ga primili na fakultet   i ovce. Treba održavati to. Treba i fizički
          nas četvericu braće zajedno osunetio. Po   pa je radio na institutu. On mi je često   raditi. Uvijek sam uspijevao iskombini-
          završetku škole stažirao sam u Olovu. U   govorio: ‘Piši, Dževade. Ko zna bolje,   rati fizički i umni rad. To je najveće bo-
          to vrijeme jedan prepotentni inženjer   široko mu polje!’ Kad bih ponovo bio u   gatstvo koje čovjek može steći. Radim,
          šumarstva rekao mi je da nisam pleme-  poziciji da biram školu i fakultet, oda-  radim i onda sjednem i čitam. Najčešće,
          nit kao on, a ja sam ga upitao čime mjeri   brao bih isto, jer nauka je za radoznal-  paralelno, čitam četiri-pet knjiga. U mo-
          plemenitost, a on je rekao – diplomom.   ce, a ja sam jedan od njih. Kao profesor   joj botaničkoj bašči, pored ostalih bilja-
          Onda je u meni proradio bosanski inat   u Olovu, prvu lekciju koju sam držao   ka, imam kupastu smrču, srebrenu jelu,
          i odbrusio sam mu da ću imati bolju di-  učenicima bila je lekcija o zajedništvu   tuju, sekvoju, ukupno 105 vrsta drveća
          plomu od njegove. Upravniku sam na-  života i svega onog što mi smatramo da   i grmlja. U prirodi nema drveća koje
          javio odmor i otišao i upisao šumarski   je živo i da nije živo. Tražio sam da uče-  živi samo. Ako nije povezano s drvetom,
          fakultet. Uz ostale, posebno ću pamtiti i   nici napamet nauče: ‘Sve utječe na sve,   onda jeste s gljivama. Da nema gljiva u
          Ahmeda Popu, Mostarca, jednog od rijet-  sve utječe na svakog, svako utječe na sve   prirodi, mislim da ne bi bilo ni života.”
          kih Bošnjaka koji je s pozicije asistenta   i svako utječe na svakog. To je koloplet
          na fakultetu otišao u Njemačku i tamo   koji se svakodnevno vrti u prirodi. Ko   VLASNIK BIBLIOTEKE OD 16.400
          odbranio doktorat i jedan od rijetkih   to ne zna, on odluta.’       KNJIGA
          Bošnjaka čiji su radovi iz etimologije, u   Na imanju imam stotinjak duluma   Dževad je svojom pojavom i djelom
          to vrijeme, citirani u svjetskoj literaturi.   zemlje i dvije gospođe krave. Imao sam   zaintrigirao pažnju mnogih ljudi u BiH i


                                                                                                    STAV 16/7/2020 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62