Page 21 - STAV broj 379

je u Hrvatskoj postalo teško razgovarati na politiku. Posebno je zanimljiva teza o tome kako bi u Bosni i Hercegovini postigla po-
tu temu koja se tabuizira te javnost ne trpi zašto je u Vašingtonski sporazum unesen sebne ciljeve. Oni su u svojoj biti tek neka
suprotno mišljenje. Najveća tabuiziranost dogovor o uspostavi konfederacije Hrvat- modernizirana i umjerenija verzija stare
vlada u povezivanju Hrvata u BiH s poj- ske s Federacijom BiH, a isto tako i zašto tuđmanističke politike.”
mom nacionalne manjine. Iako, kako Jo- se u Daytonu hrvatska strana nije zalagala Jović u nastavku navodi kakav je utjecaj
vić navodi, presedan je da su Hrvati i Srbi ni za kakvu treću federalnu jedinicu. Nai- aktualnog rata u Ukrajini na stanje u Bo-
suveren narod u Bosni i Hercegovini pored me, Jović smatra kako je tadašnje hrvatsko sni i Hercegovini te smatra da su prijetnje
činjenice da imaju svoju matičnu državu u političko vodstvo na čelu s Franjom Tuđ- vetom i ucjenama koje je Zoran Milanović
kojoj su također suveren narod, a države su manom vjerovalo kako će se Bosna i Her- slao prije rata bile moguće, ali nakon nje-
i etnički homogene. “Stvaranjem matičnih cegovina raspasti te, ako se raspada, da je govog početka u Evropskoj uniji i NATO-u
nacionalnih država, status onih pripadni- bolje da se to dogodi na dva dijela koji bi bile bi smatrane neprijateljskim. Važno je
ka naroda koji ostanu izvan njenih granica onda pripao Hrvatskoj i Srbiji. Isto tako, naglasiti kako je članak objavljen malo prije
mijenja se i to uvijek tako da se njihov et- kako se u članku navodi, Tuđman je sma- nego je Zoran Milanović “zaprijetio” Šved-
nički status snižava. U političkom diskur- trao kako se u Bosni i Hercegovini nikada skoj i Finskoj blokadom ulaska u NATO.
su, međutim, ta se promjena teško prihvaća neće dogoditi dvije stvari; prvo da se izgradi Na kraju, Jović se osvrće na aktualnu
ili se negira – što dovodi do stalnih tenzija nadnacionalni identitet koji bi bio bosan- retoriku hrvatskog političkog vodstva o
između novostvorenih matičnih država i skohercegovački, a drugo da nikada jedan “dvjema krajnostima u BiH”. “Hrvatska
drugih država u kojima sad žive manjine.” narod neće činiti etničku većinu u BiH, što politika odnedavno govori da se protivi
Isto tako, Jović pojašnjava termin naci- se ipak dogodilo 2013. godine nakon popi- dvjema krajnostima, unitarizmu i separa-
onalne manjine te u kakvoj je on korelaciji sa stanovništva. tizmu, te da zagovara politiku ravnoprav-
sa suverenosti naroda i stvaranjem matične Važan dio članka predstavlja i opis po- nosti triju konstitutivnih naroda koja jedina
države. “Nacionalne manjine su oni dijelo- zicije Bošnjaka nakon Daytona, u kojem može osigurati opstanak Bosne i Hercego-
vi nekog naroda koji u nekoj drugoj državi Jović navodi: “Kroz Dejton su Bošnjaci vine. Iz svih prethodno objašnjenih razloga
(svojoj matičnoj državi) već ostvaruju suve- trostruko ‘sputani’: oni nemaju svoju fe- može se reći da tom narativu treba poklo-
renost, bez obzira na postotak stanovništva deralnu jedinicu nego je dijele s Hrvatima, niti samo djelomično povjerenje, budući
kojeg imaju u ovoj drugoj državi u kojoj su ta je jedinica u konfederaciji s Hrvatskom da u stvarnosti Hrvatska i vodstvo Hrva-
manjina.” U ovom kontekstu navodi se pri- (koja se kasnije nije materijalizirala), a uz ta u BiH postavljaju i ozbiljne prepreke
mjer Albanaca u SFRJ, koji su imali status
nacionalne manjine iako su bili etnička
većina na Kosovu. Primjer ovoga procesa Jović smatra kako je današnja vanjska politika Hrvatske prema
imali smo i u Hrvatskoj nakon uspostave Bosni i Hercegovini tuđmanistička. Cijelo poglavlje posvećeno
nezavisnosti kada Hrvatska ukida konsti-
tutivnost Srbima te iz preambule Ustava je utjecaju tuđmanizma na hrvatsku vanjsku politiku. Posebno
izbacuje Bošnjake i Slovence. je zanimljiva teza o tome zašto je u Vašingtonski sporazum
Nadalje, članak problematizira uplita-
nje Republike Hrvatske u unutrašnja pita- unesen dogovor o uspostavi konfederacije Hrvatske s
nja Bosne i Hercegovine putem narativa o Federacijom BiH, a isto tako i zašto se u Daytonu hrvatska
brizi za Hrvate u BiH koja je čak uvrštena i
u Ustav RH. “Hrvatska je u svoj ustav upi- strana nije zalagala ni za kakvu treću federalnu jedinicu.
sala obavezu brige za hrvatski narod koji Naime, Jović smatra kako je tadašnje hrvatsko političko
živi izvan Hrvatske, što se u naročitoj mjeri vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom vjerovalo kako će se
i na poseban način odnosi na Hrvate u Bo-
sni i Hercegovini. Stoga njen dominantni Bosna i Hercegovina raspasti te, ako se raspada, da je bolje da
dio, bilo da se radi o strankama desnog ili se to dogodi na dva dijela koji bi onda pripao Hrvatskoj i Srbiji.
lijevog centra, drži da ima pravo i obavezu
da predstavlja (i) interese Hrvata iz BiH.”
Dejan Jović bosanskohercegovačkoj javno- uspostavljanje izvanjskih ograničenja unu- za stvarno funkcioniranje Bosne i Herce-
sti postao je poznat i po tezi o kojoj piše i u tarnje suverenosti spriječena je mogućnost govine. U okolnostima ruskog rata protiv
članku: “Kada se govori o BiH, to se često da se odluke donose na načelu jedan čovjek Ukrajine, Hrvatska se kao članica NATO-a
čini bez uvažavanja činjenice da u njoj žive – jedan glas te je umjesto toga uspostavljen i Europske unije nalazi u ambivalentnom
i drugi, a posebno bez uvažavanja činjenice sistem odlučivanja konstitutivnih naroda, položaju po pitanju zahtjeva koje ima u
da je Bošnjacima Bosna i Hercegovina jedina čime su oni dobili praktički mogućnost da se odnosu na Bosnu i Hercegovinu. S jedne
domovina, što ni Srbima ni Hrvatima nije pojave kao veto-igrači. To je naročito odgo- strane, Zapad ne želi da se bilo čime naru-
– barem ne po diskursima koji dominiraju varalo najmanjem od tri naroda – Hrvatima. ši postignuto jedinstvo, pa Hrvatska ima
unutar njihovih zajednica kao i u ‘politič- Uz odredbe iz vlastitog ustava, Hrvatska je šansu da u tim okolnostima dobije određe-
kom Zagrebu’ i ‘političkom Beogradu.’” U tako dobila mogućnost da blokira Bosnu i ne ustupke za svoju politiku prema BiH. S
nastavku teksta Jović nastoji objasniti od Hercegovinu, sve dok održava bliske odnose druge strane, mora paziti da se ti zahtjevi
kuda dolazi teza i status “posebnosti BiH”. s Hrvatima u BiH. Time se može objasniti i ne shvate kao ultimatumi, koji bi u ovim
Ona je u kontekstu Hrvatske razumljiva jer tako velika bliskost da se ponekad čini kako okolnostima mogli za samu Hrvatsku biti
joj je to najvažnija susjedna država s kojom politiku Zagreba zapravo oblikuje Mostar.” vrlo kontraproduktivni.”
dijeli najdužu kopnenu granicu. Međutim, Iduće poglavlje posvećeno je hrvatskom Članak se završava konstatacijom da
Jović smatra kako je današnja vanjska poli- članstvu u Evropskoj uniji i na koji se na- “Bosna i Hercegovina jest po mnogočemu
tika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini čin članstvo koristi u odnosima s Bosnom i iznimka i poseban slučaj”, ali “pitanje je
tuđmanistička. Cijelo poglavlje posvećeno je Hercegovinom. “Hrvatska danas pokušava kako da postane zemlja kao svaka druga,
utjecaju tuđmanizma na hrvatsku vanjsku svoje članstvo u Europskoj uniji iskoristiti bez da nužno postane ono što sada nije”. n

STAV 10/6/2022 21