Page 26 - STAV broj 379
P. 26

POLITIKA



          četnika. Vele, naravno, mi i jesmo četnici. “Ja
          nisam četnik, izađite napolje i nemoj više da
          vas ikad vidim!”
          STAV: Znamo da se na Pofalićima 16. maja
          1992. godine odigrala jedna od najvažnijih
          bitaka za odbranu grada, a generalno i dr-
          žave. Jeste li bili učesnik te bitke?
          ZORANOVIĆ: Svakako. Mi smo očekivali
          napad svaki dan. Malo se zna da su 9. maja
          četnici s Vraca granatirali svoje položaje na
          Pofalićima. Kada su ih ovi pitali šta se dešava,
          zašto pucaju po njima, odgovor je bio zato što
          su neaktivni. Dakle, nije bilo pitanje dana,
          već sata kad će biti napad. Mi smo napravili
          plan odbrane, tada još nije postojala ustrojena
          Armija, mi nismo dobili odobrenje za taj plan,
          samo su ga usmeno odobrili Sefer Halilović,
          kao i Mustafa Hajrulahović Talijan. Njih je
          bilo 800, bili su dobro naoružani, a nas 550,
          slabo naoružanih i opremljenih. Imali smo
          mi na spisku 1.350 ljudi, ali nije bilo oružja.
          Uglavnom, mi smo krenuli ujutru u napad
          i uz relativno male žrtve, pet poginulih bo-  Kontali su Rade Srbin pa donese tekbir, to ih   sa svojom svitom, pa Karadžić, Mladić. Na
          raca, oslobodili smo Pofaliće. Kad smo ušli   je ponijelo i 9. decembra oko 9-9:30 ujutru   hrvatskoj strani Tuđman i njegova svita, kao
          u onaj dio gdje su bili četnici, zarobili smo   položili smo zastavu na kotu 850.   i Mate Boban. Gledam ja njih i razmišljam
          200 pušaka, 40 sanduka municije, minobaca-                           kako se u njima skupilo toliko zla. Osjećao
          ča, osa, zolja. To je prva slobodna teritorija,   STAV: Jeste li bili ozbiljno ranjeni?  sam se kao na balu vampira. Počinje sjed-
          odnosno prva oslobodilačka bitka.  ZORANOVIĆ: Nije bilo previše ozbiljno,   nica i Karadžić reaguje na jednu Owenovu
                                            u pitanju je noga, ali sam se liječio kući, ne   opasku da je pretjerao u nekim stavovima i
          STAV: Rade, Vi ste poznati po tekbiru u bici   u bolnici.            kaže tada Karadžić kako on predstavlja Srbe.
          za kotu 850?                                                         Ja sam, da bih nešto rekao, morao tražiti do-
          ZORANOVIĆ: Mi smo tu akciju počelu 5.   STAV: U to vrijeme odvijaju se pripreme za   zvolu od šefa vojne delegacije generala Ha-
          decembra 1992. godine u jutarnjim satima.   pregovore u Ženevi, koji će početi u januaru   lilovića ili od predsjednika rahmetli Alije
          Bila je magla koja nam je pomogla da se pri-  1993. godine, a u kojima ćete učestvovati i   Izetbegovića. U meni je, međutim, proradilo
          bližimo neprijateljskim linijama. Ali je u isto   Vi u sastavu naše vojne delegacije. Kako je   nešto i ja pritisnem dugme ispod stola. Ne
          vrijeme i odmogla našoj artiljeriji, da to malo   došlo do toga?     znam ko se više iznenadio u našoj delegaciji.
          artiljerije što imamo dejstvuje po njihovim   ZORANOVIĆ: Dođe meni jedan dan kući,   Svi su kontali šta će sad ovaj reći, a ja nikog
          linijama i da nam pomognu. Napad je po-  dok sam bio na kućnom liječenju, Habib i   od njih nisam upoznao sem Šibera, s kojim
          čeo oko 10 sati, a počeo ga je Slaviša Šućur   veli: “Spremi se, Rade, moramo ići u Glav-  sam i doputovao. Ja dobijem riječ od lorda
          ispaljivanjem granate iz tenka. On je progla-  ni štab Armije.” “Dobro, a što?” Kaže: “Haj-  Owena, ustanem i kažem Karadžiću: Gos-
          šen i najboljim tenkistom Armije RBiH. Mi   de spremi se pa ću ti usput reći.” I usput mi   podine Karadžić, ovo, gospodine, kažem jer
          smo već prvog i drugog dana imali napretke   kaže da ću biti dio državne vojne delegacije   je sastanak visokih delegacija i jer je red. A
          u pravcu od Orlića prema koti 850, u prav-  na mirovnim pregovorima u Ženevi. Ja ni-  Vi i gospodin Mladić za mene ste ratni zlo-
          cu pravoslavnog groblja također. Međutim,   sam ni znao da se pripremaju ti pregovori.   činci i predstavljate samo četnike i to radite
          četnici koji su se povukli s ovih dijelova gdje   Dođemo u Glavni štab. Sefera nije bilo već   odlično. A onaj fini dio Srba koji ne želi rat
          smo imali uspjeha dodatno su se utvrdili na   Stjepan Šiber. Kaže mi on da sam odabran   i koji vole svoju zemlju predstavljamo gos-
          prostoru Mujkića Brdo, Golo brdo, Vis i kota   da budem u delegaciji državnoj vojnoj. Tra-  podin Miro Lazović i ja. I još nešto da vam
          850 i napravili jednu gredu dugu jedno kilo-  žili su nekoga pouzdanog, ko neće na samim   kažem. Vi ćete kad-tad odgovarati za to što
          metar i po. I oni su tu gredu čuvali jer im je   pregovorima praviti probleme, promijeniti   činite, uključujući i genocid. Nije tada bila
          bila jako važna, k’o na dlanu su vidjeli grad.   stranu i sl. I našli su mene. Ja mu kažem da   uvriježena ta riječ, ali ja sam je upotrijebio.
          Sedmog decembra je bilo neko zatišje, 8. de-  nema tih para zbog kojih bih ja izdao svoje   Kad smo izašli, prišao mi je Sefer, potapšao
          cembra mi smo krenuli, a onda oko 10 sati   suborce sa Žuči, ali da nemam šta obući. Sre-  me po ramenu i kaže: “Munjo, nagrdio si
          neko zatišje je bilo, niko ne puca, mi smo po   ća, i Šiber i Sefer su povisoki, mršavi bili kao   džukele. Od sada ne moraš tražiti dozvolu
          travi, ne napredujemo. I ja počnem da raz-  i ja i skockala mi se uniforma. Pitam i šta je   za obraćanje i izjave medijima.”
          mišljam. Srbin sam, ali na pravoj strani, šta   moja uloga na pregovorima. Kažu samo da
          bi to mene da sam na njihovoj strani najvi-  budem prisutan i da se vidi da je naša Armi-  STAV: S obzirom na Vašu eksponiranost to-
          še uplašilo?! I sjetim se – tekbir. Oni su se   ja multietnička. Krenuli smo 2-3. januara.   kom Agresije, ali i poslije Agresije, osjećate
          plašili tekbira, mislili su da dolaze mudža-  U našoj političkoj delegaciji bili su: rahme-  li se sigurno kad putujete u manji entitet?
          hedini. Ja onda onako tiho, stidljivo kažem:   tli Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, Muha-  ZORANOVIĆ: Ja se nalazim na mnogim
          “Tekbir!” Neko kaže: “Allahu ekber!” Ja onda   med Šaćirbegović, Miro Lazović, a u vojnoj   njihovim spiskovima i nije mi sigurno ići
          malo jače, pa onda iz sveg glasa, a ono sa svih   Šiber, Sefer i ja. Ja dolazim sa štakama, u tu-  u RS. Naprosto, ograničena mi je sloboda
          strana čuje se: “Allahu ekber!” Ja sam tada   đoj uniformi, običan vojnik kojeg oslovlja-  kretanja. Ne mogu ni u Srbiji. Naravno,
          ranjen, a kasnije su mi suborci pričali da je   vaju s generale. Pa se ja šalim da sam bio v. d.   nije mi žao, ni najmanje, meni Bosna nema
          na njih jako inspirativno djelovao moj tekbir.   general. Na srpskoj strani bio je Milošević   alternativu.   n



         26  10/6/2022 STAV
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31