Page 3 - STAV broj 373 - 374

UVODNA RIJEČ

Mahir Sokolija

Mikrokosmos jednog identiteta

MOJIH PRVIH

STOTINU BAJRAMA

Moj pradedo Husein doživio je više od mahala. U njima tada još živi učahureni dio mi- u koje vjernici više nisu ulazili. Smatrali su da
dvjesto Bajrama. Slavio ih je pod sultanom, nulog vremena. Stoga je Vratnik – subkulturalni nema ni Bosne ondje gdje nema džamije.
ćesarom, kraljem, poglavnikom i maršalom. prostor koji živi svoj postosmanski i postori- Džamija za njih više nije bila molitveni prostor,
Rodio se 1860. godine u Sarajevu. Umro je jentalni život paralelno sa Sarajevom – treće već identitarna razdjelnica, označitelj Drugosti.
1959, kad je moj otac imao jedanaest godi- temeljno identitarno ishodište pradede Hu- Džamija je za njih postala i država, i narod, i
na. Zapamtio sam ga kroz babino sjećanje. seina. On će desetljećima, skoro do samog vjera; ona im je simbolizirala i Bosnu koju nisu
Kroz guste magle mog sjećanja na očevo kraja života, svakodnevno silaziti s Vratnika željeli, i narod nad kojim će izvršiti genocid i
sjećanje promaljaju fragmenti. Kad je, negdje u Čaršiju, koja je tada svojevrsni trg susreta vjeru koju je trebalo konačno iskorijeniti u za-
s početka unukovog školovanja, u bukvaru ili dviju kultura, one mahalsko-orijentalne i one mišljenom velikosrpskom svijetu.
čitanki ugledao veliku sliku Vuka Karadžića, pa haustorske, zapadne, švapske, koje supostoje Iako skoro devedeset godina mlađi od
mu rekao: “Ovo ti je, Kemo, najveći din-duš- i stidljivo se prožimaju. S njim će posljednjih svog dede, sve do polaska u srednju školu
manin.” Mnogo godina kasnije, ma koliko to pradedinih godina silaziti i njegov unuk, moj moj otac imao je gotovo jednaku identitarnu
bilo subjektivno, odlučio sam više vjerovati otac. Da nosi sepet u koji će mu dedo stav- geografiju: Bosna, Sarajevo, Vratnik, Porčina
savremenicima – a moj pradedo jeste bio Vu- ljati ono što kupi na pijaci jer ga sam više nije džamija. Poslije će se ona širiti i po Sarajevu i
kov savremenik – nego historijskim čitankama. mogao uspinjati na Vratnik. drugdje po bivšoj državi i izvan njezinih granica
Geografija pradedinog identiteta imala je Četvrta temeljna odrednica njegovog s posljednjom tačkom obilježenom bašlukom
četiri određujuće tačke. Prva je Bosna, kao identiteta jeste Porčina džamija na Vratniku, na kojem stoji da je umro kao hadžija.
golema pozornica na kojoj se odvijao njegov gdje bezmalo cijelo jedno stoljeće po pet puta Otkako znam za Bajrame, sa svojim sam
život u velikim historijskim mijenama. Punoljet- na dan pada na sedždu. Od njega su krajem dedom Salkom, sve do njegove smrti 1990.
stvo stječe u godini Okupacije, svojim očima pedesetih godina 20. stoljeća tu stariji samo godine, na bajram-namaze odlazio u Bijelu
ispraća posljednje osmanske askere s kojima munara i zidovi, a možda ni oni nisu, možda su džamiju na Vratniku. Od mojih stotinu Bajrama
nepovratno odlazi Istok. Gleda kako ulazi nova ih kakav požar i renoviranje u međuvremenu većina je klanjana ondje. Iz nje smo se otac
okupaciona sila, donoseći na svojim vojničkim natjerali na podmlađivanje, kao što je to ura- i ja s bajram-namaza u aprilu 1992. godine
čizmama drugu kulturu, običaje i zakone, da dio koje stoljeće ranije Eugen Savojski spa- spustili s Vratnika u dolazeći rat. Nakon Agre-
se, potom, ona dolazeća i ona što nije htjela ili livši gotovo sve sarajevske džamije, pa i ovu sije nastavio sam zajedno s ocem ići u Bijelu
nije imala kamo otići, tu pred njegovim očima Porčinu. Jedini kontinuitet među kulturološkim džamiju za Bajram barem još desetak godina.
u sljedeća četiri desetljeća prepliću i nadura- revolucijama i ratovima kojima je cijelo jedno Geografski prostor u kojem sam stjecao
vaju. Stariji je od mene današnjeg tri godine stoljeće pradedo svjedočio bili su ta džamija identitet u djetinjstvu drukčiji je od pradedi-
kad je u Bosnu stigao Veliki rat, a na samom i njegova molitva u njoj. nog, dedinog i babinog jer je Vratnik kod mene
je pragu svoje sedme decenije u trenutku stva- Najstarija sjećanja moga oca bila su ve- bio proširen Alifakovcem, bilo je u njemu tada
ranja Jugoslavije. Drugi svjetski rat, Nijemce zana za Porčinu džamiju. Ondje je kao dječak više Jugoslavije, a manje Bosne, a u Porčinu
i NDH dočekuje kao starac od 80 godina. I počeo mujeziniti. Gore, s munare s koje je nje- džamiju jedva da sam ušao nekoliko puta. S
Bog sami zna šta je tad u njegovoj glavi i šta gov dedo cijelo jedno stoljeće slušao ezan, on godinama će se ta geografija proširiti na broj-
će biti za koju godinu poslije, kad se nad ra- je sada pozivao vjernike na namaz. ne druge toponime i ko zna gdje će na koncu
zvalinama rata rodila nova Jugoslavija, u kojoj Kad su Vratničani sedamdesetih i osamde- završiti. Ali svoje obrise dobila je kroz obitelj-
će živjeti još četrnaest godina. setih počeli u većem broju seliti u nova naselja, sku tradiciju, kroz one četiri tačke na kojima
Druga temeljna tačka gradnje njegova iden- od Otoke preko Alipašinog Polja do Dobrinje, je počivao pradedin identitet.
titeta jeste Sarajevo. Grad u kojem se rađa, nisu prestajali odlaziti na teravije i bajram-na- Ne znam šta me je nagnalo da to činim, ali
odrasta, živi i umire. U krugu od jednog sto- maze u mahalu, u “svoju” džamiju. Pri čemu kao dijete sam uvijek brojao džamije. Gdje god
ljeća. U krugu od nekoliko kilometara. Svjedok se to “svoja” s vremenom počelo odnositi na bismo se vozili – do Jadrana ili prema Italiji –
je kako se iz kasabe smještene u marginama babinu, odnosno dedinu džamiju. Odlazak u ja sam brojao džamije. Jednu za drugom, od
carstva na izdisaju Sarajevo arhitektonski pre- tu “svoju” džamiju postao je dio tradicije, po- Ilidže do Višića, od Hrasnog do Izačića. One
tvara u srednjoevropsku provinciju još jednog sljednja spona s prošlim životima i pređašnjim su mapirale put i crtale moje identitarne gra-
carstva na umoru. Pred njegovim očima događa generacijama. nice. Nisam to tada mogao spoznati – tek mi
se elektrifikacija, kreću tramvaji, mijenja se način U novom ateiziranom svijetu džamija je je velikosrpska agresija to osvijestila – ali sam
odijevanja i mjerenja vremena, mijenja se pismo, za mnoge prestajala biti mjesto molitve, osim očigledno nekako osjećao da je tako.
mijenjaju se službeni jezici, vladari, uniforme… možda za Bajram, ali time nije prestajala biti Pola godine prije nego što će preseliti,
Koliko li se samo različitih bajraka zavihorilo po dio identiteta. Mnogi Bošnjaci to nisu ni bili otac mi je ostavio tri stvari u amanet, da ih
vratničkim kulama u njegovom vijeku… kadri osvijestiti, ali jesu zato Srbi, pa su do učinim kad ode s Ovog svijeta. Dvije sam is-
Sve se u tom Sarajevu mijenja – temelji- temelja ravnali stotine džamija gdje god su punio, treću nisam uspio – da bude ukopan
to, radikalno, neočekivano i neželjeno. Osim to mogli u prethodnom ratu, uključujući i one u haremu Porčine džamije.

STAV 29/4/2022 3