Page 46 - STAV broj 373 - 374

DRUŠTVO

Bosanske pozitivne priče: Bog joj je dao sabur
DEVEDESETI RAMAZAN

I RAMAZANSKI BAJRAM

HADŽINICE MULIJE KALAJDŽIĆ

“Počela sam postiti kad sam napunila sedam godina. Moji su mi branili da tako mlada
postim. Ja ih nisam poslušala. Iftarili bismo se sokom od ruže i drenjka. Tad je svak postio.

Za Bajram smo krojili nove katove. Na kraju ramazana i za Ramazanski bajram dijelili su nam
po banku, a mi smo bili sretni i zadovoljni. Kad sam bila djevojčica, na Hadžijsko-kurbanski
bajram sam dijelila kurbane. Meso je bilo u korpi i prekriveno lijepim, vezenim peškirom.
Od para koje bih dobila na taj dan mogla sam kupiti štof za novi kat.”

Piše: Bajro PERVA U to vrijeme na sofri nije bilo hurmi pa uz tamburicu i usnu harmoniku. I da-
bismo se iftarili našom vodom bosan- nas, s gotovo 100 godina, fino postim.
I svak postio. Za Bajram smo krojili nove ramazana, te poslije ramazana i Bajra-
skom, sokom od ruže ili drenjka. Tad je
Počnem postiti makar jedan dan prije
u našoj državi sve je više osoba čiji
životni vijek prelazi devedeset go-
katove. Na kraju ramazana i za Rama-
ma ispostim još nekoliko dana. Hvala
dragom Allahu, imam svega. Nikad mi
dina. Jedna od njih jeste hadžinica
zanski bajram dijelili su nam po banku,
Mulija Kalajdžić iz Sarajeva. U 97.
poste. Meni fino s njima, a nadam se i
je godini života. Dobrog je zdravlja. Isti- a mi smo bili sretni i zadovoljni. S dva- ništa ne fali. I žene koje se brinu o meni
naest godina stavili su mi zar. Bez zara
na, slabije čuje, a od lijekova pije samo nisi mogao ni u Goražde otići. Nana je njima sa mnom. Htjeli su me poslati u
tabletu za reguliranje pritiska. Redovno bila mirazuša i imala je para. Svu odjeću dom, kao da mi bude lakše živjeti. Ja sam
posti svaki dan ramazana i osjeća se ve- smo sami šili. Kad sam bila djevojčica, rekla – NE. Neka me u mom stanu da
oma dobro. Ovo joj je jubilarni, devede- na Kurban-bajram sam dijelila kurbane. se makar jednom pregnem na namazu,
seti ramazan koji je ispostila. Stoga smo Meso je bilo u korpi prekriveno lijepim, meni taman.”
razgovor s njom počeli njenim sjećanjem izvezenim peškirom. Od para koje bih
na ramazane iz djetinjstva i djevojačkih dobila na taj dan mogla sam kupiti štof PREŽIVJELA I DOBRO ZAPAMTILA DVA
dana koje je provela na obalama Drine, za novi kat. U Goraždu su bile tri radnje RATA
u rodnom gradu Goraždu. gdje se mogao kupiti materijal za kat. Bile Hadži nanu Muliju život nije štedio.
“Počela sam postiti kad sam napuni- su to radnje koje su držali vlasnici Balić, Živeći na selu, podalje od grada, nije mo-
la sedam godina. Moji su mi branili da Pljevljak i Borovac. Na Bajram su znala gla pohađati školu. Već s desetak godina
tako mlada postim. Ja ih nisam poslušala. biti i omladinska sijela. Bilo je igranje počela je kuhati jela, raditi kućne poslo-
ve, a nešto kasnije raditi u vrtu i na nji-
Hadžinica Mulija sa sinom vi. Spremala je baklavu, rešediju, halvu.
Jufku s njom niko nije mogao razviti. Čim
joj se tetka udala, dedo je njenom babi re-
kao: “Kevica mala nek kuha. Majka ima
djecu, previše je zaposlena.” Još uvijek
su joj živa sjećanja na Drugi svjetski rat
i agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Kad
je započeo Drugi svjetski rat, imala je
šesnaestak godina. Naime, u matičnu
knjigu upisana je početkom 1926, a ona
se sjeća da su joj roditelji govorili da je
rođena u vrijeme branja kukuruza, 1925.
Istini za volju, tada se nije puno žurilo s
upisom novorođenčadi.
“Dobro sam zapamtila Drugi svjetski
rat. Iako nisam imala direktih susreta s
četnicima, slušala sam kazivanja o nji-
hovom klanju Bošnjaka u Foči, Višegra-
du, Čajniču, Goraždu, Podrinju. Istina,

46 29/4/2022 STAV