Page 51 - STAV broj 373 - 374

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Lica, predjeli, događaji

SOFRA, BIJELO JEDRO I

ČINIJE KAO SLOVA, IFTAR

Kad je sofra ispunila prostoriju i svi zauzeli svoja mjesta oko nje, bila
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ je to slika koja je više govorila o porodici od bilo čega drugog.

vijek kad vidim sofru, sjetim se Priča u ulici u kojoj su živjela dva Adi- neke stvari koje su se dogodile njemu,
stare priče koju mi je ispripovi- sa – Sofradžija i Aščibašić – nastavljala se. samo njemu, i o kojima nikad nije pre-
jedao Jan: Iako riječi još uvijek nisu bile vidljive. stao razmišljati. Jednu od tih priča uklju-
UNeki čovjek zamoli stolara da mu Tu je bio i moj stari prijatelj Beran čio sam u svoj roman. Ta epizoda tiče se
načini veliku sofru kako bi se svi iz obi- (šaptao mi je na uho), koji je u mladosti mjesta koje sam poznavao i čovjeka ko-
late porodice mogli rasporediti oko nje. poznavao mog oca i s njim dijelio mnoge jeg sam poznavao. Visio je u podrumu
– To ne zavisi ni od tvoje želje niti od događaje iz tog vremena. Iz velikog svjet- stare zgrade, vezan i okačen o kuku. Re-
mog zanatskog umijeća – reče mu stolar. skog rata. I mračne i svijetle. Priču koju dovno su ga pojili ricinusom ne bi li ga
– A od čega zavisi? – zapita čovjek ko- pričam i koju sam ukratko skicirao čuo doveli do krajnjeg poniženja. To je često
jem se sve to učinilo sumnjivim. sam od njega. jače od svijesti.
– Od vrata, prijatelju. I od mojih i od Kad je sofra ispunila prostoriju i svi Mnogi su se, potom, na svoj način,
tvojih vrata. Kroz jedna valja sofru izni- zauzeli svoja mjesta oko nje, bila je to slika bavili temama svakodnevnog života. I
jeti, a potom kroz druga unijeti. Tek tad koja je više govorila o porodici od bilo čega svega onog što je odredilo naše postup-
će u tvojoj kući naći primjereno mjesto. drugog. Aščibaša je, iako su bili nevidljivi, ke i viđenja.
– Naravno, naravno – razveseli se čo- vidio za sofrom svog pretka i čorbadžiba- Jedan od najupečatljivijih u tome bio
vjek i tako je posao bio dogovoren. šu, odabašu i sakabašu. Tako je živio život je Nusret Idrizović. U tzv. bogumilskom
Uskoro je preklopljena sofra napusti- kroz priče svojih bivših i pokušavao sklo- ciklusu, neobičnoj trilogiji, ispisao je me-
la radionicu i ušla kroz vrata kuće. Tu se piti porodični janičarski ljetopis od kog ditaciju o svjetonazoru i usudu krstjana
smjestila u velikoj prostoriji. I otvorila u je ostalo samo nekoliko papira s mrljama srednjovjekovne Bosne i Huma (Kolo bo-
golemi drveni krug. Bijeli stolnjak trepe- i jedva raspoznatljivim riječima. sanske škole smrti, 1984; Kolo tajnih znako-
rio je na njoj kao spušteno jedro. Gotovo Činije su podsjećale na to. va, 1987; te Kolo svetog broja, 1989).
su se mogli osjetiti mirisi budućih jela. Bio je zahvalan za sve to sofradžiji. To je zaista izuzetno djelo.
Bilo je to daleko od mjesta o kojem je Od dana kad je sofra ušla u kuću, poz- Od stećka do priče o sofri samo je je-
Jan u to vrijeme pisao. Daleko od Tašli- dravljali su se njih dvojica u uličnim su- dan korak.
hana. Od Priča iz Tašlihana. sretima nekako posebno, kao da su dijelili Tu je i ona Muradbegovićeva U ve-
Sumnjičavac koji je naručivao sofru od tajnu koja se neprestano razrastala. zirovim odajama, satkana od poštova-
sofradžije zvao se Adis Aščibašić i dijelio Sve su se priče oko te sofre nekako nja, neobjašnjivog strahopoštovanja
je s njim isto ime. granale i neočekivano dodirivale. Zaista sve do zdravog pučkog smijeha, koji
– Ugledno ime nekad, a nekad znači neobično. nam razjašnjava srž i pokazuje moguć-
i uvijek, zar ne, kapetane – reče sofradži- Nijedan od njih nije razmišljao o tom. nosti viđenja s više strana. Kako je to
ja Sofradžija, Adis naravno, koji je time Prihvatali su to kao neumitnost u koju uvijek u životu.
želio pokazati koliko poznaje janičarsku nije moglo biti sumnje. Kadgod sam sjedio za sofrom sa stol-
historiju i koliko je poštuje. A pismena su, naravno, postojala i njakom učvršćenim oko vrata, sjetio bih
– Možda je tako za one koji znaju, za ranije. se toga. Smijeh je bio udaljen samo je-
druge je sve to čista prašina. Najveći vidljivi dio te ostavštine bio dan potez.
– Možda jeste, a možda i nije. je na stećcima. Neki su ih znali čitati, za- Ramazanija.
Nije bilo potpuno jasno šta misle. Ni je- ista rijetki, a ostali su prolazili kao pored Jedno ime za dva mirisa na sofri:
dan ni drugi. Svoje su priče zadržali za sebe. gluhog kamenja. posebni prigodni somun i ugodan bla-
Zaista, dogodi se ponekad da vidimo Svako viđenje bilo je vrijedno kao gi napitak od grožđa.
riječ u svoj punini svoga značenja. Nikad iznova pronađeni stari dukat s obilježji- Svaka činija na sofri odražavala je neko
neću zaboraviti kad sam zastao ispred Top- ma svoga vremena. sjećanje. Viđenje. Kao u staroj magičnoj
kapi Saraja. Kapija je bila poluotvorena, a Kamera Jana Berana zabilježila je istočnoj priči. Lica, predjeli, događaji.
na vrhu zida, iznad nje, velika cijev topa mnoge detalje historije i pjesničnih vi- Tek u ponovljenim suočenjima pre-
gledala je u posjetioce kao da razmišlja ko đenja u nepročitanoj kamenoj biblioteci poznajemo istinska značenja. To je sve.
bi od njih mogao biti neprijatelj ili uhoda. na otvorenom. Nije zabilježila, naravno, I to je to. n

STAV 29/4/2022 51