Page 10 - STAV broj 229
P. 10

NA MJESTU DOGAĐAJA



          Vučjaka su predstavnici Grada Bihaća i
          Unsko-sanskog kantona bili pozvani na
          informacije u Bruxelles 17. jula.
            “Mi smo prošle godine radili kamp
          Borići i čekali smo pet mjeseci da se ak-
          tivira međunarodna zajednica i da pri-
          hvate da je taj nekadašnji đački dom kao
          mjesto gdje će biti migranti”, kaže nam
          Selam Midžić, sekretar bihaćkog Crvenog
          križa. “Nas niko nije pitao kako nam je,
          a mi stalno pitamo međunarodnu zajed-
          nicu zašto nam se opet ponavljaju Bori-
          ći i zašto nam se dešava Vučjak, jesmo li
          mi svi skupa sposobni upravljati krizom.
          Migrantska kriza traje nekoliko godina
          i sve to vrijeme neko se čudi, a ne radi
          ništa da se stvore uvjeti da se ona rješa-
          va ili ublaži. Ni država nije uradila puno
          da se riješi ova kriza. Meni je žalosno da
          neko kritikuje Vučjak, a ne pita kako je
          biti na Vučjaku. Nisu nas pitali kako je
          bilo raditi u kampu Borići, ali su nas kri-
          tikovali zbog toga. Svi su protiv Vučjaka,
          a vrijeme godišnjih odmora dolazi i ništa
          se neće uraditi u narednih mjesec dana.”
            Asfaltni put okončava, na kraju Zavalje
          i kilometar lošeg makadama, dalje kroz
          vikendaško naselje, dolazi se do Vučjaka.   kratkih savjeta o tome kako da se opho-  Niko ne zna tačan broj, ali u kampu
          Na ulazu kontejner i ispred njega lokalna   dimo prema migrantima i unutar smo   je u svakom trenutku 500 ljudi. U šato-
          policija. U njemu nema ni struje ni vode,   kampa. “Neku večer došla su dvojica iz   rima, bez struje i vode. Agregat se pali
          ni klima-uređaja ni računara. Vrućina je,   Nepala, probajte ih naći”, govori nam   jednom dnevno i tada koriste priliku da
          policajci sjede na klupi ispred kontejnera,   policajac dok nam vraća dokumenta i   napune mobitele. Vodu dobijaju kada
          u hladovini, krijući se od sunca. No, ne-  pušta u kamp. “Navikao sam na Sirij-  u kamp stigne cisterna gradskog vodo-
          moguće se zaštititi od smrada koji vonja   ce, na Afganistance, ali nikada do sada   voda. Koliko ih ima u kampu, izbroje
          iz kampa. Ulaz je dozvoljen svakome uz   nisam vidio nekoga iz Nepala. Jedva su   mjereći po kapacitetima šatora volonteri
          registriranje kod policajaca. “Nema ni-  nam objasnili da idu u Francusku tražeći   bihaćkog Crvenog križa. Njih osmero iz
          kakvih problema, mirni su, surađuju”,   posla. Kasnije sam gledao na karti gdje   Bihaća i dvoje iz Austrije brinu za 500
          kazat će nam policajci. Lična karta na   je Nepal. Nije mi jasno kako su uopće   migranata. Za mjesec dana niko ih nije
          uvid, novinarska akreditacija, nekoliko   uspjeli otamo doći do Bosne.”   došao posjetiti niti pitati treba li im što.





































         10  25/7/2019 STAV
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15