Page 11 - STAV broj 229

uboje ili tabletu, čist zavoj i flastere. Tu su Smrad je ono što vas prati tokom cije-
dobrovoljno već peti dan i ne žele razgo- log boravka u kampu. U nozdrvama osta-
varati s novinarima. Ljuti su. Kažu kako je danima nakon odlaska. Vrućina je pa
im je preko glave toga da se u Vučjak dola- je nepodnošljiv. Miješa se smrad znoja,
“Ni lokalni ni državni političari, ni hu- zi zbog fotografiranja i novinarske priče. ustajali vonj odjeće, smrad mokraće iz
manitarne organizacije. Niko. Pričaju Idite u grad, kažu, kupiti cipele, voće ili pokretnih toaleta, smrad smeća zatrpanog
o kampu, a niko nije došao da pogleda sokove za migrante. Tek bi tada pristali u zemlju. Smrad se miješa s dimom vatri
kako on zaista izgleda. Prije nekoliko na razgovor. “Ljudi me u gradu pitaju na kojima kuhaju teško začinjenu hranu.
dana bio neki komandant EUFOR-a. mogu li kako pomoći. Kažem: Ponesite Svako malo pa iz šume izviri neko tegleći
Bio dvije minute na ulazu, fotografirao cipele ili patike, jogurt ili bananu da im na leđima suhe grane kako bi skuhali čaj,
se i pobjegao”, pričaju nam volonteri dok tako pokažete da su i oni ljudi iako žive čorbu ili rižu. Osigurana su im dva obroka
nas uvode u improviziranu ambulantu, na deponiji smeća. Nama je ovo užasno, dnevno, doručak i ručak. Mlijeko, hljeb,
smještenu na ulazu u kamp. ali pokušavamo raditi svoj posao najbolje puter i džem za doručak, varivo za ručak,
Prepuna je ljudi s ozljedama ruku, što možemo”, kaže nam Jasmina Pušić, ali čini se kako svako od njih nešto kuha
nogu, leđa... Vode je dvoje liječnika iz jedna od volonterki Crvenog križa koja ispred šatora. Pakistanci peku rotije, slič-
Austrije. Pregledaju rane, daju kremu za je svakog dana u kampu. no onom što se u Bosni zove kore. Jedan

STAV 25/7/2019 11