Page 12 - STAV broj 229

NA MJESTU DOGAĐAJA

raspali vatru, drugi oklagijom razvalja ti- svađati, pomlate se”, smiju se volonteri
jesto, a treći ispeče na komadu lima isko- dok stojimo ispred afganistanskog “mar-
panog na deponiji. Ko hoće, može i kupiti keta”. “To su jedini problemi koje imamo
da proba. Čaj je marka, roti je marka i po. s njima. Jasno je nama da su svi oni voj-
no sposobni, jasno nam je da među nji-
AFGANISTANSKI MARKET ma ima svega i svačega, ali ovdje su zaista
Jedino mjesto u kampu koje ne smrdi mirni i pristojni. Upitamo ih nekad jesu
jeste šator u kojem je napravljena “džami- li bili Al Kaida ili ISIL, samo spuste gla-
ja”. Rijetki su oni među migrantima koji vu, prestanu pričati i odmaknu se od nas.
žele nešto uraditi, pomoći volonterima Niko nema dokumenata i nemaš pojma
ili očistiti smeće, ali oko šatora u kojem ko su i odakle dolaze”, kaže nam Jasmina.
se okupljaju pet puta na dan uvijek neko Iz zemlje na kojoj su šatori koje je do-
pomete smeće svakog dana. Pored šatora nirala Turska izbijaju ostaci smeća. De-
je razrušena prostorija koja je nekad vje- ponija je poravnata, zatrpana i na njoj
rovatno služila kao kakva kancelarija. Na je postavljeno na desetine šatora. Dva
njenom je krovu cisterna s vodom koju kontejnera došla su iz Njemačke. I to je
grije sunce kako bi se migranti mogli istu- sva pomoć koju su bihaćke vlasti ovdje
širati. Kada je vrijeme molitve, neko se dobile. U svakom je šatoru desetak oso-
popenje na tu kancelariju i počne ezaniti. ba. I skoro svi imaju istu priču. Žele na
Ko uspije uzeti abdest, jer vode nema u Zapad. Najčešće u Italiju jer tamo imaju,
izobilju, dva puta dnevno čeka se cisterna kako kažu, porodicu ili prijatelje. Neki
lokalnog vodovoda, taj i ode klanjati. Pet- spominju Njemačku i Austriju. I svaki uzbrdo treba hodati manje od deset kilo-
kom džumu s njima klanjaju i policajci i od njih ima iskustva s brutalnom hrvat- metara i, ako uspiju, u Evropskoj uniji su.
volonteri. Imaju i svog imama i nekoliko skom policijom. Tamo svi žele. Niko ne želi ostati u Bosni
doniranih Kur’ana. Osim kao minaret, Afganistanac Danis (barem smo ga i Hercegovini.
razrušena kancelarija služi i kao brijački tako razumjeli) ima 13 godina i jedino je Cipele su najtraženije. Zimske, ljetne,
salon. Šišanje i brijanje kod Afganistanca dijete u kampu. Svi ostali su odrasli muš- patike ili čizme, nije važno. Samo da su
koji vješto barata makazama besplatno je. karci, no Danisu je, kaže, ovdje bolje nego udobne jer se u njima onda može preko
“Ako imaš novaca, platiš, ako nemaš, nije u kampu “Bira”. Na lošem engleskom brda ka Hrvatskoj. “To the game”, tako
problem”, kaže nam. prevodi nam priče njegovih prijatelja. se među migrantima zove trenutak kada
U kampu postoje i mjesta na kojima Govore o tome kako im je hrvatska poli- krenu u ilegalni prelazak granice. Vo-
su dvojica Afganistanaca pokrenula vla- cija oduzela novac, mobitele, pretukla ih lonteri znaju da idu, primijete da među
stiti posao. Šumom, kako ih policija ne i vratila u Bosnu. Gotovo da nema nikoga njima nema onih koje su do jučer viđali
bi vratila natrag, spuste se do Bihaća, do ko nije osjetio na leđima palice hrvatskih u kampu. Većinu vrati natrag hrvatska
najbližeg supermarketa. Treba im do tamo graničara. Opremljeni su helikopterima, policija, međutim, mnogo ih se ne uspi-
40 minuta hoda. Tu kupe namirnice ne- dronovima. Imaju i termovizijske uređaje. je probiti. Uspiju otići dalje. Područje u
ophodne za kuhanje i vraćaju se natrag Nije im teško pronaći staze kojima se kre- blizini kampa minirano je pa su im na
uzbrdo. Ali dvojica poduzetnika kupe i ću migranti. Posebice jer već znaju način “kancelariji” postavili mapu s oznaka-
sokove, čokoladu, keks, vodu i energet- obilježavanja puteva. Ostavljaju se komadi ma miniranih dijelova, uz pojašnjenje na
ske napitke i prodaju sunarodnjacima za plastičnih vrećica ili vezice kraj puta da engleskom i arapskom jeziku. Dobili su i
pola marke skuplje. Posao, kako-tako, ide. bi ostali znali kuda se može proći. Svaki knjižice s uputama o miniranim dijelovi-
“Ovdje su ti oni otkrili alkohol. Naj- od migranata iz kampa kaže kako će opet ma pograničnog pojasa od lokalnih vlasti.
gore je kada odu navečer do prodavnice i pokušati. Hrvatska je blizu, njene planine “Nije do sada niko poginuo niti je ranjen
kupe one ‘dvoguze’, flaše piva, one od dva gledaju iz svojih šatora. Naslonjena je na od mina. Ono što znamo jeste da krenu
litra, najjeftinije. Napiju se pa se krenu brdo odmah iznad Vučjaka. Kroz šume u velikim grupama, što olakšava posao
Hrvatima. Migranti misle da su im veće
šanse ako ih više krene odjednom preko
granice”, pričaju nam volonteri.
“On the game”, kada ih to pitate, samo
se nasmiju. U Vučjaku odmore, okrijepe
se, zaliječe rane na nogama, posjekotine
i žuljeve i krenu dalje. Bolesnih nema.
Onih nekoliko koji su imali šugu pre-
bačeni su u bihaćku bolnicu. Kada smo
krenuli, požalili su nam se ipak i na bo-
sanskohercegovačku policiju. Ne tuku ih,
kažu, ali im nije jasno zašto im brane da
idu vozom ka Bihaću, zašto ih skidaju s
autobusa kojima iz Sarajeva žele ka za-
padu zemlje. “Zaboljeli su me bubrezi i
spustio sam se u bolnicu”, ispričao nam
je na odličnom engleskom jedan od mi-
granata, onaj koji je ezanom pozivao na
molitvu. “U bolnici su mi tražili doku-
menta, rekao sam da nemam i onda su

12 25/7/2019 STAV