Page 43 - STAV 78 01.09.2016

STAJALIŠTA

UOČI PETKA
Karim Said iz Oza

ČEMU SVE OVO

Memo je došao na ročište u gležnjačama, kožnim hlačama i
blještavoj moto-jakni, neobrijan, neošišan, bijesan na murjaka
što ga je tjerao čak do suda. Kada ga je sudija upitao šta je
po zanimanju, Memo je malo zašutio pa ponosno odgovorio:
Piše:
Samedin KADIĆ “Vjerski službenik”

ma dana kad ne ide, pa ne ide. Kan- mantri, da nije mogao dalje od drugog ra- i đesi ima težinu selama ako je od srca, a
cerogeni portali, neoliberalno-kapi- zreda. Galantno je napustio školu, poželio nekad je selam šuplji od svakog đesi ako
talistička fizička realnost, menihej- profesorima sve najbolje u životu (ipak je je reda radi.” Pa dodam nešto sladunjavo:
Isko ljeto, referendum, negativni mir, Memo bio urban dečko), s gitarom u ruci “Gdje si ti ovih godina?”, a on mi odgovara
nezaposlenost bližnjih, sveopća entropija i osmijehom na licu. Onda ga je hadži Va- – neobavezan da objašnjava zašto je nekoga
– sve se to nakupi u želucu da je konačno svija, njegov glavni donator, natjerala da šest godina nazdravo ignorirao – kako gle-
nemoguće pomaknuti se s mjesta. Smoreni vanredno završi medresu, bilo koju, čisto da staru epizodu Oza. Nisam mogao vjero-
insan zastane i zapita se, onako filozofski: da ima papir. Nekako je ispolagao ispite, vati da je još uvijek pratio Oz, nekada hit
“Čemu sve ovo?” dobio diplomu na kojoj je pisalo imam, ha- TV seriju o životu zatvorenika u američkoj
Čovjek se, kažem, ponekad nađe kao tib i muallim, i odnio ga nani da je uokviri. kaznionici Oswald; život ispunjen silova-
da je u klopci ili u zatvoru, i nema izlaza. Ali, Memo nije bio iz tog filma. Vodio je njima, ubistvima, tučama, homoseksualiz-
Pa mi naumpade drug iz mladosti, roker jalijaški život: motori, kafane, duga kosa, mom i uzaludnom pobunom devastiranih
Memo, koji je imao solidnu teoriju, fou- gitara, kožnjaci i poneka napisana pjesma. ljudi protiv socijalne nepravde.
caultovski baroknu, o našem društvu kao Jednom ga je zaustavio policajac zbog brze “Jarane, samo prati Oz”, oporuči mi
zatvoru. Tvrdio je da je cijela Bosna jedno vožnje, pa mu je Memo, navodno, nešto Memo i isključi se s Facebooka. I uzmem
veliko popravilište. Stranci su nam došli na opsovao, što je murjaka toliko zaboljelo da da pregledam neku od starih emisija, da
teritorij da nas prouče i potčine. Zatvori- ga je predao na sud zbog vrijeđanja službe- upotpunim cjelodnevnu apatiju. Epizoda
li su nas da ne možemo pobjeći i natjerali ne osobe na dužnosti. Memo je došao na je počinjala pokušajem bijega dvojice za-
da u njihovim propisima prepoznamo put ročište u gležnjačama, kožnim hlačama i tvorenika kroz tajni prolaz iskopan u će-
svog izlječenja. Mi smo egzemplarno, dis- blještavoj moto-jakni, neobrijan, neošišan, liji. Tunel se urušio, a zatvorenici su osta-
ciplinsko društvo. Mislili smo da možemo bijesan na murjaka što ga je tjerao čak do li zatrpani. Fizički je bijeg iz Oza, dakle,
tek tako primati humanitarnu pomoć, ži- suda. Kada ga je sudija upitao šta je po za- nemoguć. S druge strane, većina je zatvo-
vjeti bez rada, ratovati besplatno. (I tako to, nimanju, Memo je malo zašutio, pa pono- renika, uprkos strogim mjerama kontrole,
navodno, ide. Oni nas preodgajaju, nadgle- sno odgovorio: “Vjerski službenik.” konzumirala drogu i alkohol, ali uvijek bi
daju, strpljivo nam predočavaju prednost Napišem mu neku večer, povodom konzumenti, vlastitom svršetkom, potvr-
svojih rješenja, a mi na sve te disciplinske njegove teorije o zatvoru, onako bezveze: đivali nemogućnost (mentalnog) bijega.
zahvate odgovaramo poput jednog zatvo- “Ðesi, druže”, bez imalo nade da će odgo- Ostao je bio još legalni odlazak iz zatvora.
renika iz Foucaultove studije: “Bojim se, voriti, kad on, na moje ugodno iznenađe- Uoči ramazana, guverner države u kojoj je
znate, da bih s vremenom postao bolji nego nje, uzvrati: “Valjda selam.” (E, što me to smješten Oz, odlučuje pomilovati Karima
što jesam, a to ne želim.”) Naš zatvor, po nervira, Bože sačuvaj, kad me neko uvodi Saida, vođu muslimanske crnačke grupe
Meminoj teoriji, nema rešetke, memlu, u islam. Isto mi radi jedna koščata prodava- u kaznionici, kao čin poštovanja prema
robusne čuvare s pendrecima, prigušeno čica u granapu gdje se namirujem. Obično muslimanskom svetom mjesecu. Karim
svjetlo ni precizan raspored dužnosti. Naš bahnem s posla u nekom svom dubokom odbija izlazak, mimo svake logike, ne že-
zatvor ima nebo i zemlju. magnovenju i samo prođem, a ona mi s leći učestvovati u političkoj igri, ne želeći
Bio sam dobar jaran s Memom dok se kase svaki put dobaci, zapravo, prepadne kroz svoje spasenje potvrđivati socijalnu
nije – ima tome oko šest godina – bez razlo- me, potpuno me rastrese tim nasilnim bu- nepravdu prema drugim zatvorenicima.
ga otuđio i sve nas “medreslije-seljobere” đenjem iz tripa: “Selam alejk, haaadžija!” Epizoda se završila negativno: nema bije-
u nekom tripu izbrisao sa spiska. Pokuša- Tako da moram prvo stati pred pult i, kao ga. Učinilo mi se na trenutak kako Kari-
vao sam doći do njega, slao mu poruke, ali u mektebu, jasno i baritonalno salutirati: mov čin potvrđuje suštinu islama: postoje
očito više nije bio na istom broju. Inače, “Selam alejkum”, a ona mi svaki put od- razne vrste bjegova, ali islam ne priznaje
Memo, iako je bio upisao medresu – na na- govori: “Alejkeme selam.”) nijednu. Islam je suočenje, hrabro idenje
govor nane mu Vasvije, poznate sarajevske I tako mi vjerski službenik, roker Memo, stvarima u susret.
hadži-hanume – nikad se tu nije pronašao. ni prvi ni posljednji bošnjački autošovini- Samo mi je to trebalo da znam, brate
Jednostavno mu je bilo muka od provin- sta, nakon pet-šest praznih godina, odgo- moj Karime Saidu; sad mogu mirno leći
cijalizma, forsirane discipline, didaktič- vori: “Valjda, selam.” Hoću da ga pitam: (umalo ne rekoh umrijeti) i završiti ovaj
kog materijalizma, monumentalističkih “Na čemu si sad?”, ali mu napišem: “Nekad dugi, teški dan. n

STAV 1/9/2016 43