Page 33 - STAV broj 291

BOŠNJAK U NEW YORKU

Kopajući po računaru

KAD SE TRAŽI –

SVAŠTA SE NAĐE

Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi s mojim stvarima koje
su ostale u Sarajevu, sa starim oštećenim skulpturama i kako ih
popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj operaciji. Poslao je gomilu slika
iz njegove mladosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških utakmica,
Piše:
Nebojša duela Prve i Druge gimnazije, ribolova na Ramskom jezeru, linkove za
ŠERIĆ ŠOBA gomilu videomaterijala snimljenog za vrijeme rata u Fočanskoj ulici

opam po e-mailovima cijelo popod- koferima da konačno siđu sa starog zahr- vrijeme, kroz emocije, sreću, tugu, sve ono
ne. Tražim dokument koji ne mogu đalog broda, sladoleda koji je nekom is- što se nalazi u svima nama. U svojoj glavi
naći. Imena, ovo, ono, pretumba- pao iz ruke, mačaka dok na molu jedu ribu imam milion slika koje nikad neće izaći
Kvanje po prošlosti, po spam-folde- koju su upecala djeca, barki što se ljuljaju i napolje, ti su fajlovi zauvijek zaključani i
rima, po obavještenjima za izložbe, koncer- konopaca obraslih algama i morskim tra- nestat će kada ja odem. Mogu ih prenositi
te, rođendane. Ništa. Nema ga da vo riče! vama, zalazaka sunca od kojih staje dah. samo riječima, u konverzacijama s prija-
Život me naučio da moram biti uporan i Pojaviše se i romantične pjesme koje sam teljima koji su bili na istom mjestu u isto
tražiti i tražiti, negdje mora postojati taj pisao kao tinejdžer, što me bacilo u kombina- vrijeme, vidjeli istu stvar i doživjeli isto.
prokleti skup elektrona. No kad se traži – ciju smijeha i sramote; pokušavao sam tada Neizbježna sjeta na kraju je uvijek tu kada
svašta se nađe. napisati pjesmu o nekoj vezi s djevojkom se čovjek bilo čega prisjeća.
Naletjeh na konverzacije od prije pet, iako do tada nisam imao bilo kakvu vezu. Svakodnevno pravim stotine i sto-
deset, petnaest godina, na nepotrebne dis- Ukaza se i moja prijava za Rijksakademie tine fotografija telefonom. Nekada ih je
kusije koje nisu imale smisla ni tada, a ka- u Amsterdamu, napisana nespretno na lo- trebalo razvijati, mučiti se po laborato-
moli danas, na srdačne prepiske s ljudima šem engleskom. Tada su moji radovi ipak rijama, čekati da se sve to završi i onda
čijih se lica ne mogu sjetiti, na prijatelje govorili za sebe pa mi se na kraju posrećilo skupo platiti bez ikakvih garancija da će
nestale u vihoru života, a s kojima se nisam da provedem nekoliko godina u gradu koji od filma bilo šta ispasti. Toliko toga što
ni posvađao, gdje su nam se putevi razišli mi je otvorio oči i u kojem sam shvatio da sam nekad zapisao po svojim tekama i
a da se to nije htjelo. I sve to ode nekim povratka na staro nema. dnevnicima nestalo je jer sam bio lijen
svojim tokom jer nisu sva prijateljstva tu Tu je i molba za dobijanje vize za Ve- i nepažljiv, stvari se izgube i više nikad
da budu vječna. liku Britaniju, za moju prvu posjetu Lon- ne nađu. Ruku na srce, izgubio sam i ne-
Tu su i prepiske s ljudima kojih više nema, donu, centru svijeta za nas koji vjeruje- koliko hard drajvova, koji se nisu mogli
s nekim umjetnikom Amerikancem kojeg sam mo u teorije konspiracije i konspiracijsku popraviti ili nisam imao para da ih tada
upoznao 1996. u kafani koja više ne postoji, praksu. A onda, iz tog putovanja, tu je Por- popravim, s neprocjenjivim fotografijama
koji je ubrzo zatim umro od AIDS-a u nekoj tobello Market, Hammersmith, Docklands, kojih se još sjećam.
bolnici u Chicagu. Tu je i prepiska s mojom fotografije ničega – raskrsnica i pataka u Posmatram stvari oko sebe koje sam
bivšom djevojkom koju sam mnogo volio, a nekom kanalu, oblaka, predgrađa, gale- nagomilao po policama i zidovima, koje
koja je u velikim mukama umrla od raka plu- rija i autobusa. će završiti ko zna gdje, niko nikad neće
ća. S kolegom iz jedinice koji je u ratu izgubio Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi imati pojma ko je to i kada kupio i šta
i ruke i oči, pa mi je pisao uz pomoć nekog s mojim stvarima koje su ostale u Sarajevu, mu je to značilo. Snažna je želja da nešto
softvera za prepoznavanje glasa, da bi i on jed- sa starim oštećenim skulpturama i kako ih ostavimo iza sebe, kao dokaz da smo po-
nog dana kroz svjetlo preselio na bolji svijet. popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj opera- stojali na ovoj planeti. Zavidim ljudima
Pojavila se i svađa s mojom suprugom iz dana ciji. Poslao je gomilu slika iz njegove mla- kojima ništa ne znači šta će biti s njiho-
kada smo se još zabavljali, žučna prepiska u dosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških vim stvarima nakon što ih više ne bude.
gluho doba noći, pri čemu je moj engleski utakmica, duela Prve i Druge gimnazije, Izgubio sam se u vremenu i prostoru.
zaista bio katastrofalan. Gurao sam svoje ribolova na Ramskom jezeru, linkove za U haosu svega i svačega. I ekran u koji sam
po svaku cijenu, nisam dopuštao da me ona gomilu videomaterijala snimljenog za vri- gledao umorio se i počeo me preklinjati
“gazi” (barem sam to tada tako shvatao, a u jeme rata u Fočanskoj ulici. da stanem. Kauč je krenuo da me vabi k
realnosti sam ispao najobičniji glupan koji je Nabasao sam i na neke fotografije svojih sebi i da mi govori da se ostavim ćoravog
htio po svaku cijenu odbraniti neodbranjivo). radova na koje sam totalno zaboravio, kao posla, da se izvalim kao čovjek. Iscrpljen
Izletješe i fotografije nekog ljetovanja da nikada nisu postojali, koji su završili u i umoran, digao sam ruke od svega i stro-
na Lopudu, s plaža prepunih ljudi, ufle- smeću iza akademije u Sarajevu. poštao se kao klada.
kanih lokalaca kako se smiju i puše ispred Najobičnija potraga za nekim doku- Dokument koji sam tražio bio je na de-
granapa, turista koji se guraju s ogromnim mentom pretvorila se u putovanje kroz sktopu, sve vrijeme gledao sam u njega. n

STAV 1/10/2020 33