Page 61 - STAV broj 291

zemlje prema protivničkoj strani. “Jučer je Minut poslije oni su prelazili preko žute
bilo najgore. Imali smo pet napada, a ovaj rasute zemlje koja je formirala brijeg dug
posljednji, oko četiri sata poslijepodne, bio tridesetak metara. Sasulo je iz svih oružja.
je najjači koji smo mi ovdje doživjeli. Ali, Jaka gromka salva sručila se na njih. Prvih
evo, izdržali smo i izdržat ćemo sve, samo nekoliko, koji su bili prešli preko međe, pa-
to oni nikad neće shvatiti.” doše pokošeni, dok su drugi zalegli i otvorili
Pričao je sjetno, kao da govori na nekoj vatru na nas. Imali su najmanje tri mitralje-
komemoraciji. Saznali smo razlog kad je za M84 i dobro su pokrivali sve ispred sebe.
nastavio pričati o jučerašnjoj pogibiji nje- U tom je momentu još ljudi došlo u
gova dva druga iz školskih klupa. Govorio naše tranšeje. Bilo nas je sad stvarno mno-
je o njima kao da su još tu, kao da samo što go. Pomicali smo se desno pucajući. Ni-
nisu izbili iz neke od okolnih tranšeja ko- sam do tada vidio našu tranšeju koja je išla
jima je cijela njiva bila ispresijecana. Držao naprijed, nekih petnaestak metara ispred.
je pušku čvrsto, kao da se plašio da će mu Jedan od ljudi koji su došli u ispomoć po-
je neko iz ruku oteti. Vidjelo se jasno da diže “osamdesetčetvorku” u zrak i sasu cio
mu je iza muškosti i ratničke slike ležala prema nama. Muharem pokaza rukom lije- rafal prema četnicima. A onda su svi skupa
mehka, topla bošnjačka duša koja je samo vo: “Jučer je isti tenk krenuo ovim pravcem, zavikali: “Drži ih, fataj ih.”
voljela svoje, a sada je neko došao da sve to ali mora ići lijevo jer je ispred nas visoka Cijelim me tijelom prošla jeza. Bio je to
spali i opljačka, a njega i njegove protjera. strana i nema šanse da se popne. Znači, pazi nesvakidašnji prizor, vidjelo se da ti ljudi
Vidjelo se dobro da bi prije svi svoje živote lijevu stranu dobro, pješadija će ići za njim.” neće odstupiti ni jednog milimetra. Njih
ostavili ovdje nego pustili da agresor uzme Ubrzo je s naše lijeve strane kroz tranše- petnaestak stuštilo se niz tranšeju uz po-
i pedalj njihove zemlje. je dotrčalo nekoliko momaka sa “zoljama” vik: “Ne da babo Teočaka svog.” Strahovi-
Iz razmišljanja me prenu zvižduk gra- i ručnim bacačima. Samo što je tenk izbio ta pucnjava “ogradila se” ispred nas. Jedan
nate. Uslijedile su detonacije, jedna za dru- iza brijega i krenuo ka livadi ispred nas, dva momak viknu da idemo desno. Tek odatle
gom. Muharem, jedan od ljudi iz Teočaka projektila poletjela su prema njemu. Bio je mogli smo vidjeti da su agresorski vojnici
koji su bili s nama u tranšeji, ustade otre- još daleko, jedan projektil pogodio je zid koji su prešli preko ceste ostali odsječeni,
sajući pantalone, kao da će na neki put: kuće tačno pored njega, a drugi u ogradu jer su im naši tranšejom došli s lijeve stra-
“Što smo sjedili – sjedili smo, eto komšija s njegove desne strane. Tenk se ukopao na ne i presjekli ih na dvije grupe.
nakon granata u posjetu, a naše je kako do- mjestu i dodao gas krećući se unatrag. Znao Mirzina motorola šuštala je sve vrije-
likuje pravim komšijama da ih domaćinski je šta ga čeka ako krene pravcem kojim je me. On čučnu pored Osmana i otvori kanal.
dočekamo.” Uskoro desno od nas poče jaka naumio. Napravio je manevar, otišao između Na kanalu je neko ponavljao da komandir
pucnjava iz pješadijskog naoružanja. Mo- dvije kuće, a zatim je krenuo naprijed i stao. “Pantera” traži pomoć jer su mu ljudi osta-
gli smo sa svoje pozicije jasno vidjeti kako Motor je i dalje brektao i turirao. Ote mi se li nezaštićeni u stupici. Ali pomoći im nije
agresorski vojnici pokušavaju preko livade nekako: “Sad će krenuti punim gasom.” bilo. Pokušavajući da se izvuku, trpjeli su
bezuspješno doći do prvih kuća. Branioci Muharem me pogleda i namignu: “Jok, gubitke i bili ranjavani. Nekako su uspjeli,
su ih i ovaj put spremno dočekali. junače, nemaju oni te hrabrosti, nego nabij uz podršku sleđa, da se izvuku prema ku-
Mirza je pokušavao preko motorole sa- taj šljem na glavu kad ga već imaš, sad će ćama iza njih. Bili su totalno poraženi taj
znati situaciju desno od nas. Ali nije mu nam čestitku poslati.” dan. Naredna dva dana koja smo tu prove-
išlo, bili smo pokriveni signalom s repeti- Gledao sam cijev koja se pokretala, virila li nisu ni metka opalili, samo su nekoliko
tora na Stolicama, sve što se moglo čuti, na je ne više od metar između kuća: bammm i granata bacili na civilne objekte.
svakom kanalu, bile su srpske ratne pjesme. direkt na nas. Jaka detonacija protrese tran- Uvjerio sam se taj dan u veličinu hra-
Uskoro ponovo poče pucnjava, ovaj put šeju, samo što sam se pokušao uspraviti da brosti “Lavova iz Teočaka”. Velike gazije
jačeg intenziteta i bliže nama. Pokušavao sam čučnem, odmah je došla druga. “Ustaj”, koje su s pijetetom i čašću nosile ime svog
nazrijeti odakle dolazi između tih kuća, ali viknu neko, “sad će krenuti u napad dok rahmetli komandanta Hajrudina Mešića.
je sve bilo zaraslo i vidokrug je bio sužen. ih on štiti.” Do kraja rata uspjeli su održati kontinuitet
Iz te potrage pogledom prenu me Muhare- Otkočio sam pušku i u dva koraka našao hrabrosti velikih gazija. Do kraja Agresije
mov oštar glas: “Evo komšija!” se u zaklonu iza balvana. Prema nama je već na Bosnu i Hercegovinu agresor nije uspio
Stotinjak metara pravo ispred nas po- trčala grupa agresorskih vojnika u crnim uzeti niti milimetar teritorije koju su čuvali
prijeko je išlo pedesetak vojnika. A onda se uniformama. Druga, manja, išla je lijevo od “Hajrini lavovi”. Čast je bilo poznavati ih, a
brujeći pojavio tenk iz obližnjeg šumarka. nas malo zaostajući za prvom. “Ne pucaj”, još veća boriti se rame uz rame s ovim ljud-
Ispalio je granatu i krenuo naprijed tačno viknu Mirza, “ne pucaj, čekaj ih na međi.” skim gromadama.. n

STAV 1/10/2020 61