Page 66 - STAV broj 291

DRUŠTVO

“Bosne će biti onoliko
koliko ima Bošnjaka
u RS-u. Život na ovom
području šalje poruku o
vitalnosti i opstojnosti
Bošnjaka. Povratnička

mjesta u manjem bh.
entitetu ne smiju biti
nestajuća veličanstvena
prošlost. Bošnjaci imaju
svoju prošlost staru više
od hiljadu godina. Sva ova
mjesta moraju svjedočiti
životom”, kaže Hamza
Memišević
Mezari šehida Habiba i
Advije Memišević Spomen-obilježje u izgradnji
potom kahvu popili na obnovljenom odgovara: “Jedan od ključnih momenata obnove porušene kuće i pomoćnih obje-
imanju braće Memiševića. Tu su dvi- da obnovim imanje bio je kad sam 1999. kata, za minulih petnaestak godina za-
je kuće, štale i drugi pomoćni objek- godine s tada trogodišnjim sinom Habi- sadio sam više od tri hiljade voćki. U
ti. Od obnavljanja prvog objekta braća bom, koji je dobio ime po dedi šehidu, kontinuitetu držim sitnu i krupnu stoku.
Memišević svakog ramazana na imanju došao na zgarište u Omeragićima. Tada Moja posebna ljubav su konji. Imam 5
prirede iftar za povratnike u višegrad- mi se sve zgadilo. Mislio sam da poslije grla. Imam i 360 ovaca, a s proljeća na-
ski kraj. Na moju znatiželju šta ga je još toga više nikad neću ovdje doći. Tada je bavim od 30 do 50 goveda. Brat, sestra
osim stradanja roditelja motiviralo da bila jesen, a na proljeće naredne godi- i ja od babovine smo naslijedili 310 du-
s bratom Jusufom obnovi imanje, Bilal ne pozvali su me moji Omeragićani da luma zemlje. Našim Omeragićima rado
s njima odem u Mjesni ured u Prelovu se vraćaju i moja supruga Zahida i sino-
jer su sigurniji sa mnom poći. Potvrdno vi Habib i Hamza, iako oni, za razliku
sam odgovorio. Po obavljenom poslu u od supruge i mene, nisu rođeni u više-
Prelovu, neko je predložio da odemo i gradskom kraju”, kaže Bilal Memišević.
do Omeragića, koji su udaljeni tek ne- U Višegrad i Omeragiće redovno dolazi
koliko kilometara. Ponovo sam poveo i Hamza Memišević, student masterskog
malog Habiba. Kad smo došli nasred studija na Fakultetu političkih nauka u
sela, svi su otišli na svoja zgarišta. Ra- Sarajevu. “Moji i naši dolasci u Višegrad
zočaran onim što sam vidio prije pola znače da pogibija mog dede, moje nane
godine, ostadoh sam s Habibom nasred i svih drugih Višegrađana nije bila uza-
sela. Bila je šarokopan. Tada je mali Ha- ludna. Oni su na određeni način ideju
bib rekao: ‘Hajmo, baba, i mi našoj kući.’ Bosne, nacionalnog identiteta i vjerske
Upitah ga gdje je naša kuća, a on, umje- pripadnosti prenijeli na mog babu, a
sto odgovora, sam krenu prema našoj babo na nas. Višegrad i danas svjedoči
kući. Ostao sam okamenjen ovim pri- život. Bosne će biti onoliko koliko ima
zorom. Sam sebi rekoh: možda su ove Bošnjaka u RS-u. Život na ovom područ-
stope djeteta koje ga vode zgarištu naše ju šalje poruku o vitalnosti i opstojnosti
kuće išaret od dragog Boga da ovdje tre- Bošnjaka. Povratnička mjesta u manjem
ba doći i, koliko je to moguće, obnoviti bh. entitetu ne smiju biti nestajuća veli-
život. Habib je tada imao tri i po godi- čanstvena prošlost. Bošnjaci imaju svoju
ne. U međuvremenu je završio studij i prošlost staru više od hiljadu godina. Sva
master, a danas je granični policajac na ova mjesta moraju svjedočiti životom. Ako
terenskoj kancelariji Višegrad. Njegove se to ne desi, onda je to kapitulacija i pri-
dječije stope prema imanju bile su išaret stanak na onu ideju zbog koje je stradalo
meni, a možda i njemu.” 100.000 Bošnjaka.”
Obnovljenom imanju dolazi svakog Iz Omeragića se spuštam prema Pre-
vikenda, a pokatkad i češće, jer je poli- lovu i Višegradu. Mnoge su livade u je-
tički predstavnik Bošnjaka višegradske sen ušle nepokošene, a bašče zapuštene.
Pita ispod sača u općine. Obavlja funkciju predsjedni- Uzreli plodovi jabuka i šljiva čekaju na
Omeragićima
ka Skupštine opštine Višegrad. “Osim branje. Život se nastavlja. n

66 1/10/2020 STAV