Page 74 - STAV broj 415

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Svako Lice ima i Naličje

PRIČA IZ AMSTERDAMA, U

KOJEM NIKAD NISAM BIO

Zamislio sam se za trenutak, a onda sam pokušao učiniti kako
je napisano. Službenik je pažljivo pregledao moje dokumente, a
onda je pritisnuo dugme i nastala je strka.
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

ekih se nesporazuma uvijek sjećam uporno curio. Koliko je samo ovdje slika nije bilo dovoljno putnika. Zato su ih sve
s neugodnošću. Dogodilo se kako koje bih trebao vidjeti, pomislio sam. Ipak, smjestili u jedan avion.
se dogodilo, čak bi se moglo kaza- grad će još sačekati moj dolazak. Još uvijek To je bilo sve. Iako za mene gotovo dra-
Nti kako niko nije namjerno kriv, ali nije bilo novosti na ploči. Nedostajao mi je matična, u putovanjima uobičajena stvar.
mala je pogreška narasla i pretvorila se u za- čak i Saša. I pogled na pijesak koji curi. Naj- Sjećajući se svega toga kasnije u Oslu, napi-
ista veliki problem. ednom je zablistala ploča i na njoj se pojavio sao sam pjesmu Na aerodromu, u Amsterda-
Letio sam u Oslo. Iz nenajavljenih ra- novi tekst. Pisao je broj izlaznih vrata, a ona mu. Možda bi ona kazala nešto više o čita-
zloga, zastanak u Amsterdamu najednom se su se nalazila na drugoj strani. Zato je valja- vom događaju?
odužio i činio se kao nerješivi slučaj. Izišli lo proći uobičajenu službu.
smo sa stvarima. Kako su nam rekli. Oči- Zamislio sam se za trenutak, a onda sam NA AERODROMU, U AMSTERDAMU
gledno, letjet ćemo dalje s drugom metal- pokušao učiniti kako je napisano. Službenik
nom pticom. Ništa se nije mijenjalo osim je pažljivo pregledao moje dokumente, a onda Na aerodromu, u Amsterdamu
vrata izlaska, odnosno ulaska. je pritisnuo dugme i nastala je strka. Pojavio dočekali su nas Mraz
I gledali smo na veliku ploču s nadom se policajac koji me odveo u svoj prostor. Ni- i dvije Glave s dalekog otoka
da će se na njoj zasvijetliti naš let. Zabora- sam razumio šta mi je govorio i to sam mu koje gledaju više zbunjeno
vili smo na vrijeme. Najednom sam shvatio rekao na njemačkom. Razgovor je bio posve nego zagonetno
da moram obaviti još ponešto. Vidio sam na nepotreban, što je u moj umor dodalo bijes.
jednim vratima u daljini prepoznatljiva slo- – Kamo ste krenuli kad nemate vizu? Na aerodromu, u Amsterdamu
va. WC. Požurio sam tamo, a unutra me do- – Ka vratima koja ste označili. Kako bih vidjeli smo
čekala halabuka kao da sam se vratio kući. drukčije stigao do njih? vidljivi svijet
Većinu sam poznavao. Zamislio se. i nevidljivi Amsterdam
– Ti si? – Kamo letite?
– Naravno. Još nisam neko drugi. – U Oslo. Ne bih ovdje ni za živu gla- Svako Lice ima i Naličje
– Naravno. A gdje bismo se mi našli vu ostao. jedno gleda zbunjeno u putnike
nego ovdje?! Gledao me je ozbiljno. Shvatio je šta se drugo čežnjivo u daleki otok
Grebo. dogodilo. Refleksi nam ponekad ne daju odakle ga je čežnja dovela
– Kamo letite? vremena da razmislimo. Zato sam bio go- ovdje
– U Madrid. A ti? tovo uhapšen.
– U Oslo. – Sjedite tu i sačekajte. Aerodromski hotel
I to je bilo sve. Vratio sam se do mjesta Sjeo sam. I pijesak je nastavio curiti. Ne svojim primamljivim pozivom
gdje sam vidio ploču i mogao pročitati šta znam koliko je vremena prošlo dok sam pono- izaziva našu strast
piše na njoj. Nije pisalo ništa novo a meni vo pogledao na ploču. Bilo je mnogo novosti više nego naš san
važno. Svladavao me je umor i začas pomislih na njoj i događale su se svakog trenutka. Za
da se nešto neobično događa. Ispred mene je moj let pisalo je nešto novo: vrata s novim Na aerodromu, u Amsterdamu
stajao Saša i govorio mi nekako zadovoljno. brojem. Ta su vrata bila u prostoru gdje sam sreću se svjetovi
– Oduvijek sam te nagovarao da dođeš se već nalazio. Zaputio sam se tamo. jedan koji smo napustili
u Amsterdam. Mnogo je ovdje stvari koje Ne znam koliko je sve to trajalo. Kao da i drugi
ćeš prepoznati i koje će ti obogatiti vrijeme. sam hodao u polusnu. Tek sam u avionu sve u koji nismo zakoračili
Nisam mu odgovorio. Nisam bio sigu- shvatio. Sjedio sam pokraj poznatog čovjeka
ran ni u to da je to doista on. Kao da sam iz Konjica kojeg doista dugo nisam vidio. Na aerodromu, u Amsterdamu
razgovarao s priviđenjem. Čitava skupina ljudi išla je tamo poslovno, zvek novčića
– Nemam vizu za Amsterdam – kazao a mislim da je bio u pitanju i grad-prijatelj. priviđa se pospanim putnicima
sam da nešto kažem. I oni su dugo čekali u Amsterdamu. Niko kao lice sreće
Stajao je još trenutak neodlučno, a onda im nije ništa rekao, ali činjenice su govorile
se izgubio. Pijesak u pješčaniku i dalje je sve. Dva su aviona letjela za Oslo i u njima 24. novembar 1998. n

74 17/2/2023 STAV