Page 50 - STAV broj 219

DRUŠTVO

Klanjana još jedna kolektivna dženaza u Bratuncu

POZIV KOMŠIJAMA DA

OTKRIJU GDJE SU ZAKOPANE

KOSTI UBIJENIH BOŠNJAKA

“Tragamo za još približno 250 osoba. Imamo desetine porodica
koje su kompletne stradale. Neke se vjerovatno nikad neće
Piše: Adem MEHMEDOVIĆ pronaći. Apeliramo na sve institucije i na međunarodnu zajednicu,
ali pozivamo i naše komšije Srbe da nam kažu gdje su grobnice.
Želimo samo to da naši voljeni konačno pronađu svoj smiraj”
U
mezarju Veljaci (Bratunac) u ne-
djelju 12. maja 2019. godine kla-
njana je 13. kolektivna dženaza za
bošnjačke žrtve zločina iz 1992.
godine koje su počinile srpske vojne, po-
licijske i paravojne formacije iz Bosne i
Hercegovine i Srbije. Nekoliko hiljada
građana pristiglih iz cijele Bosne i Her-
cegovine klanjalo je dženazu za tri žrtve
ubijene u Bratuncu. Tog dana ukopani
su Rifet (Rešo) Salihović (1949), Šemso
(Hamid) Zukanović (1949) i Munir (Ha-
med) Tahić (1971).

“LEGLA BI KRAJ NJEGA
DA I MENE UKOPAJU”
Meva Tahić ukopala je sina Munira,
koji je u vrijeme kada je ubijen imao 21
godinu.
“Dočekala sam da ga ukopam. Ne može
se riječima opisati osjećaj niti se dijete kad
može prežaliti. Rado bih legla kraj njega
da i mene ukopaju. Imam još jednog sina odbora Dana sjećanja na genocid u Bratun- i poslije, a dolazit će i oni koji će nas
da ukopam, on je bio mlađi od Munira”, cu, veli da se za mnogim ubijenim još traga. naslijediti”, poručio je tuzlanski muftija.
kaže kroz suze majka Meva Tahić. “Tragamo za još približno 250 osoba.
Memnuna Halilović u mezarju Veljaci Imamo desetine porodica koje su kom- SJEĆANJA NA MAJ 1992. GODINE
ukopala je brata Rifeta Salihovića. pletne stradale. Neke se vjerovatno nikad Hranča je bila prvo bošnjačko selo u
“Majku, snahu, djecu od braće, još neće pronaći. Apeliramo na sve institu- općini Bratunac na meti lokalnih srpskih
nikog nismo našli, a svi su ubijeni. Mo- cije i na međunarodnu zajednicu, ali po- snaga. Skupina srpskih paravojnih forma-
lila bih svakog ko zna gdje su im kosti da zivamo i naše komšije Srbe da nam kažu cija upala je u ovo mjesto 2. maja 1992.
nam kaže, da možemo doći i proučiti Fa- gdje su grobnice. Želimo samo to da naši godine i započela s pretresima bošnjač-
tihu. Nakon 27 godina spustili smo brata voljeni konačno pronađu svoj smiraj”, kih kuća. Zahtijevali su od stanovnika da
Rifeta u mezar. Njemu su ubijeni sin od kaže Hiba Ramić. predaju oružje. Prije napuštanja sela ubili
šest godina i supruga. Nama je dan kao Dženazu je bratunačkim žrtvama pred- su Fiću Ramića. Idućeg dana naoružani
godina, a zamislite 27 godina čekanja.” vodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović. Srbi, podržani jedinicama Jugoslavenske
Pored Rifeta je ranije u mezarju Veljaci “Do sada smo obavili trinaest dženaza, narodne armije (JNA), okružili su Hran-
našao smiraj njegov brat Rešad. a još nismo svim šehidima tako velikog ču, masakrirali četrnaest bošnjačkih civi-
U mezarju Veljaci do sada je ukopana zločina, genocida u ovom dijelu domovi- la, a potom u potpunosti spalili ovo selo.
301 osoba ubijena u Bratuncu 1992. go- ne, klanjali dženazu. Ovdje ćemo dolaziti Najmlađa žrtva bila je Selma Hodžić, dje-
dine. Među njima je više od četrdesetero kako bismo klanjali dženazu svakoj žrtvi vojčica od sedam godina. Nakon Hran-
djece. Hiba Ramić, članica Organizacionog tog planetarnog zločina. Dolazit ćemo če, srpske snage napale su 6. maja selo

50 16/5/2019 STAV