Page 47 - STAV broj 219

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
S koje strane početi čitati novine

ŠTA JE PISAC

HTIO DA KAŽE

Čovjek koji je novine čitao otpozada smatrao je da je sretniji od svog
Piše: poznanika koji ih je čitao sprijeda. On je već tačno znao šta će večeras
Irfan HOROZOVIĆ
gledati na TV, a šta neće, znao je ko je umro, ko se oženio i ko se rodio,
ko šta prodaje i šta se najzanimljivije zbivalo u raznoraznim sportskim
igrama što su ratoborno osvojile svojom dokolicom čitav svijet

vijet se u “Išaretu” prepoznaje sam sportskim igrama što su ratoborno osvo- Svi su se zaprepastili.
u sebi. Kako oduvijek, tako i danas. jile svojom dokolicom čitav svijet. Naročito čitači novina.
Priča je to koja se igra u ogleda- Razgovor bi se tu negdje i nastavljao. Jer su ga prepoznali.
Slima. A “Išaret” je sav od ogleda- Drugom čitaču je bilo teže. On je do Kako i ne bi?!
la, velikih i malih, sve do ljudskog oka. razgovora stizao kroz strašne i besmislene Novine i ekrani nisu mogli bez njegova
– Pročitao sam ti priču... ratove, pokušavajući da shvati raznovrsne lika. Važan čovjek. A onda su šaputali stra-
– Koju priču? miroljubive posjete, ježeći se od otkrive- sno s neviđenim rasponom gestikulacija.
– Što si je objavio u novinama. nih i prokazanih korupcionaških afera, Nakon toga, važan čovjek uhvati ne-
– Časopis je, ali svejedno i... šta misliš? prevara, terorističkih napada, stižući do poznatog čovjeka za ramena, zagleda mu
– Znam tačno na što si mislio... opa- spasonosnog sportskog polja kroz aleje s se duboko u oči, zagrli ga i ode.
san si... atomskim i nuklearnim zasadima, politič- Nepoznati je ostao u tom položaju
– Kako ćeš znati kad ni ja ne znam? kim prevratima i vojnim pučevima, kroz neko vrijeme, a onda se digao i otišao i on.
Ili je to školsko pitanje o stvarnom pi- glad, pomore, pohare i sukobe. – Jesi li vidio?
ščevom mišljenju... Teatar, poezija i smrt. – Naravno. Kako bih mogao ne vidjeti?
– To i jest tvoj marifetluk. Nižeš kao Ipak, čitali su iste novine i dobro su – Šta misliš?
da je obična stvar, a vidi se šta je u poza- se razumijevali. – Šta ću misliti?! Nije politički sasta-
dini. Jednom ćeš zbog toga nagrabusiti. – Jesi li vidio? – rekao bi jedan, a dru- nak. Prije će biti porodični…
– Nije li to malo previše?! gi bi tačno znao na što ovaj misli. Znali – Misliš da mu je rod?!
– Nije, nije. Samo što te još nisu bi kad bi prvi stigao do prve, a drugi do – Zašto ne bi bio?
pročitali. posljednje strane. – Zašto bi bio? Sumnjivo je to meni.
– Ja novine uvijek čitam otpozada – Misliš da to može biti? – ponekad bi – Tebi je sve sumnjivo. I ja.
– reče po ko zna koji put čovjek koji dodao jedan od njih, iznenađen. – To je posebna priča.
je natočio u findžan i utaknuo cigare- – I sutra izlaze novine... – odgovorio Ponekad se priče sudaraju u zraku.
tu u čibuk. bi strpljivo drugi. Nijednu ne možeš razumjeti, a ipak sva-
– Ja sprijeda – promrmlja njegov sa- Jednog je dana, poput vjetra, ušao čo- ka traži pažnju za sebe.
govornik koji je izgleda volio mlaku ili vjek u “Išaret”! “Išaret” je izgleda stvoren za to.
čak ledenu kahvu. Nešto je tiho zapitao i, kad je čuo odgo- Trepere njegove priče kao sjećanje koje
Teško je reći koje je to bilo jutro u vor, izgledalo je da će poput vjetra i izići. ne jenjava. Tako i ovaj dan.
kojem se ovaj razgovor začinjao, odno- Nije. Svaki se dan nešto događa, a o tom
sno po koji je put isto ovako počinjao. Sjeo je sam, okrenut prema vrati- nema ništa u novinama, pomisli onaj što
U svakom slučaju, u pitanju je trocifren ma, kao da će svaki čas ući onaj koga je je čitao novine otpočetka. Zašto bi i bilo?!
broj, možda na samoj granici četveroci- iščekivao. Nije život nešto što možeš pročitati.
frenog. To je sigurno kao što je sigurno i – Hoćeš li novine? – zapita ga čovjek – Znaš... ipak nisi trebao ono napisati...
to da su obojica čitali iste novine. sa susjednog stola, koji ih je pročitao. – Koje?
Čovjek koji je novine čitao otpozada – Ne, hvala. – Ono o meni...
smatrao je da je sretniji od svog pozna- Samo je začas okrenuo glavu tako da – Nisam o tebi ni pisao.
nika koji ih je čitao sprijeda. On je već pitalac nije znao je li ga uopće pogledao. – Znam... to se tako kaže, ali vidi se...
tačno znao šta će večeras gledati na TV, Njegove su novine izgleda dolazile prepoznaje se.
a šta neće, znao je ko je umro, ko se ože- na vrata. – Stvarno te ništa ne razumijem.
nio i ko se rodio, ko šta prodaje i šta se I zaista, neko uđe na vrata i odmah – Dobro sad. Napisano je. I objavlje-
najzanimljivije zbivalo u raznoraznim priđe nepoznatom. no. Ipak nije pošteno. n

STAV 16/5/2019 47