Page 42 - STAV broj 219

DRUŠTVO

tražio je od nas da čitamo, kazavši jedne kako je govorio Salihagić, crpili svoje ideje bitno iz periodike vezano za određenog
prilike kako čitanje širi vidike, posebno iz djela božanskog porijekla, zauzimali su pisca, osobu ili temu koja me zanima. To
putopisi. Ko ne može da putuje, govorio se, dakle, za moral univerzalnog značenja su tekstovi iz predratne i postratne perio-
je on, nek čita putopise, preporučivši ro- i takve su ideje pronosili svojim djelima, dike, književnih časopisa i dnevne štam-
mane Pearl Buck, koja piše o Kini. Oni a to nikad ne može zastarjeti. Oni bi mo- pe; neki su stari i preko 40 godina. Tako
će mu, govorio je, približiti taj svijet, a i rali biti onaj lakmus-papir, indikator kroz imam vlastite knjige o hazreti Mevlani i
vidjet će čime se sve služe, šta rade i kakav koji bi se propustili i ti silni bestseleri da Mevlevijskoj tekiji, o Kreševljakoviću,
trud ulažu kršćanski misionari. Čovjek pokažu svoje pravo lice, ali današnji čita- Bašagiću, Mulabdiću, Ćatiću, Nedžadu
ne smije dozvoliti da mu se desi zastoj u lac nema taj indikator i zato mu se može Ibrišimoviću, Maku, Sidranu, Džemi
kontemplaciji, mora se uvijek nečim zani- podmetati sve i svašta. Latiću, Tolstoju, Puškinu, Selimoviću,
mati, makar, kaže, rješavaj ukrštenice, jer Mirku Kovaču, Ikbalu, Goetheu, čak i
je tok života, njegova snaga, kao tok jedne STAV: Neki Vaši poznanici imaju običaj o Andriću!, hadži Mujagi, našem hadži
rijeke. Kad rijeka presahne, ostaju lokve reći: ukoliko Vi nemate neku knjigu – ona hafizu Hadžimuliću itd. Što se tiče naše
ustajale vode i u tim lokvama javljaju se još nije ni napisana. Možda to zvuči kao trenutne književne produkcije, izdvojio
novi životi kojima to tlo pogoduje, a tako simpatična dosjetka, ali ona je netač- bih Mevlud Džeme Latića, koji još nije
se objašnjava i savremena bolest – rak. Ne na upravo zbog toga što Vi imate i one štampan, i roman Kad sam bio hodža Da-
smije se, dakle, dozvoliti da duh zamre knjige koje još nisu napisane. Tako ste, mira Ovčine, dva vrijedna djela koja su
u čovjeku, jer je duh ono što daje snagu naprimjer, sami napravili knjige o Mira- pravo osvježenje na našem književnom
i vitalnost čitavom životu. Naš hadži ha- džiji Alaudina Sabita Užičanina i knjigu polju; iz bosnistike bih izdvojio tri naj-
fiz Hadžimulić je govorio da čitati treba o Abdurrahmanu Sirriji i Oglavku, zbog novije knjige prof. Sanjina Kodrića, tri
sa suhom olovkom u ruci, da se podvuče oskudnosti knjiga o ovim temama... S kolosalne studije o bošnjačkoj i bh. knji-
ono što ti se svidi i ono što je važno. Nje- obzirom na Vaše bogato iskustvo, kako ževnosti. A šta nam fali? Ja bih lično vo-
gov odnos prema knjizi posebna je priča. gledate na trenutnu književnu produkci- lio imati leksikon naših pisaca i klasičnu
On je neke svoje, posebno drage mu knji- ju? Štampamo li dovoljno bitnih knjiga? enciklopediju BiH.
ge, uokvirivao u teget pakpapir, pa one i Koliko nam knjiga još “fali”?
danas izgledaju kao nove, kao da su tek GADŽO: I meni se dešava da se zaletim STAV: Kako je hadži hafiz Hadžimulić pro-
sad štampane. Danas je sve devalvirano, pa kupim nešto što me razočara, a onda vodio mjesec ramazan? Kako je izgledao
čitaju se svjetski bestseleri čiji je učinak to čuvam kao urnek, za pouku. Ja volim jedan njegov ramazanski dan?
ravan učinku žvakaće gume. Glavni pro- imati na jednom mjestu sve vezano za GADŽO: Ja još nisam sreo osobu koja se
blem današnjeg čitaoca jeste preskakanje neke meni drage pisce, neke meni drage toliko radovala ramazanu kao što je bio
gradiva: Ne čitaju se klasici, koji su mje- ljude, teme i objekte. Tako pravim vlasti- on. On je govorio: “Kako se bliži rama-
ra svega vrijednog u književnosti. Oni su, te hrestomatije gdje uvrštavam sve ono zan, osjećamo prosto da se Kur’an spu-
šta, kao da se sad objavljuje. Spušta se u
KAKO JE NASTALA ILAHIJA naša prsa. Osjećamo kako nam se prsa šire
da bi primila tu Objavu.” Hadži hafiz je
“KAD PROCVATU BEHARI” prije rata učio tri mukabele: sabahsku u
Begovoj džamiji, prijepodnevsku u Care-
STAV: Vaš najpoznatiji tekst jeste ilahija Kad procvatu behari. Radi se o jednom od voj i ikindijsku u Ferhadiji, a teraviju je
najviših književno-estetskih ostvarenja u formi ilahije na bosanskom jeziku. Pored klanjao u Carevoj. U sve tri džamije pred-
teksta, i njena je melodija doista posebna. U tekstu O utjecaju kur’anskih mekama vodio je i namaz, tako da smo mi letili za
na bošnjačku kulturu ustvrdio sam da je ova ilahija ispjevana u mekamu nahawand, njim da klanjamo u džematu, jer je to bila
a da je upravo melodija ove ilahije jedan od najljepših primjera mekama nahawand u jedinstvena prilika da svih pet vakata kla-
cjelokupnoj orijentalno-islamskoj kulturi. Važno je reći da ste Vi autor i teksta i melo- njamo za njim, pošto bi i akšam klanjali
dije ove ilahije. Kada ste i kako napisali ovo remek-djelo? negdje na iftaru gdje smo bili svi pozvani.
GADŽO: Bogami vam ja ništa ne znam o tim mekamima. Znam da imaju, ali koji je koji, To nam je bila kao jedna vrsta virda, koji
to ne znam. Drago mi je čuti da se neko i tom naukom bavi. Nama su u Konyi rekli, ljudi bismo sami sebi zadali, da uspijemo svih
muzički obrazovani, da ova ilahija ima mekam aška (ili su možda mislili na samu inter- pet vakata klanjati za njim, vjerujući da
pretaciju, ne znam, davno je bilo!), pa su me pitali otkud to meni i o čemu pjesma pjeva. će nam ti namazi sigurno biti primljeni.
Rekao sam im da ne znam otkud mi, a da pjevam o Allahu, dž. š., i Pejgamberu, i tako, On je uz ramazan dobijao posebnu snagu
eto, već više od 30 godina živi ta pjesma. A kako je nastala? Nezahvalno je o tome go- i ono što je on mogao izdržati ne znam
voriti jer se bojim laži i mistifikacije pjesničke inspiracije, ali meni se stvarno desilo nešto da može bilo ko drugi. Iza teravije bi bila
mistično. Stanovao sam tad na Bistriku, kod nane Habibe, a u njenoj avliji bila je velika obavezna kahva kod njega kući, gdje bi-
ruža đulbešećerka, crvene boje. Bio je mjesec maj pri kraju, lijep sunčan dan, pa sam ja smo poslušali neku sevdalinku, nešto za-
izašao u avliju i u hladu te ruže nešto čitao. Nestvarni su bili ti cvjetovi i nestvaran njihov nimljivo pročitali ili neobavezno progo-
miris koji me opijao. Sve je izgledalo tako živo, a nestvarno, kao da nije od ovoga svijeta. vorili, a obavezna je bila sevdalinka Širi
Kako je blag vjetrić puhao, ruže su se počele njihati, zapahnjujući me sve jačim i jačim mjesec po Igmanu zrake (koju bi nam ot-
mirisom. Nekad sam čuo, i u to vjerovao, da je taj miris ruža od znoja Pejgamberovog. pjevao Velija ili Himzo) radi onog stiha:
Sve se to pomiješalo u meni: stvarno i nestvarno, vidljivo i nevidljivo, simboli i metafore. Gdje ste noći, ramazanske puste...
U jednom momentu sam imao osjećaj da će te ruže progovoriti. Uplašio sam se i, da
se to ne bi desilo, ja sam zapjevao: Kad procvatu behari, a potom: Kad procvatu ružice STAV: Autor ste brojnih pobožnih pjesa-
/ Mene dirnu u srce. Dalje ne znam kako su se redali stihovi, znam da sam na kraju re- ma, ilahija i kasida. Neke od najpozna-
kao: Pobjeći ću iz safa / Daj mi ruku, Mustafa!, tj. povedi me, o Pejgambere. Šefa’at, ya tijih jesu Kad procvatu behari, Ej vatan,
Mustafa! Jer je pustinja ovaj svijet bez tebe, i moj život je pust; puste su bez tebe i naše Dođe Gazi Husrev-beg, Jakubova tužalj-
džamije i naše tekije, mihrabi i safovi, mimberi i ćursevi! ka... Koliko su druženja s hafizom Hadži-
mulićem utjecala na Vaš poetski izraz i

42 16/5/2019 STAV