Page 40 - STAV broj 219

DRUŠTVO

ustakli, ostavio je jedno staklo onako kako
je izgledalo poslije tog napada, i to je tako
ostalo sve do ovog posljednjeg rata. Da je
bio ders tu noć, sigurno bi neko od nas
bio mrtav, jer nema te glave, makar da je
i bosanska, koja bi podnijela taj udarac.
To je ta prva faza, puna iskušenja, ali nama
najdraža i najljepša. Ders bi obično poči-
njao oko ponoći, kad zaspu ćafiri, kako bi
govorio hadži hafiz Hadžimulić. Prvo bi
s gramofona čuli malo naja, a potom bi, u
potpunoj tišini, počinjao ders. Odjednom
bi šiše počelo škripati, čulo bi se pucke-
tanje greda, što bi hadži hafiz Hadžimu-
lić propratio riječima: “Kažu da se ovako
meleki spuštaju!” A nekada bi govorio:
“Eno, ondje” – pokazujući na jedan ćošak
mindera – “sjedi hazreti Mevlana i sluša
ders.” Iza dersa bi bilo čašćenje (skromna
sofra), a potom druga kahva uz koju bi se
progovorilo o dersu i drugim temama.
To je tako trajalo dva puta u hefti (uto-
rak i subota navečer) oko dvije i po go-
dine, za koje nam je vrijeme hadži hafiz
Hadžimulić uspio kazati kompletna prva
dva đilda i skoro polovinu trećeg, gdje je
stigao Fejzullaha ef. Hadžibajrića, čije
je kazivanje Mesnevije tada ulazilo u 23.
godinu. Tada hadži hafiz preuzima ema-
net mesnevihana od Fejzullah-efendije i
prelazi s dersovima u tekiju na Mlinima.
To je druga faza njegovog kazivanja der- riječi, koje su dolazile do nas raznim ilham, nadahnuće. Od njega sam čuo ne-
sova, koja je potrajala do 1992, kada rat putevima, budile su u nama čežnju i že- vjerovatne stvari o Ilhami-babi i, kada bih
zaustavlja sve. Treća je faza poslijeratna, lju da se susretnemo s njima, da ih vidi- s tim izašao u javnost, nastala bi opća po-
kada se Mesnevija ponovo vraća u hafizo- mo i upoznamo. Tako se i meni otvorio metnja... Ali, on je govorio i o književno-
vu kuću, a broj slušača znatno se proširio, put do hadži efendije Halida Salihagića. sti, pa je jednom rekao da bi od svih um-
tako da je ponekad znalo biti i više od 40 Bilo je to davne 1979. godine, kada sam jetnosti, kada bi mu se pružila prilika da
osoba na dersu. s jednim efendijom i dvojicom književ- bira, izabrao književnost za studij, jer se
nika, iza jacije, prvi put sjeo s efendijom čovjek i odlikuje govorom, a osim toga,
STAV: Pored Hadžimulića, imali ste se Salihagićem. Ja sam dotad mislio da su i Pejgamber se radovao svojim pjesnici-
priliku družiti i sa šejhovima, poput Ha- književnici sveti ljudi, ali te noći ja sam ma, a brojni su i ashabi kojima je stih bio
lid-efendije Salihagića, ali i s piscima, prvi put uživo vidio svetog čovjeka, slu- drag. Ja sam tad studirao komparativnu
poput rahmetli Nedžada Ibrišimovića. šao šta i kako govori i ostao, malo je reći, književnost, položio ispit iz teorije knji-
Koliko su Vas oblikovala ova druženja? zadivljen, već potpuno uzet, poništen, ali ževnosti kod pokojnog prof. Lešića, ne-
GADŽO: Začudno je to kako je Allah, i nadahnut. Iz njega je prosto frcao ilum, što i sam pisao (razumije se, pjesmice),
dž. š., baš u tom teškom vremenu dao bilo koja tema da je i bilo koje pitanje da ali mi nije bilo nikako jasno kako nasta-
tako velike ljude, koji su sjedili negdje mu se postavilo, iz bilo koje oblasti, on je pjesma. To mi je sve objasnio, mada
u budžacima, daleko od javnog života, je o svemu znao govoriti, i to tako origi- nisam izgovorio pitanje, ali sam došao
a čija se riječ ipak čula i imala snagu ka- nalno i nadahnuto, nešto što nikad do s njim; pa niste ga trebali ni izgovoriti,
kvu samo istina može imati. Te njihove tad niste čuli niti negdje pročitali – čisti on je znao šta vas interesuje; znao je šta
nosite sa sobom. Rahmetli Nedžad, kao
Ders bi obično počinjao oko ponoći, “kad zaspu ćafiri”, kako bi pisac s iskustvom, sve mi je to potvrdio
što je efendija Salihagić govorio, on, koji
govorio hadži hafiz Hadžimulić. Prvo bi s gramofona čuli malo je živio život pisca.
naja, a potom bi, u potpunoj tišini, počinjao ders. Odjednom bi
šiše počelo škripati, čulo bi se pucketanje greda, što bi hadži STAV: Nedžad je bio Vaš kućni prijatelj.
Kako ste se upoznali i kako se razvijalo
hafiz Hadžimulić propratio riječima: “Kažu da se ovako meleki vaše prijateljstvo?
spuštaju!” A nekada bi govorio: “Eno, ondje” – pokazujući na GADŽO: Podrazumijeva se da sam ga po-
znavao preko njegovih dotad objavljenih
jedan ćošak mindera – “sjedi hazreti Mevlana i sluša ders.” Iza knjiga, viđao ga i pratio njegov rad, ali naše
dersa bi bilo čašćenje (skromna sofra), a potom druga kahva uz pravo druženje počinje 1996. godine, kada
smo zajedno bili na hadžu. Sjedili smo je-
koju bi se progovorilo o dersu i drugim temama dan do drugog i dijelili sobu, zajedno bili u
tavafu, na Arefatu i kod Pejgambera. Živi

40 16/5/2019 STAV