Page 41 - STAV broj 219

Bilo je to davne 1979. godine, kada sam s jednim efendijom
i dvojicom književnika, iza jacije, prvi put sjeo s efendijom
Salihagićem. Ja sam dotad mislio da su književnici sveti ljudi,
ali te noći ja sam prvi put uživo vidio svetog čovjeka, slušao
šta i kako govori i ostao, malo je reći, zadivljen, već potpuno
uzet, poništen, ali i nadahnut. Iz njega je prosto frcao ilum, bilo
koja tema da je i bilo koje pitanje da mu se postavilo, iz bilo
koje oblasti, on je o svemu znao govoriti, i to tako originalno
i nadahnuto, nešto što nikad do tad niste čuli niti negdje
pročitali – čisti ilham, nadahnuće

je Bosna rodila.” Pa i ja stajem uz ovu Si- Dnevnika, kao i knjigu njegovih izabra-
dranovu tvrdnju. nih hutbi. Pored toga, napisali ste autor-
STAV: Zbog čega su važna druženja s ske knjige Prvi i posljednji ders i knjigu
velikim ljudima? Zbog onog što se nau- Šta se čitalo i slušalo kod Hadži Hafiza.
či kroz govor ili onog što se nauči kroz Koliko je tih materijala još ostalo i šta
šutnju? Zbog iluma ili edeba? Znanja ili nam njihov kvantitet i kvalitet govore o
spoznaje? životu ovog sarajevskog mesnevihana?
GADŽO: Sve je to kod njih: i govor i GADŽO: Ja sam jednom rekao da bi se
šutnja, i ilum i edeb, i znanje i spozna- od te Hadžimulićeve pisane zaostavštine
ja. Šejh Sirri-baba, k. s., u jednoj ilahiji mogla sastaviti ne jedna, dvije ili tri, već
kaže: “Upoznat se ko je željan, sa Hazreti sto i jedna knjiga. I zaista je to tako, ako
Allahom / Nek sohbeti samo sidkom, sa se uzme u obzir njegov rukopis Mesnevije
kavmi-ehlullahom!” A oni su govorili da je i Hafizovog Divana, njegove hutbe (preko
čovjek i došao na ovaj svijet radi spoznaje, 1.500 hutbi), njegovi dnevnici podijelje-
pa ko nema potrebe za tim, on je izgubio ni u nekoliko tematskih cjelina: Intimni
sam svjedok nastanka njegovog putopisa ono ljudsko kod sebe i njegov život je na dnevnik, Dnevnik svakodnevice, Šeherska
s hadža, jednog nadahnutog i živog teksta. nivou životinjskog, pa čak i gori. A na taj hronika, Dnevnik GHB biblioteke, Portreti,
Čak sam mu od hadži hafiza Hadžimuli- put spoznaje kreće se ostavljanjem hara- Razgovori i Uspomene. Međutim, mnogo
ća proslijedio jedan bejt od Mula Džami- ma, a prihvatanjem za halal (prema ha- je raznog svijeta ulazilo u njegovu kuću i
je o Ćabi, koji je on uvrstio u taj putopis. disu: El halalu bejjinu, vel haramu bejjinu) ja ne znam tačno šta je i koliko je od toga
Ono što je on govorio o književnosti pot- i s dovom: Rabbi, zidni ilma (Gospodaru sačuvano, ali i ovo što je došlo do nas ve-
puno se podudaralo s mojim shvatanjem. moj, povećaj mi znanje). Jer je znanje to oma je vrijedno i zanimljivo. Sve nam to
Ne poredim se s njim – on je gromada, a koje prosvjetljava i oživljava srca, a daje daje sliku hadži hafiza Hadžimulića ka-
ja sam praška – nego hoću da kažem da ga opet samo Allah, kome on hoće, i samo kvog smo ga i poznavali, pa dok čitate te
mi se sviđalo to kako je on shvatao knji- On može oživjeti i prosvijetliti srca, a to zabilješke, imate osjećaj da se opet vratio
ževnost i koliko je bio svjestan književne može učiniti preko nekoga. Mi vjerujemo nama, da sijeli i razgovara s nama; jedan
sujete. Onda, volio je Tolstoja i Gazalija, da je to dato našim učiteljima. Samo, edeb izvanredno emotivan doživljaj.
koje sam i ja nosio u srcu. Od tog hadža re- je prije svega. Edeb, ya Hu! U Karabego-
dovno smo se viđali: dolazio mi je kući i ja vom prijevodu Kur’ana stoji: Ne zaborav- STAV: U knjizi Šta se slušalo i čitalo kod
išao njemu. Bio sam svjedok svim djelima ljajte na velikodušnost u svojim uzajamnim Hadži Hafiza pisali ste o ljubavi prema
koja su nastajala poslije (posebno Ruhani odnosima! (“Nemojte zanemarivati pažnju knjizi koja se gajila u njegovoj kući. Po-
i šejtani inspiracija, drugi dio Adema Ka- i poštovanje jedni prema drugima! Lije- red islamske literature, tu se govorilo i
hrimana, Vječnik i El-Hidrova knjiga). On po se ophodite među sobom!”, govorio bi o velikim imenima svjetske književnosti.
bi mi čitao nova poglavlja koja bi napisao hadži hafiz Hadžimulić.) Jer, Allah vidi šta Sve je to ostavilo snažan utjecaj na Vaš
pa bismo razgovarali o tome. Bio je veo- vi radite! (Bekare, 237). A hazreti Mevlana odnos prema knjizi, kako u čitalačkom,
ma druželjubiv, prijatan, duhovit i mudar kaže, a to smo opet čuli od Hadžimulića: tako i u bibliofilskom smislu. Vi zasigur-
sagovornik. Originalan i neponovljiv i u Čovjek (Ademov sin), ako je bez odgoja, on no posjedujete jednu od najbogatijih pri-
govoru i u pisanju. Najbolji opis Nedžada nije čovjek. Razlika između čovječijeg tijela vatnih biblioteka u Bosni i Hercegovini.
dao je Sidran u antologijskoj pjesmi Pre- i životinje jest odgoj. Otvori oči, pa pogledaj: Zbog čega je važno razvijati poseban
stanak opće opasnosti. Tamo je sve rečeno: čitav Kur’an, sve ajet po ajet, značenje im je odnos prema knjizi? Prepoznajete li da
o njegovoj darovitosti, o tom spoju čovje- i smisao: Kur’an – to je odgoj! A uz taj lijep mlađe generacije razvijaju taj odnos pre-
ka i njegova dara, o njegovoj tobi; o tom ahlak, doći će i ostalo. ma pisanoj riječi?
jednom koraku koji nije otišao ni udesno GADŽO: Rahmetli Nedžad Ibrišimović
ni ulijevo, “već u kuću i pod krov revne i STAV: Hadži hafiz Hadžimulić bio Vam imao je običaj reći kako je i Allah, dž. š.,
smjerne molitve”. A svoj visoki sud o njemu je posebno naklonjen, o čemu svjedo- izabrao baš Knjigu da se obrati ljudima,
izrekao je Sidran veoma hrabro, direktno, či i podatak da je upravo Vama ostavio aludirajući time na važnost i vrijednost
bez pjesničkih metafora, kazavši: “Ostajem svoju rukopisnu ostavštinu, među kojom knjige. A rahmetli hadži Alija Kutub
pri svojoj nedokazivoj tvrdnji da je Nedžad i dnevnike koje je vodio cijelog svog ži- rekao bi da je čitanje razgovor s piscem
Ibrišimović najdarovitiji umjetnik što ga vota. Priredili ste i objavili dva toma knjige. Hadži efendija Salihagić, k. s.,

STAV 16/5/2019 41