Page 58 - STAV broj 263
P. 58

DRUŠTVO



          Dva sina u Americi, ostali su u Potočarima

          AKO KAD BUDEMO IMALI



          SPOMENIK ŽENAMA, NA NJEMU



          TREBA BITI ŠAMIJA NAŠIH NANA




                                            Mnoge su majke umrle a da nisu dočekale da pronađu svoje
                                            voljene i dostojanstveno ih ukopaju u mezarju Memorijalnog

                                            centra “Srebrenica – Potočari”. Zajedničko Timi, Rasemi,
          Piše: Adem MEHMEDOVIĆ
                                            Fati, Zejni, Hatidži i mnogim drugima jeste da su bile istinske
                                            heroine i svaka je na svoj način govorila o Genocidu. Bile su

                                            svjedoci, a živjele su živote satkane od uspomena

                 rije nekoliko dana na bolji svi-  vratila se i Tima. Vratila se u razrušeno   je ona mene bila zaboravila. Naravno,
                 jet preselila je Tima Begić iz   i spaljeno selo koje je prije rata broja-  kako to već ide, prvo me ispitala ko
                 sela Slapovići kod Srebrenice.   lo nešto više od 20 kuća i stotinjak sta-  sam, čiji sam, odakle sam. Onda mi je
         PUmrla je u devedesetoj godini,    novnika. Godine je provodila u selu,   ispričala da se u Slapoviće vratila na-
          u svom na svom.                   s još nekoliko žena koje su se vratile.   kon rata čim je mogla. Rekla je da je
            Tima je svoj život posvetila Slapovi-  Dočekala je da joj obnove kuću i da se   mogla živjeti i negdje drugo jer djeca
          ćima. Udala se u to mjesto, rodila sed-  obnovi džamija u Slapovićima (koja je   brinu o njoj, ali da se odlučila vratiti
          mero djece, živjela sa svojom porodi-  i nacionalni spomenik).       kući gdje je sve podsjeća na prošlost, na
          com, borila se kao i sve naše majke. U   Tokom ramazana 2015. godine bio   sinove koji su ubijeni, na unuke i lju-
          Genocidu 1995. godine ubijena su joj   sam u Slapovićima, nekako pred iftar,   de kojih više nema. Ispričala je da joj
          dva sina i unuci. Ipak, nakon Genoci-  eto Time vodi kravicu, sveza je i poče   je želja bila kad se vratila da se obnovi
          da, s prvim povratnicima u Srebrenicu   da muze. Znao sam Timu od prije, ali   porušena džamija, te da su ona i ostale
                                                                               žene iz sela kroz noć čule ezan na po-
                                                                               rušenoj džamiji.
                                                                                  Govorila je Tima polahko, od srca,
                                                                               da joj je drago da je džamija obnov-
                                                                               ljena, da bar tokom ramazana dolaze
                                                                               ljudi, organiziraju se iftari, pa joj je
                                                                               srce puno. Rekla je tada i jednu reče-
                                                                               nicu koja opisuje i svu bol i svu snagu
                                                                               hrabre i stamene Time: “Dva su mi
                                                                               sina u Americi, ostali su u Potočari-
                                                                               ma.” Nije rekla da su ukopani u Po-
                                                                               točarima, valjda joj je tako lakše bilo
                                                                               podnijeti sve to. Kako je postila, a bio
                                                                               je ljetni period, govorila je da joj nije
                                                                               teško, da je to obaveza, a “umrijeti u
                                                                               dane posta veliki je dar od Boga”. “Ja
                                                                               vjerujem i jedva čekam dan da na onom
                                                                               svijetu budem s mojim najmilijima.”
                                                                               Nana Tima dočekala je još nekoliko ra-
                                                                               mazana. Duša je dala ono svoje, dušu
                                                                               ispustila u svom. Međutim, zahvaljujući
                                                                               Timi i ostalim ženama, selo je opstalo.
                                                                                  Prije nekoliko mjeseci umrla je Ra-
         Nana Tima dočekala je još nekoliko ramazana. Duša                     sema Jusupović iz sela Gornja Bukovica,
         je dala ono svoje, dušu ispustila u svom. Međutim,                    udaljenog od Srebrenice dvadesetak ki-
                                                                               lometara. Nije dočekala duboku starost,
         zahvaljujući Timi i ostalim ženama, selo je opstalo                   ali je dočekala da ukopa u Potočarima



         58  19/3/2020 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63