Page 55 - STAV broj 383 - 384

zrcale. Kada je to izbilo s desne strane, mogu reći da smo bili shvatanju vremena, za samo tri mjeseca proputovali su što
zabezeknuti. Mislim da je to najbolji opis osjećanja koja su nas neki ne bi uspjeli ni za dobrih deset godina. Ipak, ne kriju
obuzela u tom momentu. Jedva smo ostali na cesti, umalo ni- da su već počeli s pripremama i za naredno putovanje, u “ot-
smo s nje sletjeli. To je jedna veličanstvena, ali, nažalost, izgu- kidanje” od onih osamdeset posto nepređene teritorije Puta
bljena slika dometa islamske civilizacije. Koliko čovjek bude svile, koje bi trebalo početi iduće godine nakon ramazana.
očaran tom slikom Orijenta u svojoj punini, toliko bude i razo- Trebali bi posjetiti Siriju, Jordan, Saudijsku Arabiju, Irak i
čaran upravo zbog te izgubljene slike”, ispričao nam je Ridžal. Iran, o kojima će pisati u svom novom putopisu. n
Kada su tek stigli u Buharu, Edib Kadić govori da su naj-
prije posjetili turbe pira Muhameda Bahaudina Nakšibanda te
opisuje susret s nakšibendijskim šejhom Muradom.
“Parkirali smo našeg Passata ispred samog ulaza, na plato
koji je bio rezerviran samo za pješake. Pošto mi to, jasno je,
nismo znali, nas je turbetar pomalo ljut upozorio da pomakne-
mo vozilo. S obzirom na to da je primijetio da nismo domaći,
da imamo drugačiju čehru, pitao nas je odakle dolazimo. Kada
smo rekli da smo iz Bosne, on je rekao da auto ne diramo, da
možemo ostati i na toj stazi za pješake koliko hoćemo. Potom
smo ušli unutra, prenijeli selame piru Nakšibandu, a onda se
zadržali sve do akšam-namaza. Prišli smo kraju safa, tačno kada Neka Kurban-bajram kao simbol
je mujezin završavao s ikametom, i stali da klanjamo. Mladić bogobojaznosti bude pokretačka snaga koja
koji je bio pokraj nas također je upitao odakle smo došli i kada je potrebna kako bi se sačuvale najljepše
smo ponovili odgovor koji smo dali i turbetaru, otrčao je do
starca na drugom kraju koji je već bio zanijetio. Nakon što mu vrijednosti koje njegujemo kroz porodicu,
je nešto šapnuo na uho, vjerovatno ko smo i šta smo, on pre- društveno koristan rad i brigu za one u potrebi.
kinu namaz, okrenu se, priđe nam i očiju punih suza poče ru- Svim vjernicima islamske vjeroispovijesti,
kama prelaziti preko nas, kao da uzima tejemum, te ponavljati našim poslovnim partnerima i uposlenicima
‘Bosna’, ‘Bosna’, ‘Bosna’... To je bio nakšibendijski šejh Murad,
jedini čovjek s kojim se nismo uspjeli uslikati. Nakon namaza upućujemo najiskrenije čestitke povodom
sjeli smo i on nas je zamolio da mu pričamo o Bosni. Rekao nastupajućeg Kurban-bajrama.
nam je da je još 1980-ih čuo da je ondje bilo muslimana, da su
nam islam donijele Osmanlije, ali je mislio da nas više nema.
Ističe da nas je zavolio kada je pročitao da smo maturidijskog
akaida i hanefijskog mezheba. Kada je kasnije saznao da u na-
šoj državi ima i nakšibendijskih derviša, veli da smo mu postali
najdraži islamski narod iako nikada nikoga do nas iz Bosne i
Hercegovine nije sreo. U toku agresije 1990-ih kaže da je pu-
tem novina saznavao šta nam se sve dešava, ali nije znao kako
da nam pomogne. Kaže da bi se jedino njegovi derviši skupili,
proučili zikr i taj zikr nanijetili na bošnjački narod. Sama ideja
da neki ljudi na nekih 200-300 kilometara od kineske granice
sjede i uče zikr koji nijete na naš narod ustvari govori da je svi-
jest o ummetu duboka i da se ona ne može mjeriti političkim
odnosima pojedinih islamskih država. Ona postoji u ljudima,
u vjernicima, i izaći će, ako Bog da, na zelenu granu”, ispričao
je Kadić kako je došlo do ovog zanimljivog susreta. Generalni direktor Jasmin Devedžić
Hamza Ridžal i Edib Kadić priznaju da im je bilo najteže i Kolektiv JP ŠPD ZDK d.o.o. Zavidovići.
nakon putovanja vratiti se u svakodnevicu. U psihološkom

STAV 8/7/2022 55