Page 56 - STAV broj 383 - 384
P. 56

DRUŠTVO



          Bošnjačke životne sudbine
          “PONESI MI GRUMEN





          ZEMLJE BOSANSKE”





          Ovo je priča o Ševki Basiću, kojeg su 1950. godine životni putevi odveli u Damask, glavni

          grad Sirije. Tu je stekao porodicu i postao jedan od najboljih fizioterapeuta. Nakon 38
          godina života u Damasku, teško se razbolio i preselio na ahiret. Kad ga je, jednom prilikom,
          pred njezin polazak u Damask njegova sestrična Fadila pitala šta bi volio da mu ponese iz
          Bosne, odgovorio joj je: “Kćeri, svom daidži ponesi grumen zemlje bosanske.”


          Piše: Bajro PERVA                 Italijanske vlasti pitale su ih u koju ze-  MAJKA PETNAEST GODINA
                                            mlju žele otići. Jedna grupa, u kojoj je bio   ČEKALA PISMO
                                            i Ševko, odlučila se za Palestinu. U Pale-  Iako nije imao nikakav krvavi trag u
                 ndje gdje se spajaju gračanička   stini su učestvovali u borbama i u jednoj   svojoj biografiji, Ševko se petnaest go-
                 sela Rašljeva i Miričina sagra-  bici teško je ranjen, a epilog je bio gubitak   dina nije javljao svojima. Plašio se da bi
                 dila je prije dvadesetak godina   oka. Iz Palestine su ga prekomandovali u   mogao imati problema od tadašnjih jugo-
         OAlija Basić iz Sirije, na imanju   Liban, u Bejrut. Tu je ostao godinu i po,   slavenskih vlasti. Svi su ga bili prežalili.
          svog oca Ševketa – Ševke Basića, veleljepnu   odakle odlazi u Damask vjerujući da će   Kad je dobio garancije da nema nikakvog
          kuću kako bi ona, njene sestre i brat, kad za   u tom velikom gradu moći nastaviti svo-  postupka prema njemu, pismom se javio
          to nađu vremena, mogli boraviti na svojoj   je školovanje, steći porodicu i izgraditi   majci da je živ, da je dobro i zdravo, da će
          očevini. Nakana joj je bila da u Miričini sa-  bolji život.          je uskoro posjetiti. Dobivši pismo od sina,
          gradi džamiju i ispuni jednu od očevih že-  Kao iskusan ratnik, zapošljava se u   majka mu je, kažu, od dragosti trčala po
          lja vezanih za rodnu Bosnu. Međutim, dža-  vojnoj bolnici i nakon dodatnih edukaci-  selu i glasno govorila: “Živ je, živ je”, pa
          mija je već bila u izgradnji u Miričini, te se   ja u Njemačkoj postaje jedan od najboljih   su neki mislili da je poludjela. Nastavlje-
          uključila kao vakif i pomogla da se ona što   fizioterapeuta u Siriji. Kao profesionalni   no je njihovo dopisivanje, da bi se prvi
          prije završi. Tako je 2000. godine Alija, koja   vojnik, osnovao je odjel za saniranje ek-  Ševkin dolazak nakon rata iz Sirije desio
          nosi ime svoje nane po ocu, postala najveći   stremiteta kod vojnika. Dosta je radio i   1966. godine. Došao je s kompletnom po-
          vakif džamije u Miričini. Također je i kod   stekao solidno bogatstvo. Oženio je Siri-  rodicom. Avionom su letjeli do Beograda,
          nedavnog renoviranja ove džamije podigla   jku Yusru, s kojom dobija sina Ahmeda   potom vozom do Miričine, a sa stanice do
          abdestahanu i ploču s imenima šehida Mi-  i kćerke Lejlu, Rimu, Aliju i Fadilu. Sva   rodne kuće konjskom zapregom. Gotovo
          ričine i Rašljeve. Pomagala je i mnoge druge   djeca završila su fakultete. Ahmed je bio   sve prisutno stanovništvo sela iskupilo
          infrastrukturne radove u dva sela.   vojni pilot, danas živi u Londonu, Lejla   se da nakon skoro dvadeset i pet godina
                                            je matematičar, Rima profesor arapskog   vidi svog Ševku.
          IZRASTAO U NAJBOLJEG              jezika, Alija završila menadžment i engle-
          FIZIOTERAPEUTA U DAMASKU          ski jezik, Fadila diplomirala psihologiju.   KURBANE KOLJE NA SVOJOJ OČEVINI
            Ševko Basić i njegovi ratni drugovi kraj   Yusra se posvetila odgoju djece i nije ima-  Već dugo Alija kurbane kolje na ba-
          Drugog svjetskog rata dočekali su u Italiji.   la zvanično zaposlenje.   bovini i dijeli ih tamošnjem narodu. Iako
                                                                               joj je majka Arapkinja, iako se rodila u
                                                          Alija s rođacima i prijateljima  Siriji, ona za sebe kaže da je Bošnjakinja.
                                                                                  Svake godine, pred duše roditelja, u
                                                                               mjesnoj džamiji priredi tevhid. Budući
                                                                               da je sagradila kuću na babovini, u Bo-
                                                                               snu dolazi svaka dva-tri mjeseca. Za vri-
                                                                               jeme pandemije korone u Bosni je bila
                                                                               deset mjeseci.
                                                                                  O svojoj vezanosti za Bosnu i rodno
                                                                               selo svog babe Alija kaže: “Udata sam
                                                                               u Dubai. Solidno situirana. Mogla sam
                                                                               kupiti zemlju bilo gdje u svijetu, ali ov-
                                                                               dje su mezari mog dede Ahmeda, moje
                                                                               nane Alije i druge rodbine. Bosna je moja
                                                                               ljubav. Bosna je moja duša. Svim srcem
                                                                               sam Bošnjakinja. Čitavog života sam se



         56  8/7/2022 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61