Page 27 - STAV broj 294

promjenu odnosa u Stocu. Bio je to inci- da će Bošnjaci istrajati u svojoj praved-
dent ‘kamiondžija’. Provokativno, valjda noj borbi za povratak i društveni položaj
čitav vozni park teških kamiona i buldože- kakav dolikuje etničkoj zajednici koja je
ra stolačkih Hrvata uz zastrašujuću buku prije rata činila 45 posto od ukupnog bro-
kretao se tog februarskog dana iz pravca ja stanovnika Stoca.
Dubrava prema Stocu. Sa Hamom Ele- Poznat je slučaj povratnika Heke
zovićem, mojim starim prijateljem, tog Ahmića, kojem su bacili bombu na kuću.
dana sam kao i obično šetao Stocem. Kad Kada je došla TV ekipa u njegov dom,
se ta duga povorka pijanih kamiondžija očekujući prestrašenog domaćina, koji
iz pravca Podgrada približila Čaršiji, mi- će zakukati na težak povratnički položaj,
slio sam da idu da sruše tek metar visoke na pitanje novinara o incidentu, Heko
zidove Careve džamije. ‘Evo opet rata’, odgovara: “Neće oni nas zaplašiti, mi
pomislih. Obuzima me zebnja još više odvajkada ovdje živimo.” To je fenomen
kad sam opazio da patrola SFOR-a, koja stolačkog prkosa.
je do tada stajala na platou ispred džami- U brojnim opisima ljudi i mjesta iz
je, u velikoj brzini bježi ispred džamije. Stoca nekada i sada, koji su našli svoje
Duga kolona kamiona, uz nevjerovatnu mjesto u knjizi Stolac do vječnosti, izdva-
buku sirena, prolazi centrom Stoca, zao- ja se jedan, o kojem Zoran Turković piše:
bilazi Tepu i iz pravca Uzunovića ponovo “Vidu Vujinovića poznajem, čini mi se,
dolazi do ograde džamije. Tu su se pore- od rođenja. Znam ga iz Duhanske sta-
dali i kao na startu atletske utrke pono- nice, gdje je radio kao magacioner, i iz
vo pođoše ka džamiji. Nasreću, ponovo tako i za njihove političke predstavnike, Brada, gdje je stanovao. Bio je to jedan
stadoše tik do ograde. U žurbi idem do ali Bošnjaci ni u tom vremenu Stocem čovjek dobričina i sa svojom blagom na-
policije. Dežurni policajac kao izgubljen, nisu hodali “sagete glave”. Turković se ravi i bez imalo muhanatosti uklapao se
ne zna ništa. Obraćam se IPTF-u, koji se u knjizi prisjeća jednog detalja koji na u manire kupljana, koji su se znali naša-
nalazi u zgradi policije. Oni, umjesto da neki način to ilustrira: “Krajem 2003. liti i na svoj i na tuđi način. Godina je
izađu na lice mjesta, samo panično šalju godine, na Bajram, tadašnji politički 1998. Prvi povratnici Bošnjaci, nakon
faksove nadređenim, vraćam se u centar. predstavnici Bošnjaka Stoca se dogo- pet dugih, predugih godina provedenih
Čitav plac ispred džamije pun je kamiona vorimo da je došlo vrijeme da se Baj- po Blagaju, istočnom Mostaru i ‘bijelome’
i kojekakvih građevinskih mašina. Kafić ram obilježi i u zgradi Općine Stolac. svijetu, ponovo su u svom Stocu. Treba
‘Rafaelo’ je krcat pijanih kamiondžija. Pje- Kao predsjednik Općinskog vijeća sam se izboriti za dostojanstven status u gra-
vaju se ‘domoljubne’ pjesme. Veoma brzo zadužen da obezbijedim salu za sveča- du, općini, u cjelokupnom društvenom
iza toga kod Beredžina kafića počinju se ni prijem. Telefonom zovnem Željka životu. A, prepreke su velike. Ignorisa-
sakupljati Bošnjaci svih uzrasta. Narod Obradovića, načelnika Općine: ‘Željko, nje, šikaniranje, maltretiranje Bošnjaka
izašao na ulicu da brani svoj obraz i čast nama je Bajram. Mi ćemo organizovati povratnika uobičajena su pojava. Tek ri-
u revoltu, Bošnjaci žučno prigovaraju svečani prijem u općinskoj sali. Zovem jetki imaju hrabrosti na ulici porazgova-
policiji. Smirujem situaciju koliko je u te samo zato da se u općinskoj sali u to rati ili se stidljivo pitati sa Bošnjacima.
mojoj moći. Zovem i zamjenika ministra vrijeme ne zakazuje nešto drugo.’ ‘Do- Među prvim povratnicima u Stolac bio
policije HNK-a Seada Šehića u nadi da će bro, Zorane’, kratko odgovori Željko. I je moj adže Ćamil Turković. Ukaza se
uputiti specijalce, ali od toga nema ništa. ne samo da se nije protivio već je Želj- potreba da Ćamil treba otići do Općine.
Još smo jednom ostali sami da branimo ko došao na prijem. Sa njim su došli i Žena mu Tija govori da ne ide, jer dole
čast države i vjere. Sve su veće provoka- svi ostali zaposlenici Općine Hrvati. Mi u čaršiji ‘može biti svašta’. ‘Pa nije valjda
cije iz kafića. Ali, dešava se tu nešto pri- smo bili oduševljeni. Taj simbolički čin više 1993’, naglas razmišlja Ćamil i pođe
jelomno za povratak Bošnjaka u Stolac. za stolačke prilike značio je puno više. u Čaršiju, do Općine. Prošao Ćamil do-
Bošnjaka je tu u centru Stoca više nego Svečani prijem je održavan za svaki Baj- stojanstveno, ali sa oprezom, Uzunoviće,
Hrvata. Dolazi i do manjeg sukoba. Poli- ram do isteka mandata moga i Željkova ulicu ispred osnovne škole i, kad je bio
cija i nas nekoliko starijih Bošnjaka ipak (oktobar 2004.). Željko je, inače, bio, za kod Suda, ugleda Vidu Vujinovića. Oči u
smirujemo situaciju. Niko tu više nikoga naše prilike, uglavnom korektan. Zna- oči Vide i Ćamil. U trenu lete slike proš-
ne smije napasti. Ravnoteža snaga je us- li bismo ‘zavatriti’, ali i dijalog voditi.” lih vremena. Kupalje, Duhanska stanica,
postavljena i u fizičkom i u psihološkom Poslije Obradovića na čelo stolačkog kafenisanja, prozivke, zafrkancije... U Ća-
smislu. Inspirisan tim događajem, nared- HDZ-a i Općine došao je Stjepan Bošković, milu zebnja jer zna strahove ljudi. Gori
nih dana jednom visokopozicioniranom koji ima manje želje za dijalog i popravlja- je onaj ko se i javi baliji od samog balije.
predstavniku međunarodne zajednice u nje stanja. Kao što kaže Zoran Turković, Kako će Vide reagovati? Hoće li okrenuti
prepunoj sali za sastanke u zgradi Općine Boškovićevim dolaskom u Stocu se gasi i glavu? A, Vide, onako pokrupan, tromo
Stolac, u kontekstu ocjene bezbjednosne ono malo svjetla kao nada boljeg života u potrča prema Ćamilu, zagrli ga, stisnu
situacije za Bošnjake u Stocu, rekao sam općini Stolac. On vodi politiku koju Boš- ga čvrsto uz sebe i počne plakati. ‘Dobro
da je ona mnogo bolja u odnosu na rani- njaci prepoznaju kao diskriminirajuću. mi doš’o, Ćamile’. U tom trenu iz kafića
je, ali najviše zbog toga što ‘odnos snaga’ U vrijeme prvih povrataka Bošnja- ‘S’, razjareni ‘domoljub’, trči prema Vidi
u Čaršiji nije više pet naprema jedan, već ka u Stolac, na nekom sastanku u zgradi i Ćamilu uz povik ‘baliju grliš’, udara
jedan naprema jedan”. Općine Stolac, koji je organizirao OHR, a Vidu šakom u stomak tako jako da Vide
povodom jednog u nizu incidenata kojim pada na zemlju. Pade Vide, al’ obraz osta
OBILJEŽAVANJE BAJRAMA UPRKOS se nastojao zaustaviti ili bar otežati po- čist i uspravan.”
SVEMU vratak Bošnjaka, neko od Bošnjaka izre- Malo ih je, ali ipak ima ljudi zbog
Bilo je to zasigurno teško vrijeme za voltiran reče: “Nemojte misliti da ćete vi kojih postoji nada u bolje dane u Stocu,
Bošnjake Stoca, kako za obične građane, lako sa Bošnjacima”, s jasnom porukom poučava ova zbirka sjećanja. n

STAV 22/10/2020 27