Page 26 - STAV broj 233

POLITIKA

blata na frankfurtski asfalt. Najveći broj njih uglavnom se dobro I dok mladi u Sandžaku, sada već u ogromnom
snašao i u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji “našao svoj dom”. Iz procentu, svoju budućnost vide na Zapadu,
gradskih centara u to vrijeme na takav korak malo ko se odluči-
vao s obzirom na to da je posla u tadašnjim državnim fabrikama zvanična državna politika ove prostore tretira
imalo skoro za sve. Fakultetski obrazovani Bošnjaci svoju diplo- praktično nepromijenjeno u odnosu na
mu najradije su “uhlebljavali” u Sarajevu, a oni koji su ostajali šezdesete godine prošlog stoljeća. U razvojnim
mogli su “sa strukom” raditi i u svojim rodnim mjestima.
A onda su došle devedesete. Puni autobusi sa stanica u No- planovima Srbije Sandžak i dalje ostaje ili
vom Pazaru i drugim sandžačkim gradovima, na stotine mladih zaobiđen ili neprepoznatljiv kao regija kojoj
svakog vikenda. Odredište – što dalje od kuće. Val iseljavanja je potreban intenzivniji državni podsticaj i
već je tada ozbiljno zaprijetio Sandžaku i isti ne prestaje ni do ulaganja koja bi građanima ovog područja
današnjih dana. Koliko je mladih za ovih tridesetak godina na-
pustilo ova područja, zvanična statistika još nije “izračunala”, a donijela vjeru u bolje sutra
“crne procjene” kreću se do cifre od preko 100.000.
Za razliku od prvog “talasa”, posljednjih dvadesetak i nešto ovog područja donijela vjeru u bolje sutra. Iako formalno po-
godina u inostranstvo odlaze svi, i oni iz grada i oni sa sela, i oni stoji, kabinet ministra bez portfelja zaduženog za demografiju i
bez škole i oni “s fakultetom”. Iako su iz svog Sandžaka i poni- populacionu politiku u dosadašnjem periodu nijednom se nije
jeli sve svoje razlike, tamo su svi postajali isti: zidari, monteri i ni oglasio u vezi sa situacijom u Sandžaku, a ovo područje ništa
drugi “majstori”, svi zajedno: “bauštelci”. Za nekoliko godina bolje “ne zanima” niti jedan skupštinski odbor ili neko drugo
nemali broj njih izrastao je u ozbiljne građevinske i ostale pre- radno tijelo Skupštine Srbije.
duzimače, ugostitelje, u novije vrijeme moderne biznismene, Zapadna državna politika, Njemačke prevashodno, međutim,
narod bi rekao “kao da nisu iz našeg kraja”. “razmišlja” nešto drugačije. Svoje probleme s manjkom radnika
ova zemlja prvo je počela prevazilaziti slobodnim ulaskom svih
NOVA NJEMAČKA POLITIKA ZA STRANCE nekvalificiranih na osnovu posebnih “pravila za Balkan” (pravila
I dok mladi u Sandžaku, sada već u ogromnom procentu, o zapošljavanju građana zapadnog Balkana). Ta pravila uvedena
svoju budućnost vide na Zapadu, zvanična državna politika ove su 2016. godine, kada je Vlada Njemačke liberalizirala ulazak
prostore tretira praktično nepromijenjeno u odnosu na šezdesete u ovu zemlju migranata koji dolaze na rad iz Albanije, Bosne i
godine prošlog stoljeća. U razvojnim planovima Srbije Sandžak i Hercegovine, s Kosova, iz Makedonije, Crne Gore i Srbije. Od
dalje ostaje ili zaobiđen ili neprepoznatljiv kao regija kojoj je po- tada pa do danas iz Sandžaka u Njemačku nije otišao praktično
treban intenzivniji državni podsticaj i ulaganja koja bi građanima samo “onaj koji nije mogao”, a tih je sve manje.
Iako navedena pravila važe do 2020. godine, ona će, sasvim
sigurno, na snazi ostati i poslije tog perioda. Ono u čemu se, me-
đutim, ogleda nova “opasnost” za budućnost Sandžaka jeste novi
njemački zakon o useljavanju stručne radne snage. Na osnovu
ovog zakona, u ovu zemlju sada nisu “dobrodošli” samo nekva-
lificirani, već i svi ostali stručni, kvalificirani radnici iz zemalja
koje nisu članice Evropske unije. Istim se zakonom u Njemačku
omogućava useljavanje radi zapošljavanja svih onih koji posje-
duju bilo kakve (ne kao nekad samo deficitarne, već i sve ostale)
kvalifikacije, kao i dolazak onih u svrhu tzv. stručne obuke. Je-
dini uvjet za sve biće “samo” jezik. Diplome važe.
Najnoviji “poziv” iz Njemačke, sasvim izvjesno, rado će pri-
hvatiti i veliki broj mladih iz Sandžaka. Da je to budućnost koja
nas čeka, svjedoče i istraživanja javnosti, koja kažu da praktič-
no svaki drugi mladi Bošnjak želi ići na Zapad. Perspektivu u
Sandžaku, i pored svih hvala za zdravu hranu i netaknutu pri-
rodu, vidi sve manji broj onih koji sada, daleko lakše nego nji-
hovi preci, i potpuno odlučnije mogu napustiti svoja rodna mje-
sta. Ono drugo što nas u to uvjerava jesu i dalje kolone autobusa
sa sandžačkih autobuskih stanica s mladima s “kartom samo u
jednom smjeru”.
Da li ćemo u godinama koje su pred nama svi ponovo biti
zajedno u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji, ostaje da
se vidi. Ono što brojke govore jeste da nas je u Sandžaku sve ma-
nje. Da nas je “tamo” sve više, jasno nam je i tokom ljeta, kada
sandžačke čaršije preplave naši prijatelji i braća, s onim čudnim
njemačkim naglaskom i onim sve više našim izrazom “brude”.
Koliko će nas u situaciji stalne sandžačke neizvjesnosti i pot-
pune njemačke izvjesnosti na kraju, ipak, ostati na ovom području,
nezahvalno je procjenjivati. Da selame i bajramske čestitke svoji-
ma u Sandžaku sve više već sada upućujemo preko Instagrama, a
ne direktno, ne treba posebno govoriti. Za poruku “Selam, majko,
odoh ja u... Njemačku” ne znamo još kako ćemo je niti sami iz-
govoriti, niti kako će je naši roditelji prihvatiti i podnijeti. Da će
se ista rečenica u svakodnevnom sandžačkom izgovoru, pak, sve
više pojavljivati, sasvim je i izvjesno i jasno. n

26 22/8/2019 STAV