Page 25 - STAV broj 233

Prve generacije sandžačkih gastarbaj-
tera uveliko “uživaju” njemačke penzije,
a njihovi nasljednici u rodni kraj svojih
roditelja dolaze samo za praznike ili na
ferije. Skoro svi oni (ovi mlađi, rođeni na
zapadu) imaju onaj čudan zapadnjački
naglasak, a uglavnom svi se oslovljava-
ju s “brude”. U “svojim” selima podižu
“vile” u kojima žive po petnaestak-dva-
deset dana, a skupocjenim autima i dalje
“deru” lošim seoskim putevima.

ISELJAVANJE IZ SANDŽAKA
KAO POSLJEDICA REPRESIJE
Kako su Bošnjaci Sandžaka prošli to-
kom Prvog i Drugog svjetskog rata, histo-
ričari su već podobro opisali u mnogim
radovima posvećenim ovoj temi. Priče o
Starčevićima 1922. i Limskoj dolini 1943.
godine, kao i drugim bošnjačkim stratišti-
ma u Sandžaku tokom tog perioda, naš-
le su svoje mjesto i u sadržajima nastave
historije na bosanskom jeziku, koja je na
ovim prostorima počela da se izvodi od
2013. godine.
Iako, zvanično, posljednjeg rata deve-
desetih godina prošlog stoljeća u Sandžaku
nije bilo, ratna dešavanja i njegove poslje-
dice nisu zaobišli ni ove prostore. Sjeve-
rin, Štrpci, Kukurovići, Pešter najočitiji
su, najizrazitiji, najbrutalniji i najkrvaviji
događaji koji su obilježili to vrijeme. Zbog
ovih i drugih represija i terora tadašnjeg
režima Srbije i Crne Gore, prema podaci-
ma Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih
prava i sloboda, iz Sandžaka se, iz straha,
u tom periodu iselilo oko 70.000 Bošnja-
ka. Neki od njih svoj novi dom našli su u
Istraživanja javnosti kažu da praktično svaki drugi mladi Bošnjak Švedskoj, neki u Norveškoj, Švicarskoj,

iz Sandžaka želi ići na Zapad. Perspektivu u Sandžaku, i pored Austriji, najveći broj u Francuskoj i Nje-
mačkoj, a nemali dio i u dalekoj Australiji
svih hvala za zdravu hranu i netaknutu prirodu, vidi sve manji broj ili na Novom Zelandu. U ciframa izraženo,
dakle, cijelih 70.000 ljudi.
onih koji sada daleko lakše nego njihovi preci i potpuno odlučnije U svim dosadašnjim državnim okvi-
mogu napustiti svoja rodna mjesta. Da li ćemo u godinama koje rima u kojima se nalazio, Sandžak je uvi-
jek bio najnerazvijeniji kraj. Sandžaklije
su pred nama svi ponovo biti zajedno u Njemačkoj ili nekoj drugoj su, stoga, često i iz tog razloga napuštale
svoja ognjišta. Srbi s ovog područja uglav-
zapadnoj zemlji, ostaje da se vidi. Ono što brojke govore jeste nom su se kretali prema većim centrima
da nas je u Sandžaku sve manje unutar zemlje (u Srbiji su to bili najčešće
Kraljevo, Čačak, Kragujevac i Beograd, a
u Crnoj Gori uglavnom Podgorica ili pri-
morje). Bošnjaci, na drugoj strani, odlazili
Rožajama i Petnjici. “Bijela kuga” u Srbiji sa sve većim brojem staračkih domaćinsta- su ili za Tursku ili za Bosnu. S obzirom na
svake godine “odnese” po čitav jedan grad va i sve većim brojem samaca. to da ekonomske prilike ni u jednoj ni u
s oko 36.000 stanovnika, dok se u Crnoj Iako se, koliko do jučer, o toj temi govo- drugoj ovoj zemlji nisu bile ni blizu oni-
Gori razlika između broja rođenih i umr- rilo kao nečemu vezanom skoro isključivo ma na Zapadu, već od početka šezdesetih
lih od 1991. godine do danas smanjila čak za visokorazvijene zemlje (one s visokim godina prošlog stoljeća oči Bošnjaka sve su
sedam puta. životnim standardom pogotovo), sumorna se više usmjeravale uglavnom prema Nje-
Procjene daljeg toka prirodnog kreta- stvarnost nam sve više ukazuje da to postaje mačkoj iliti Beču (Austriji). Tada nastaju
nja stanovništva ni u Srbiji ni u Crnoj Gori sve veći problem i ovog podneblja. Pored i prvi sandžački gastarbajteri.
nisu toliko svijetle, a da “lošije vrijeme” u Srbije i Crne Gore, negativan prirodni prira- Na Zapad su, najprije, odlazili oni sa
tom smislu može biti još gore u budućno- štaj prisutan je i u Bosni i Hercegovini, dok sela. Loši putevi, nedostatak struje, vode i
sti, ukazuju i drugi demografski pokazatelji, je situacija u tom pogledu nešto (ali samo drugi teški uvjeti života “tjerali” su tadaš-
prema kojima je i jedna i druga ova zemlja nešto) bolja prošle godine bila u Hrvatskoj. njeg prosječnog Sandžakliju s pešterskog

STAV 22/8/2019 25