Page 75 - STAV broj 183
P. 75
STAJALIŠTA
Piše: KRIVO SRASTANJE
Sadik Ibrahimović
Moj brat D.
D.Ibrahimović moj je stariji brat.
Kao i svi ostali u našoj porodi- Jalijaš i
ci, visok je, snažan i markantan. genijalac
Darovit i pronicljiv, također. I
tersli, da ne zaboravim. Nikad me nije vo- U godinama koje su slijedile, brat je, ko bi sad znao zbog čega,
lio, a ni ja njega. Razloga za to je mnogo, prestao “kristalizirati” pravdu iz nepravde, smirio se i povukao.
ali neću navesti nijedan, jer samo budale Također, protokom vremena naši susreti bivali su sve rjeđi, razgovori
ujutro pričaju šta su radili noću, a mi Ibra- sve škrtiji i usiljeniji, a tako je i danas. I tako, valjda, treba biti
himovići, Bogu hvala, ne cijepamo bogom-
danu noćnu pokrivku, ne razotkrivamo se, u našem okruženju bilo mnogo – koji su, – Ti ćuti, drtino matora! Niko te ništa
šutimo ujutro kao zaliveni, pa, eto, nismo onako usput, iz čiste obijesti, maltretirali nije pitao – zaurla mračnjak.
budale, niti smo ikad bili. slabije od sebe. D. bi tad prilazio nasilniku,
progutao uobičajene psovke, patosirao ga – Ćaća ti je matora drtina, seljačino
D. je bio bolji učenik od mene: ja sam s dva-tri kratka krošea i odlazio bez rije- – odbrusi otac, a varnice mu zaiskriše
učio selektivno, samo ono što mi se dopa- či. I, zanimljivo, počesto nije poznavao ni iz očiju.
dalo, on je učio sve, temeljito i vrijedno. Bio nasilnika niti žrtvu nasilja, pa je kao takav
je učenik generacije u osnovnoj školi. Pride vrlo brzo stekao svojevrsnu robinhudov- – Ama, kome ti to... – zapjeni mrač-
i republički prvak na natjecanju iz fizike i sku reputaciju – nejaki su ga uvažavali, a njak, ali drugi lik, još mračniji od njega,
matematike, a potom viceprvak na držav- nasilnici naširoko zaobilazili. povuče ga za rukav, ušutka i umiri.
nom natjecanju održanom u Novom Sadu.
Godine 1973, u osmom razredu osnov- Nakon kratke pauze, mračnjak ispi-
Iz Novog Sada se vratio natmuren i bi- ne škole, okićen još jednim naslovom re- tivač poziva mog brata i obraća mu se:
jesan. Ušao je bez pozdrava u kuću i s ga- publičkog prvaka na natjecanju iz fizike
đenjem bacio na sto vicešampionsku pla- i matematike, pravi za to vrijeme, a vrije- – Jesi li svestan šta si napravio?
ketu. Nije rekao ništa, ni mi nismo rekli me je bilo i rigidno i olovno, u povijesti – Jesam.
ništa, a na licu mu je pisalo: “Pokrali su škole nezabilježen i gotovo nezamisliv in- – Zašto si to uradio?
me, lupeži! Bio sam bolji, mnogo bolji od cident: ušao je u jedan od razreda i usred – Prezirem nepravdu i nasilnike.
svih, a bez šampionskog odličja ostao sam časa doslovno premlatio nekog kabadahi- - To je sve?!
samo zato što sam musliman.” ju koji je netom prije toga, na velikom od- – Nije. Svaki napredan i osviješten
moru, iz čista mira pretukao našeg tihog i Titov omladinac postupio bi isto. Borba
I, premda je bila duboka noć, bogom- bolešljivog rođaka A. protiv nepravde u našem samoupravnom
dana noć koja sve ili gotovo sve pokriva i socijalističkom društvu imperativna je
u kojoj se štošta može i glasnije reći, otac Nastava je u cijeloj školi prekinuta, dužnost i obaveza za sve nas.
je, i sam svjestan da mu sin zaista jeste po- učenici pušteni kućama, a u zbornicu je – Hoćeš li nastaviti “borbu protiv
kraden, ljutito, podignutih obrva i ne bez ubrzo nahrupila bulumenta milicije, so- nepravde”?
gnušanja, ugasio dopola dopušenu nišku cijalnih radnika, pedagoga, psihologa, ne- – Ako bude potrebe. A vjerovatno hoće.
“Drinu”, okrenuo se ka majci i polušapa- koliko mračnjaka iz DB-a, te moj otac i ja. Borba protiv nepravde neprekidan je pro-
tom joj rekao: “Od danas ne pušim cigare Otkud ja tu i kako su me uopće pustili, ne ces. Tako nas je drug Tito učio.
iz Srbije.” I nije. mogu se sjetiti. – Dobar, dobar! Namazan si, ali do-
bar – reče mračnjak i na skamenjenom
D. je bio čudan dječak. Možda i pre- – Dajte dnevnik – reče jedan od mrač- licu mu se pojavi nešto nalik na osmi-
više čudan, jer je u njemu, i zbunjujućem njaka, a servilna direktorica spremno mu jeh. Pogleda još jednom u brata, diže se i
i teško spojivom sinkretizmu, egzistirao i ga pruži. suho procijedi:
genijalac i jalijaš. Prezirao je nasilje i nasil- – To bi bilo sve. Idemo! Nemamo mi
nike, osobito one – a takvih je u to vrijeme – Šta je, bre, ovo?! Pa, ovo nije mogu- ovde nikakvog posla.
će! Dete ima sve petice – konsterniran je U godinama koje su slijedile, brat je,
mračnjak. ko bi sad znao zbog čega, prestao “krista-
lizirati” pravdu iz nepravde, smirio se i
– Pogledajte ima li neopravdanih izo- povukao. Također, protokom vremena,
stanaka – jeknu u očajanju mom bratu ne- naši susreti bivali su sve rjeđi, razgovori
sklona školska psihologinja. sve škrtiji i usiljeniji, a tako je i danas. I
tako, valjda, treba biti.
– Nema! Nijedan! Eh, da, umalo zaboravih: i dalje smo
– Moj je sin dvostruki republički prvak u stanju “zamrznutog konflikta”. n
i državni viceprvak iz fizike i matematike
– dobaci otac.
STAV 6/9/2018 75
