Page 82 - STAV broj 324

APOKRIFNI FRAZARIJ

Dok zaborav ne prekrije sve
SKRIVENE SVJETLOSTI

PRAZNIKA

Bila je racija i nekolicina prisutnih je gadno pretučena. Među
Piše: njima i moj brat. Za doušnika smo doznali mnogo kasnije, kad
Irfan HOROZOVIĆ to više nije bilo važno za te bilijarske večeri. Osim za priču koju
smo svi nosili u sebi. Zato je ta praznična noć toliko važna.

oliko god se trudio, neke stvari ne Ponekad bi ušao neko s krompirovom za Homera, tako i za Omera. A Walther je bio
možeš zaboraviti. Zaborav je isto- svjetiljkom ili s čašom u kojoj je gorio mali doista veliki pjesnik. Možda je ovdje nekad
vremeno i nagrada i kazna. žižak provučen kroz plutani čep. i bio ili mu je samo legenda tu skrenula put.
K Nije nas bilo mnogo te noći, a sad Bili smo kao sjene. Iste večeri sam saznao sve o pričama iz
nas je, naravno, još manje. Prije nego što su ga opljačkali i zatvorili one noći. I bile su kao što je govorio.
Svi smo bili gonjeni. to je zaista bilo posebno mjesto: avlija poplo- Jedanput, u velikoj viktorijanskoj kući
Dotad smo se skrivali u podrumu ne- čana oblucima s malim šadrvanom u sredini, londiniumskoj, gdje je živjela skupina na-
ugledne bosanske kuće za koji mnogi nisu stolovima oko njega između kojih su plesale ših mladih ljudi, vidio sam djevojku koju
znali da postoji. Vjerovatno su mislili da je djevojke-poslužiteljice u svilenim dimijama i sam znao kao djevojčicu. Tu je studirala i
garaža. Bila je to lijepa prostorija na čijoj košuljama s majstorski izrađenim jelečićima. radila. Kad sam shvatio ko je, pitao sam je
je sredini bio bilijarski stol. Jelovnik je odražavao duhovitost vlasni- za daidžu. Kako je samo zaplakala. Voljela
Dolazili smo tu da ne poludimo dok ka te kuće i jasno podsjećao na poznate sen- ga je i on je volio nju.
smo čekali da dođu po nas. A njima se nije zibilitete zapisanih oniričkih nekih od noći Njegova je slika na zidu šehida.
žurilo. Uostalom, previše nas je bilo. Stra- iz onih 1001 (ašik-bamija, djevojačke grudi / Konačno, u lječilišnom hotelu, gdje sam bio
tegija je mnogo godina ranije pomno pri- bumbar zapravo/, mandrak-ćevap, hanumi- na bolesničkoj rehabilitaciji, godinama kasni-
premljena u vojnim umovima onih koji su čin pupak itd). je, vidio sam i nekadašnjeg vlasnika zatvorene
nas trebali braniti od stranog neprijatelja. To je bila noć u kojoj su se otvarale i ot- gostionice u kojoj smo se one noći skupili. Ži-
Kakav paradoks. krivale vlastite priče. I neobične činjenice. vio je sad u Švedskoj i bio radostan što me vidi.
Tako je bilo neko vrijeme, a onda se Kad igraš bilijar, to je naravno nemoguće. Poklonio mi je olovku s logom firme u kojoj
pojavio dojavljivač. Bila je racija i nekoli- Ništa nije dopušteno osim dosjetki. je radio. Suvlasnik čak. Ne sjećam se. Uglav-
cina prisutnih je gadno pretučena. Među Ipak nisam mogao ne vidjeti kako jedan nom, u ruci mi je ta olovka kojom ovo pišem.
njima i moj brat. Za doušnika smo doznali ne skriva suze. Sa sjenom koja je te večeri sjedila pokraj
mnogo kasnije, kad to više nije bilo važno Poginuo mu je brat. mene vidio sam se prije nekoliko godina u
za te bilijarske večeri. Osim za priču koju Gdje? Kad? Sarajevu. Ličilo je to na gotovo uobičajen su-
smo svi nosili u sebi. U Sarajevu. Jutros. sret iako je on preletio Atlantik da bi stigao
Zato je ta praznična noć toliko važna. Kako je saznao? iz svoje središnje američke države. Nismo
Kad smo kriomice ušli u tu prostoriju, Ne bi vjerovao šta sve ljudi mogu napra- mnogo govorili o onome što se dogodilo.
jedina svjetlost bila je odsjaj vatre s jednog viti s radiovezama… Samo o mladosti i anegdotama uključiva-
dijela peći jer bi se sve ostalo moglo vidje- Koliko samo žive svjetlosti u toj krat- nja u novi svijet i novi život. Sve ostalo smo
ti s ulice. Tamo su prolazile do zuba nao- koj noći. znali. I o tom šutjeli.
ružane male skupine pretraživača, a i do- Taj praznik, priča se, što je vrijeme više Čitav svijet čuva uspomenu na tu noć.
tadašnji susjedi su mogli biti dojavljivači. prolazilo, kristalizirao se u neku živu priz- Priče su se obnavljale same. U Danskoj,
Dovoljno njih. mu, gdje su se mogle vidjeti slike i čuti riječi. Finskoj ili na Floridi. Britaniji i Andaluziji,
Zašto smo ovdje? Nevjerovatan instrument sjećanja. kako sam čuo. I na Jadranu. Negdje pričaju
Zato što je praznik. A svaki praznik Pamtim sva lica koja su tu bila. I nikad samo fotografije.
ima neku svoju tajnu. I svjetlost. Sve je u ih neću zaboraviti. Ne znam gdje smo svi iz te noći sad. Go-
toj situaciji izgledalo jadno. I praznik se ta- Godinama kasnije bio sam u glasovitom vorim o živima. Ostale smo ispratili. Ova-
kvim činio. A ipak smo se odlučili da svo- dolomitskom gradu gdje je bio spomenik ko ili onako.
joj sumornoj svakidašnjici dodamo jednu Waltheru von der Vogelweideu. Kao što je Znam samo da tu prazničnu noć nikad
proslavu. Iz inata? Ili kao znak da se još poznato, za velike se pjesnike, kao mjesta ro- neću zaboraviti. Dok zaborav ne prekrije
uvijek nismo predali? đenja, oduvijek otimaju razni gradovi. Kako sve. n

82 21/5/2021 STAV