Page 16 - STAV broj 299

25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Volio sam doći kod
roditelja, već u decembru,
kad se kolje pastrva, i onda
bi produžio zimske ferije
više od dva mjeseca. Bio
sam opsjednut prizorima

ubogih seljačkih enterijera
naseljenim s ovcama i
tek rođenim janjcima
pored šporeta i lampom
gaznjačom, mladom
nevjestom koja se češlja
pred ogledalom prije
spavanja. Radio sam to u
nekoj vrsti ekstaze i mislio

na reakciju mojih kolega i
profesora u Beogradu. Sve
te teme s izvrsnim zanatom
sam radio za svoj emotivni
opstanak u tuđem svijetu

jednom upućuje da se veličina krije u jed- i jedne i druge? Halil Tikveša izlaže od se u Bosni i Hercegovini nagradi Halil
nostavnosti, a ne u razmetljivosti. Poznata 1962. godine, a nekima bi moglo upasti Tikveša jer njegovo djelo je samo po sebi
je sudbina mnogih umjetnika rodom iz u oko da se ostvario u Beogradu, kasnije nagrada ovoj zemlji. I zato stručni žiri na-
Bosne i Hercegovine koji su svoje karijere kao uvaženi profesor emeritus na akade- gradom „25. novembar“ za životno djelo
ostvarivali u susjednim zemljama. Potom miji u Novom Sadu i gostujući profesor nije nagradio Halila Tikvešu nego je on
se našli u nekoj vrsti međuprostora. No, na akademiji u Sarajevu, da je izlagao i svojim djelom nagradio sve nas.
budimo iskreni, nije li upravo taj među- nagrađivan širom bivše Jugoslavije, da je
prostor, ta nigdina, ono plodno mjesto sudjelovao na međunarodnim izložbama STAV: Ako bismo sudili prema onome
sakriveno od posvemašnjeg kolektivnog i bijenalima od Sao Paola do Kjota, a da što je prevladavajući kolorit Vašeg sli-
imbecilizma i mediokritetstva, neka vrst ustvari nikada nije napustio svoju rodnu karstva, rekli bismo da iz djetinjstva, iz
dvosmjernog puta na kojemu obogaćujemo Hercegovinu. U biti ne postoji način da mediteranskog ugođaja rodnih Šurma-
naca, nosite lepršavu zaigranost. No, vi
odrastate u periodu 2. svjetskog rata na
prostoru gdje su činjeni stravični zločini.
Koje su prve slike koje pamtite iz djetinj-
stva i jesu li Vas one obilježile?
TIKVEŠA: Sa zlom rata susreo sam se
1941. u svojoj šestoj godini. U našem
selu ima čuvena jama Golubinka, u koju
su ustaše i domaći pomagači, tog julskog
dana bacili preko sto nedužnih žitelja sela
Prebilovci: djece, žena i staraca. Ta jama
je u podnožju golog, kamenitog brda Cr-
nica, udaljena od Tikvešine mahale oko
kilometar i po zračne linije. Sa svojim
sedamnaestogodišnjim bratom Hasa-
nom gledao sam iza jednog baštenskog
zida, pored naše kuće taj događaj. Slika
tog događaja mi se urezala u pamćenje
najjače u životu. Bili su svečano odjeve-
ni u crno-bijelo ruho i to se isticalo na

16 26/11/2020 STAV