Page 20 - STAV broj 299

25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

ikveša kao da hoće da nam ispriča
priču o svijesti u razdraganosti iz-
gubljenoj, a time i priču o brisanju
T pojedinih dijelova cjeline, o žrtvo-
vanju značajnih detalja u korist jasnosti
kazivanja. Unutar pojedinog grafičkog
lista scene se množe, planovi izdvajaju
po vertikali, varirajući temu, obogaćujući
je. Povremeno, ova, po vertikali varirana,
tema nagovještava sjedinjenje dva objaš-
njivana toka. Ponovo je u pitanju čistija,
reducirana forma, ponavljana u sličnosti
obrisa, ne u sadržajima i značenju: ljuska
čamca, obris predjela i njegov odraz u
vodi, čulna, simbolično izdvojene usne.
Postavlja se pitanje: Šta je to čime nas je
Tikveša tako brzo, nedvosmisleno uvjerio
u vrijednost svojih crteža i grafika, čime
se on to urezao u našu svijest trajno i ne-
izbrisivo? Odgovor bi mogao biti krajnje
jednostavan: Velike darovitosti su rijedak
dar neba i kada saznamo da su nam date,
a u Tikvešinom slučaju to je neosporno,
objašnjenja su nepotrebna.
Stojan Ćelić, Između sveta i slike, 1976.

Ljeto i žena, i ranije i sada, dvije su
glavne Tikvešine teme: dopunjujuće,
poistovjećene, nerazdvojne u združenoj
odi, ljepoti, obilju, snazi, plodnosti, soku
i zrenju života. Onirične Tikvešine scene
zrače tradicijskim duhom nimfe, Pana,
Satira, dionizijske razuzdane čulnosti.
Ljeta su vrela, zasićena, zamornosnenom
opijenom čulnošću, koja katkad prelazi u
razuzdanu plodnost slobodno izloženih, O DJELU HALILA
izazovnih, rascvalo-nabreklih oblika “vi-
lendorfskih venera”, prisutno-odsutnih,
prirodnih i zdravo-razvratnih, začaranih
i očaravajućih istovremeno. Oble, tala-
saste, zaobljene, krive, nemirne linije i TIKVEŠE
kružne oble napete forme dominiraju na
Tikvešinim grafikama; stvaraju duhovno
jedinstvo izraza, prenoseći se dosljedno
s figura na predmete, životinje i brda u Težaci, berači, lađari, vinopije, mjese- Crno i bijelo, kao dominantno sredstvo
pozadini ili, pak, nekim obrnutim re- čari, to je – Tikvešino plemstvo. Te žene izraza, definisano linijom kao jednom od
dom. Tako Tikveša, spajajući blještavu, koje leže u nekom mističnom neretljan- osnovnih elemenata likovnog izraza. Li-
zasićenu svjetlost jarkog, sparnog ljetnjeg skom krajoliku ne čekaju samo oplođe- nija je prisutna u svakoj Tikvešinoj for-
dana s ženskim tijelom, simbolom plod- nje, niti “faličnu svetkovinu” već su tu mulaciji, ali to nikad nije linija kao puka
nosti i razuzdanosti, svemu daje odgo- kao nadahnuće za jedan viši čin vjenča- apstrakcija, već uvijek linija koja opred-
varajuću meku, “toplu” formu, koja je u nja duševnog i tjelesnog. Njihove erotske mećuje i bića, i stvari, i prostor. Imamo
funkciji jedinstvenog izraza i atmosfere. poze lišene su šablona, spolovila su im li u vidu ono što danas radi, Tikveša je
U Tikvešinim grafikama obično strogo kao plodovi, kao sočne zrele voćke, kao eklatantan primjer kako neko ko je vođen
centrirani, bademasti čamac ima dvo- cvjetovi koji se sami otvaraju. Pred tim porivima duboke humanističke proveni-
struku ulogu: on je, prije svega, erotski obiljem kleče neodlučni ljubavnici. Da li jencije može od tradicionalističkih shva-
simbol, ali ima i likovnu funkciju, da ta tijela nezgrapnih proporcija ili gotovo tanja doći do tekovina modernizma, a da
izdvoji i fokusira scenu; značajno je i skulptorske čvrstoće izazivaju požudu ili se nikada ne odrekne percepcije zavičaj-
privlačno – uvlačeće optičko djelovanje poštovanje? Da li je tu kraj ili početak nog svijeta...
ovog oblika koji je u skladu s erotskim ljubavne pustolovine? Da li se tu zatva- Meliha Husedžinović, Rani rado-
karakterom njegove unutrašnje sadržine. ra ili otvara jedna sveta idila? Tikvešina vi, 2006.
U najboljim grafikama Tikveša uspijeva skladna epika ostavlja nas u nedoumici.
da sažme najsočnije sokove, da prodre u A, kako jednom reče Margaret Jursenar, Halil Tikveša (1935) klasično je ime
samu srž čulnog, erotskog, oblapornog, “mitsko je uvijek nedoumica”. jugoslovenske likovne umjetnosti druge
nabreklog života. Mirko KOVAČ, Retrospektiva grafi- polovine 20. vijeka. Rođenjem auten-
Balša Rajčević, Ode životu, 1988. ka, 1991. tični Bošnjak, našao je drugi zavičaj u

20 26/11/2020 STAV