Page 95 - STAV broj 299
P. 95

je to divna zemlja, ali ništa nije ljepše od moje Bosne. Uglav-
          nom pošla sam u školu nakon par mjeseci i upoznala mnogo
          novih drugara i drugarica. Švedska ima puno više mogućnosti
          za moju budućnost nego Bosna. Oduševila sam se školom,
          jedva sam čekala da idem u školu. Sad, kad sam duže vremena
          ovdje, više bih voljela da sam u Bosni nego u Švedskoj i uvijek
          napomenem samu sebe da za mene budućnosti u Bosni nema.
          Imam drugare, ali najvažniju stvar za život nemam. Polako sam
          počela dolazit svaki ljetni raspust i to vrijeme što provedem u
          Bosni bude mi najljepše vrijeme u životu. Bosna, Bosna ona ima
          nešto posebno u sebi, kada si u Bosni imaš neki osjećaj koji ne
          možeš opisati. Nije mi bilo lahko naučiti švedski, komplikovan
          je to jezik. Trebalo mi je dosta vremena i trebat će mi još jer još
          uvijek ne mogu reći da ga znam skroz 100%.
          Ako bih se našla u situaciji da ne znam bosanski već i da samo
          oko sebe vidim ljude koji pričaju bosanski pokušala bih ga na-
          učiti, kao što sam naučila švedski. Bila bi strpljiva dok ga ne
          naučim skroz da mogu skontati šta mi ljudi govore i da oni
          skontaju šta ja njima govorim. Ja ne mogu opisati nikakvu smi-
          ješnu rečenicu koju nisam razumjela na bosanskom, ali mogu
          zato na švedskom.
          Dešavalo mi se to više puta, kad god je neko pričao švedski ispred
          mene, pokušavala sam skontati šta oni govore ali jednostavno ni-
          sam mogla ništa skontati. Kada bih išla u trgovinu pa kad dođem
          na kasu pa treba da platim. Oni uvijek kažu kao: “Je li to sve?”,
          a ja nisam skontala ništa tako da bi im se obratila na engleskom
          i zamolila ih da ponove. Nije baš da se mogu sjetiti ikakve smi-
          ješne situacije, mislim, bilo ih je vjerovatno stotine, ali sada mi
          ništa ne pada na pamet. Ja sam uvijek ponosna što znam bosan-
          ski jezik, a najviše kad odem u Bosnu na ljeto pa vidim sve svo-
          je drugare. Bosanski je za mene najljepši jezik, volim ga puno
          a tako isto u Bosnu. Meni da sad neko kaže: “Evo, imam kartu
          za Bosnu ako želiš da se vratiš!”, pa, ja bih te iste sekunde uzela
          tu kartu i letjela u Bosnu. Ali mama mi uvijek govori kako dole
          nema budućnosti i da ću se pokajati i ono i ovo... ali, to meni ni-
          šta ne znači kad ja Bosnu veoma volim. Volim što sam iz Bosne
          i ponosna sam Bosanka. To što ja osjećam prema Bosni i Herce-
          govini liči osjećajima kakve imam prema svojoj porodici, prema
          svojoj mami, prema svojoj majki, prema svom bratu, prema svom
          djedu. Volim Bosnu i Hercegovinu kao i većina drugih Bosanaca,
          jer sam u njoj rođena, volim je jer su svi moji rođeni u njoj, vo-
          lim je jer je divna i prelijepa. Oni koji su vidjeli bosanske ljepote
          znaju o čemu pričam. U toj divnoj Bosni sam provela najbolje
          i najveselije godine svog života, tu sam odrasla. Mi smo zemlja
          koja pršti od humora. I kad je najteže mi se smijemo.  Učenje bosanskog jezika mi pomaže da shvatim svoje porijeklo
          Bosanski jezik mi je dosta zanimljiv i dosta ga volim i eto zašto
          ja učim bosanski jezik.                             i kulturu bosanskih ljudi, a to mi je važno jer me često moji
                                                              prijatelji iz Švedske pitaju o Bosni. Stekao sam i nove prijatelje
                                                              sa kojima se lijepo družim učeći bosanski jezik.
          Nadia Omić, 9. razred, Štokholm, Švedska
                                                              Tarik Zubović, 7. razred, Štokholm, Švedska
          DEDO, JA I FUDBAL NA
          BOSANSKOM                                           ZOVEM SE VINCENT

                                                              Dobar dan! Ja se zovem Vincent. Imam deset godina. Živim
          Iako sam rođen u Švedskoj, ja se osjećam Bosancem jer je cijela   u Švedskoj. Ja hoću da naučim bosanski jezik zato što moja
          moja familija iz Bosne. Zato je važno da ja učim bosanski jezik   mama dolazi iz Bosne i zato što hoću da pričam sa mojom fa-
          i da ga znam dobro. U Bosni imam veliku familiju i ja želim da   milijom. Moja mama ima ujaka koji živi na selu u Hrvatskoj.
          mogu razgovarati s njima o različitim stvarima. Najviše volim   On ima veliki vrt u kojem ima krompir i krastavac. Kad sam
          da pričam s dedom. Dedo, kao i ja, voli fudbal i mi često priča-  bio kod tog ujaka, kad sam bio mali, išao sam kupiti krompi-
          mo o utakmicama. Da ne učim bosanski jezik ne bih mogao da   rove zlatice. Ćao!
          pričam sa dedom o tome i bilo bi mi žao zbog toga, a siguran
          sam da bi i dedo bio tužan da mene ne razumije.     Vincent-Morris Sunberg, 4. razred, Štokholm, Švedska


                                                                                                   STAV 26/11/2020 95
   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100