Page 35 - STAV broj 351 - 352

Razgovarao: Almir ZALIHIĆ

STAV: Pripadate generaciji pjesnika koja neka vrsta društvenog Ćorkana, njegov Manjinska, individualna
je stupila na književnu scenu krajem bol je sprdnja i zabava čaršiji.
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada izađete iz okvira tog klišea, ne prista- pozicija u svim pitanjima nije
Kako danas vidite sebe i generaciju ko- nete da budete idiot, već na javni tas mi nikada bila strana. Inače,
joj pripadate? stavite svoje obrazovanje, višejezičnost,
DEDOVIĆ: Kulturni okvir u kojem moralni kompas, svoja uvjerenja koja ja sam svoj izbor napravio
smo se kretali bio je određen trima kon- počivaju na vrijednostima, onda prema devedesetih. Otišao sam iz
stantama: jugoslavenskom književnom larpurlartističkom rigidnom čistunstvu
tradicijom avangardne i moderne knjiže- više i niste pjesnik, već čovjek koji pjes- zemlje da ne bih ubijao i da
vnosti, svjetskom književnošću, kao i sv- mama maskira politički eros. Kao da je ne bih bio ubijen. Shvatam
jetskim supkulturnim muzičkim struja- apolitičnost kvalitet po sebi. Da zatvori-
njima i njihovim domaćim kreativnim mo krug – u staroj Grčkoj bi zagovarače da bi nekima i danas bilo
derivatima. Da prevedem na jezik kon- pjesnikovog zanemarivanja suštinskih draže da se desilo ili jedno ili
kretnog iskustva: Za osjećaj svijeta, a problema vremena i jezičke zajednice ko-
time i za pjesmu, jednako su bili važni, joj propada nazvali idiotima, a današnji drugo, kako bi Dedović, kao
naprimjer, tamno obojeni songovi Leo- “idioti” bi, prema svemu ovome, morali i mnogi drugi, bio još jedan
narda Cohena i njihove erotske iskrice, osporiti Homera zbog angažovanog pris-
Crnjanski s Lirikom Itake, Encesberge- tupa Trojanskom ratu. dokaz da van krda nema
rov Mauzolej, Ajgijeva lirika, rok kon- S druge strane, sve ovo ne može biti opra- opstanka.
certi na “Skenderiji” ili u “Zetri”, od vdanje za plakativnu dnevnopolitičku
grupe “Wishbone Ash” do “Azre”, zatim književnost. Namjenski stihovi ne proizla-
Walter Benjamin, kasni Nietzsche i rani ze iz unutrašnje već iz spoljašnje nužnosti, svakodnevni detalj koji ima potencijal
Marx, film Stalker Andreja Rubljova ili oni nisu poezija već njena mimikrija. da se u njemu ogledne cijeli proturječni
Coppolina Apokalipsa sada. Ovako bi se univerzum ljudskog.
moglo dugo nabrajati. STAV: Vaša je poezija u vrlo tijesnom
Jednako važno bilo je transgeneracijsko dijalogu sa stvarnošću. Koliko su pro- STAV: Primjetno je da u svoju poeziju
druženje u sarajevskim ugostiteljskim mjene mjesta boravka utjecale na to da sistematično uvodite elemente nepo-
objektima – od “Zvona” preko “Kluba mijenjate svoj odnos prema samom je- srednog iskustva, odnosno egzistenci-
književnika”, bistroa “Korzo” i “Lovca” ziku poezije? jalnog okvira uvjetovanog ratnim i po-
na Titovoj, do “Doma pisaca”. Drugi ljudi DEDOVIĆ: Raspričanost se svela na ratnim traumama...
su nad punim limenim pepeljarama raz- mjeru nužnu za tekst. Sažimanje, a ne DEDOVIĆ: Pisanjem se u meni razvila
govarali o politici, fudbalu i ženama. Mi rasplinjavanje, preciznost, a ne široka je- oblikotvorna volja da od raznorodnih is-
smo svoju strast usmjerili na knjige, ali i zička gesta, postaju bitni. Okružen drugim kustava u posttraumatičnim društvima,
na muziku, film, slikarstvo. jezikom, shvatio sam da maternji jezik kao i u emigraciji, stvorim nešto estetski
Naša čežnja za svijetom nas nije činila može postati tek unutrašnje stanje, bez razumljivo za budućnost. Mi generacijski
njegovim bitnim dijelom, ali smo bili svakodnevne upotrebne vrijednosti. To is- nismo usamljeni. Pjesnici su poslije oba
uvjereni da je pupak svijeta tu, za našim kustvo je potresno, jer samorazumljivost, svjetska rata pokušali dati svoj odgovor
stolom. Imali smo vjerovatno neskroman sveprisutnost otpadnu s jezika kao malter na činjenicu velikog klanja i industrijs-
osjećaj estetske i intelektualne nadmoći koji su mu zalijepile okolnosti. Pomoli se kog ubijanja.
u odnosu na malograđanski, umirući ono što nam je bitno – jezik kao identi- Jedna od ključnih antologija za njemački
socijalizam. Ali smo u isto vrijeme bili tet. Na drugom jeziku ne postoji jedno ekspresionizam poslije Velikog rata zvala
i duhovna djeca njegove najkreativnije cijelo djetinjstvo, ne postoji majčin glas se Menschheitsdämmerung – Sumrak čov-
decenije, osamdesetih. koji boji riječi. Kada se jezik povuče na ječanstva. Izašla je 1920. godine. Dadais-
unutrašnje granice, onda je svako uludo ti su u Zürichu već bili artikulisali svoj
STAV: Budući da u Vašoj književnosti trošenje riječi jezičko rasipništvo ravno protest. Ubrzo potom pojavljuju se futu-
postoji intenzivni dijalog s društvenim, nasilju nad jezikom. Zbog toga današnji ristički i nadrealistički odgovori na stanje
čak političkim pitanjima, kakav je da- svijet s njegovom digitalnom kakofoni- tog sumraka. Dakle, generacije zatečene
nas Vaš odnos prema pitanju angažma- jom doživljavam kao kraljevstvo jezičkih varvarstvom tražile su svoj odgovor. Iz
na u poeziji? bogalja i nasilnika. Izmještanje iz sopst- te muke nastali su i Crnjanski i Andrić.
DEDOVIĆ: “Idiotes” je po starogrčkom venog jezičkog okruženja jeste šansa da To pitanje dodatno se radikalizuje posli-
poimanju stvari bio čovjek koji se ne mi- izoštrite jezičko čulo za ono što je bitno. je Drugog svjetskog rata. Teodor Adorno
ješa u javni život, insistirajući na svojoj Isto se odnosi i na našu stvarnost. Tek nam formuliše 1949, a objavljuje 1951. godine
privatnosti. Svjesni laik, politički dile- je njeno uništenje, ili naše izmještanje iz esej Kritika kulture i društvo: “Napisati pjes-
tant po izboru. nje, pokazalo njen značaj. I potkrijepi- mu poslije Aušvica jeste varvarstvo”. Mladi
Naravno, postoji i kliše o pjesniku koji lo svijest o neponovljivosti trenutaka, Tadeusz Różewicz to formuliše slično: “Ni-
nije sav svoj – boem koji pijan recituje, neponovljivosti mjesta. Neponovljivos- sam mogao da shvatim da postoji poezija
ukleti pjesnik, jurodivi stihoklepac, geni- ti nas u tom trenutku i na tom mjestu. iako je ubijen čovjek.” Ali iz ove global-
jalni marginalac, pri čemu je, po prirodi Ako je neko pjesnik iz unutrašnje nuž- ne traume, kao i iz skepse koja počiva na
stvari, genijalaca malo, ali marginalaca nosti, on je u potrazi za momentom koji njoj, nastala je velika poezija. Sjetimo se
mnogo. Pjesnik je u neprosvijećenoj ili, će biti odškrinuto prozorče u neki vid Churchillove dijagnoze da Balkan stva-
bolje rečeno, napola opismenjenoj kulturi, beskonačnosti. Isto tako, njega zanima ra više istorije nego što je može potrošiti.

STAV 26/11/2021 35