Page 96 - STAV broj 351 - 352
P. 96
DRUŠTVO
Ratno djetinjstvo (32)
KRIVAJA, KRV I SUZE
“Admira su odvukli u Pasku u bolnicu! Dobro si ga rasjekao! Krvari...”
Ništa mi nije bilo jasno. “Ko je Admir? Koga sam rasjekao? Polup’o
Piše: Ammar KULO si lončiće...”, rekoh Edinu. “Onaj iz Hadri s kojim si se naguravao
maloprije. Izašao je krvavih nogu iz vode. Puno je krvario”, još
zadihan, isprekidano je govorio Edin.
ečer je. Tek su se upalila svjetla Vozaš li bicikl?”, upita me provokativno
iako je bilo prošlo osam. Ljeto i Ahmo. “Pomalo”, odgovorih šturo, voljan
kalendarski samo što nije počelo. da izbjegnem bilo kakvu konverzaciju na
VSjedim. Restoran “Kod Vasve”, tu temu. “Vasvo, Colu za dječaka, meni
s pogledom na Krivaju. Ustvari, to je do- uobičajeno”, poruči Ahmo.
građeni dio uz porodičnu kuću, natkrivena Pojavila se Vasva. Donijela je neko pro-
ploča s možda dvadesetak stolica. Toplo je. zirno piće i Colu. “Pusti dijete. Ne ‘tuši’ ga
Rijeka je prirodni rashlađivač. Nigdje nije ratnim pričama. Dovoljno je belaja. Već je
ljepše sjediti u ovim vrelim noćima nego vidio dovoljno i za dva života. Danas je bio
tu, uz planinski vodotok. Rijeka protječe u vrijedan. Pomogao mi prebaciti ambalažu
punini, žuboru, nekoj čudnoj živosti, jed- od sokova u šupu”, reče Vasva i izgubi se
va pet-šest metara od mjesta na kojem sje- u susjednom kuhinjskom prostoru, koji
dim. Bacam kamenčić izazivajući škobalje je bio u okviru kuće.
da iskoče iz vode, na dijelu rijeke na koji Volio sam biti u Ahminom društvu.
vanjsko osvjetljenje baca odsjaj, gdje je Bio je savršen sagovornik. Pričao je o
vidljiva igra između riba i mušica koje ratu. Komandant izviđačko-diverzantskog
su tu došle, valjda, privučene svjetlošću. voda. Ja sam, s druge strane, bio savršen
Da imam štap, mogao bih možda i pecati. slušalac. Upijao sam svaku riječ i nisam
Ustvari, kad bolje razmislim, nikada ni- previše zapitkivao. “Da mi je neko rekao
sam volio ribolov. Nisam imao strpljenja. prije dvije godine da ću pješačiti dvadeset
Daidža, strastveni ribar, mušičar, onaj koji kilometara u jednom danu, dane provoditi
bi sate provodio praveći mamce, vodio me u rovu i vlazi, dobro bih ga odalamio...”,
nekoliko puta, ali osim zapetljanog laksa, progovori Ahmo. Prinio je cigaru ustima, RBiH s otvorenim dlanom i razdvojenih
otkinutih udica, ništa se značajno ne bi zapalio je, pa nastavio: “Nije dobro. Mož- pet prstiju, čemu sam dodao i uzrečicu,
moglo spomenuti. da se otvori i drugi front. Onaj s HVO-om odnosno naslov jednog od prvih filmova
Sve je u harmoniji, i rijeka, i planine, Vareš. Ne propuštaju nam oružje, robu, u kojem se pojavio Van Damme: “Nema
i osvijetljene malobrojne kuće što se nižu konvoje... Uspostavili su kontrolne pun- predaje, nema povlačenja.”
na obroncima, odavde, od nivoa rijeke, pa ktove i ovdje u Oćeviji i na Krivaji, blizu Iz suprotnog smjera pojavila se Vasva s
do Bukovog Dola, sela na nadmorskoj vi- Careve ćuprije. dječakom mojih godina: “Ovo je Mirel S.”
sini, skoro povrh planine... Pitam se, ima Pomalo zatečen onim što sam čuo, upi- Mirel je bio iz Čevljanovića. Ispostavit
li u ovom trenutku ljepšeg mjesta na ku- tah: “Kako to? Zar nismo saveznici?” “Je- će se da imamo mnogo toga zajedničkog.
gli zemaljskoj. smo. Trebali bismo biti. I Bosnu i Hrvat- Slušali smo iste grupe (konačno neko ko
Samo da nije rata! Rat je nepredvidlji- sku napao je isti agresor”, odgovori Ahmo. sluša i punk), navijali za iste fudbalske i
va varijabla u našim životima. Svakog tre- Uslijedila je neka neprijatna tišina, košarkaške klubove, isti smo razred za-
nutka možemo se pokrenuti. Linija fron- šutnja koja nije slutila ničem dobrom. vršili. Mirel je imao izraženo zanimanje
ta udaljena je samo desetak kilometara. Ahmo je gledao u daljinu, vidno zabri- za kompjutere. S porodicom je izbjegao u
Dođe li do proboja, neprijatelj za nepun nut, da bi potom nastavio: “Politika ti je Solun. Njegova mama Fadila porijeklom
sat može sjediti na mjestu na kojem sada to, dječak. Slobo je napravio zamku. Mi- je iz Olova. Ona je rukovodilac glavnog
sjedim. Mirno je. Na drugim ratištima sli nas zavaditi.” centra Crvenog križa za općinu Olovo,
biju se borbe. Vasva ga je pozvala unutra. Došli su onog s najvećim skladištem, smještenim u
Dolazi Ahmo s ratišta. Kasno je da ga im gosti. Nasmiješio se i ustao sa stolice, Solunu. To je, uz “Merhamet”, sada veoma
izbjegnem. Mama je u susjednoj prostoriji pa prije nego će ući u kuću, okrenuo se i, značajna institucija. Kako je zemlja u ratu,
s Vasvom. Valjda mami neće ništa reći za podigavši ruku u znak pozdrava, rekao: ogroman je broj prognanih, izbjeglih, onih
moj nestašluk i odlazak u Olovo od prije “Nema predaje, nema povlačenja.” Bio u stanju potrebe. Ustvari, većina stanovniš-
neki dan. Skida maskirni prsluk i ruksak. je to naš interno dogovoreni “pozdrav”, tva u nekom je stanju potrebe. Raspodje-
Sjeda na stolicu nasuprot mene. “Kako si? miks zvanično preuzetog pozdrava Armije la osnovnih životnih namirnica, higijene,
96 26/11/2021 STAV