Page 96 - STAV broj 351 - 352
P. 96

DRUŠTVO



          Ratno djetinjstvo (32)
          KRIVAJA, KRV I SUZE







                                            “Admira su odvukli u Pasku u bolnicu! Dobro si ga rasjekao! Krvari...”
                                            Ništa mi nije bilo jasno. “Ko je Admir? Koga sam rasjekao? Polup’o
          Piše: Ammar KULO                  si lončiće...”, rekoh Edinu. “Onaj iz Hadri s kojim si se naguravao
                                            maloprije. Izašao je krvavih nogu iz vode. Puno je krvario”, još
                                            zadihan, isprekidano je govorio Edin.




                 ečer je. Tek su se upalila svjetla   Vozaš li bicikl?”, upita me provokativno
                 iako je bilo prošlo osam. Ljeto i   Ahmo. “Pomalo”, odgovorih šturo, voljan
                 kalendarski samo što nije počelo.   da izbjegnem bilo kakvu konverzaciju na
          VSjedim. Restoran “Kod Vasve”,    tu temu. “Vasvo, Colu za dječaka, meni
          s pogledom na Krivaju. Ustvari, to je do-  uobičajeno”, poruči Ahmo.
          građeni dio uz porodičnu kuću, natkrivena   Pojavila se Vasva. Donijela je neko pro-
          ploča s možda dvadesetak stolica. Toplo je.   zirno piće i Colu. “Pusti dijete. Ne ‘tuši’ ga
          Rijeka je prirodni rashlađivač. Nigdje nije   ratnim pričama. Dovoljno je belaja. Već je
          ljepše sjediti u ovim vrelim noćima nego   vidio dovoljno i za dva života. Danas je bio
          tu, uz planinski vodotok. Rijeka protječe u   vrijedan. Pomogao mi prebaciti ambalažu
          punini, žuboru, nekoj čudnoj živosti, jed-  od sokova u šupu”, reče Vasva i izgubi se
          va pet-šest metara od mjesta na kojem sje-  u susjednom kuhinjskom prostoru, koji
          dim. Bacam kamenčić izazivajući škobalje   je bio u okviru kuće.
          da iskoče iz vode, na dijelu rijeke na koji   Volio sam biti u Ahminom društvu.
          vanjsko osvjetljenje baca odsjaj, gdje je   Bio je savršen sagovornik. Pričao je o
          vidljiva igra između riba i mušica koje   ratu. Komandant izviđačko-diverzantskog
          su tu došle, valjda, privučene svjetlošću.   voda. Ja sam, s druge strane, bio savršen
          Da imam štap, mogao bih možda i pecati.   slušalac. Upijao sam svaku riječ i nisam
          Ustvari, kad bolje razmislim, nikada ni-  previše zapitkivao. “Da mi je neko rekao
          sam volio ribolov. Nisam imao strpljenja.   prije dvije godine da ću pješačiti dvadeset
          Daidža, strastveni ribar, mušičar, onaj koji   kilometara u jednom danu, dane provoditi
          bi sate provodio praveći mamce, vodio me   u rovu i vlazi, dobro bih ga odalamio...”,
          nekoliko puta, ali osim zapetljanog laksa,   progovori Ahmo. Prinio je cigaru ustima,   RBiH s otvorenim dlanom i razdvojenih
          otkinutih udica, ništa se značajno ne bi   zapalio je, pa nastavio: “Nije dobro. Mož-  pet prstiju, čemu sam dodao i uzrečicu,
          moglo spomenuti.                  da se otvori i drugi front. Onaj s HVO-om   odnosno naslov jednog od prvih filmova
            Sve je u harmoniji, i rijeka, i planine,   Vareš. Ne propuštaju nam oružje, robu,   u kojem se pojavio Van Damme: “Nema
          i osvijetljene malobrojne kuće što se nižu   konvoje... Uspostavili su kontrolne pun-  predaje, nema povlačenja.”
          na obroncima, odavde, od nivoa rijeke, pa   ktove i ovdje u Oćeviji i na Krivaji, blizu   Iz suprotnog smjera pojavila se Vasva s
          do Bukovog Dola, sela na nadmorskoj vi-  Careve ćuprije.             dječakom mojih godina: “Ovo je Mirel S.”
          sini, skoro povrh planine... Pitam se, ima   Pomalo zatečen onim što sam čuo, upi-  Mirel je bio iz Čevljanovića. Ispostavit
          li u ovom trenutku ljepšeg mjesta na ku-  tah: “Kako to? Zar nismo saveznici?” “Je-  će se da imamo mnogo toga zajedničkog.
          gli zemaljskoj.                   smo. Trebali bismo biti. I Bosnu i Hrvat-  Slušali smo iste grupe (konačno neko ko
            Samo da nije rata! Rat je nepredvidlji-  sku napao je isti agresor”, odgovori Ahmo.   sluša i punk), navijali za iste fudbalske i
          va varijabla u našim životima. Svakog tre-  Uslijedila je neka neprijatna tišina,   košarkaške klubove, isti smo razred za-
          nutka možemo se pokrenuti. Linija fron-  šutnja koja nije slutila ničem dobrom.   vršili. Mirel je imao izraženo zanimanje
          ta udaljena je samo desetak kilometara.   Ahmo je gledao u daljinu, vidno zabri-  za kompjutere. S porodicom je izbjegao u
          Dođe li do proboja, neprijatelj za nepun   nut, da bi potom nastavio: “Politika ti je   Solun. Njegova mama Fadila porijeklom
          sat može sjediti na mjestu na kojem sada   to, dječak. Slobo je napravio zamku. Mi-  je iz Olova. Ona je rukovodilac glavnog
          sjedim. Mirno je. Na drugim ratištima   sli nas zavaditi.”           centra Crvenog križa za općinu Olovo,
          biju se borbe.                       Vasva ga je pozvala unutra. Došli su   onog s najvećim skladištem, smještenim u
            Dolazi Ahmo s ratišta. Kasno je da ga   im gosti. Nasmiješio se i ustao sa stolice,   Solunu. To je, uz “Merhamet”, sada veoma
          izbjegnem. Mama je u susjednoj prostoriji   pa prije nego će ući u kuću, okrenuo se i,   značajna institucija. Kako je zemlja u ratu,
          s Vasvom. Valjda mami neće ništa reći za   podigavši ruku u znak pozdrava, rekao:   ogroman je broj prognanih, izbjeglih, onih
          moj nestašluk i odlazak u Olovo od prije   “Nema predaje, nema povlačenja.” Bio   u stanju potrebe. Ustvari, većina stanovniš-
          neki dan. Skida maskirni prsluk i ruksak.   je to naš interno dogovoreni “pozdrav”,   tva u nekom je stanju potrebe. Raspodje-
          Sjeda na stolicu nasuprot mene. “Kako si?   miks zvanično preuzetog pozdrava Armije   la osnovnih životnih namirnica, higijene,



         96  26/11/2021 STAV
   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101