Page 100 - STAV broj 351 - 352

DRUŠTVO

kazati da jednostavno nije bio čovjek od što se kaže. Bilo je jače i od toga što je sve protjerao bosanski vezir Mahmud Ha-
govorancije. A Hasan-aga već izlazi iz ša- više smetao i samom Huseinu, koji je iz mid-paša. S njim su s Krajine odvedeni
tora, ljut da se sav puši. Za nesreću šatorski mjeseca u mjesec postajao sve nervozniji i Džafer Beširević, i Mujo Babić, i Alija
mu se baldahini zakače za balčak sablje, pa jer obećani ferman nikako nije stizao. Sve Krupić, i mlađahni Alija Kedić, koji tada
se namuči dok ih strga. Bijesan, sve škrgu- je češće Husein dolazio na Savu i potajice bijaše u Hasan-aginoj službi te se on vrati
ćući zubima, na kraju se morao mašiti sa- zavirivao preko granice, znajući da mu je- i, dva desetljeća kasnije, javlja se kao jedan
blje i obračunati s neposlušnim šatorskim dino otamo može biti pomoći. Ali, austro- od vođa pobune protiv Omer-paše Latasa.
ulazom – sasjekao ga je u rize. U tri koraka ugarski ćesar imao je jedan uvjet: tražio je Šezdeset šest godina poslije historičar Mi-
došao je do kobile Lastavice i, ljut, zabora- da mu, prije bilo kakvih razgovora, izruči lenko Vukičević u časopisu Bosanska vila
vivši i na godine i na gojaznost, pokušao da Hasan-agu, koji im desetljećima ne da mira objavljuje tekst pod nazivom Hasan-aga
se kao nekad hitne u sedlo, ali ovaj njegov i postaje sve opakiji i sasvim nerazuman. Pećki i u njemu citira Hasan-agine riječi
naum ispade smiješan. Bijesno je zvirnjao U toj stvari Husein-kapetan se nije dvou- upućene Kediću na konaku u Novom Pa-
po slugama dok su mu, onako zadihanom, mio – nije bilo te cijene za koju bi izručio zaru. Ako su zaista Hasan-agine, iz ovih se
podizali teške noge na skemlije s kojih se nekog ko je jahao s njim i ostvario ovo što riječi čuje da nije bio tek ljuti krajiški junak
verao na konjske sapi, tražeći ma i najmanji danas imaju, a Hasan-agu posebno. I držao koji progovaraše sabljom, već čovjek koji
trag zatomljenog smijeha u njima pa da i se tog stava dosljedno, do kraja, čak i onda je duboko osjećao Bosnu i tako je dobro
s njima završi kao s onim ulazom u Huse- kada je, poražen, morao prebjeći preko Save razumijevao da njegove riječi izgovorene
inov šator. Dok se konj pod njim vrtio ne Austrijancima. Lakše mu je bilo podnije- skoro prije dva stoljeća i danas zvuče tako
znajući na koju će stranu, okrenuo se pre- ti izgnanstvo u Stambol nego da na duši aktuelne da natjeraju čovjeka na šutnju.
ma šatoru i opsovao: “Jebla vas politika, nosi nekadašnjeg prijatelja Hasan-agu. Da Hasan-aga je, tvrdi Vukičević, rekao i
da vas jebla.” Neki kažu da je i pljunuo. li su se sreli tamo, u izgnanstvu? O tome ovo: “Odavno si kod mene, moj Kediću,
Ali u to je teško povjerovati jer se takva historija šuti. Da li su se pomirili? I o tome poznaješ srce moje, znaš šta sam radio, pa
gesta, ma koliko da je bio ljut, ne uklapa historija šuti. I o svemu ostalom. A tre- kada se vratiš u Bosnu, radi što više mo-
u njegov karakter. Podbo je konja silovito bao bi se već jednom naći kakav odvažan žeš, ne kloni se begova bosanskih, znaj da
i jurnuo kroz logor kući, u Bosnu. Kra- historiograf pa da se uhvati i tog posla, da su to pravi Bosanci, svaki je ponosit i voli
jišnicima ništa nije trebalo objašnjavati. se opiše kako su vrijeme provodili i kakvi zemlju svoju, ne preziri raju hrišćansku, u
Ostali su tek toliko da se u miru spakuju. su odnosi vladali među njima, bosanskim raji je velika snaga. U savezu begova bo-
Cijelu godinu Hasan-aga nije htio čuti izgnanicima koje dopade takva sudbina da sanskih sa rajom hrišćanskom, sa narodom
za Huseina i njegovo vezirovanje. On je im jedan od najotvorenijih gradova na svi- bosanskim, leži budućnost Bosne i naro-
radio po svom i jednakom žestinom upa- jetu postade tamnica. da u Bosni. Ali znaj da u tom savezu dva
dao u kaurske zemlje, pljačkao, pustošio i Historija je utvrdila da je Hasan-agu i staleža jednog naroda ima toliko snage da
robio, ne obazirući se na upozorenja koja mnoge uglednike u Istanbul 1832. godine odoli svakom neprijatelju, pa ma ko bio.”
su stizala iz Sarajeva da se s tim jednom
već prekine i da austrougarski ćesar ozbilj- Taj se Đerić početkom augusta 1994. godine s cijelom
no prijeti. Ne samo da nije mario za takva
upozorenja već je svaki put kada bi došao brigadom zabarikadirao unutar zidina starog grada i oko
Tatarin iz Travnika odmah sazvao vojsku čuvenog spomenika poginulim partizanima. Iako bijaše u
i naredio im da udare još žešće, a veziru je
vraćao poruku probušenu u sredini: “Evo, potpunom okruženju od Petog korpusa Armije Republike
dobro smo je proučili i vraćamo je svije- Bosne i Hercegovine, nije se htio predati. Nakon njegove
tlom veziru šuplju da je brez bihuzurluka
natakne na neku stvar.” pogibije, nad ulaznim vratima u stari grad zavihorila se
Pa ipak, neko duboko poštovanje iz- bijela zastava, a ispod nje nastupilo je više od hiljadu
među njega i Huseina bilo je jače od svega,
pa i od toga da su bili posvađani, na nož Abdićevih vojnika s podignutim rukama.

100 26/11/2021 STAV