Page 11 - STAV 77 25.08.2016

Lutvo
Ahmetović

imali anesteziju. Oni koji su imali raki- u hareme i klanjali dženaze. “Nestalo je
je. Taj bi dobio gutljaj prije zahvata. Da hrane i više nismo mogli izdržati”, sjeća
popije ili da mu malo čisti ranu. I onda se Lutvo. “Da smo imali oružja i hrane,
stisni zube i trpi. “Padne za dan po hi- nikada nas ne bi pobijedili. Niti jedan
ljadu granata. Ubi sa svih strana. Okolo konvoj nikada nije mogao ući, Srbi su
Šekovići, Vlasenica, Milići... A ti nemaš nam s linija vikali da će nas pojesti bi-
ništa. Naši su doktori heroji. Senad Pe- jela zima, da ne moraju oni nas ubijati.”
što i Huso Balić, on je bio tehničar, nije
imao fakultet. Sada je u Americi. Koliko BIJEG NA UDRČ
je ljudi spasio, a nije imao ništa. Ni gaze, Lutvina priča o odbrani Cerske ista
ni zavoja, ni lijekova...”, sjeća se Lutvo je kao i kod svakog od Cerana koji su je
Ahmetović. Sedmice prije pada bile su branili i koji su iz nje morali ići. Lutvo
stravične. Neizdržive. Mjesto koje je je s djecom i unucima krenuo ka Sre-
imalo oko pet hiljada stanovnika prije brenici, kao i većina naroda. Kada je na
rata primilo je dvostruko više izbjeglica. njih pokrenuta teška ofanziva, morali su
Tiskali su se gdje su god mogli stati. U se povući. Mnogi nisu preživjeli. Cer-
školi. U džamiji. Po štalama, po ostaci- ska je dala 856 žrtava. Njihova imena
ma razrušenih kuća. Spavali gdje je god na šehidskom obilježju u središtu sela
bilo mjesta. Srpske su snage to znale i svjedoče o stravičnoj sudbini ovog mje-
danima su ih granatirale sve dok ih nisu sta. Pala je trinaestog marta 1993. godi-
upotpunosti uništile. Znali su šta se de- ne. U danima nakon pada, pored njenih
šava jer su nerijetko hvatale ljude koji šest hiljada stanovnika, ka Srebrenici ili
su pokušavali otići ka Kladnju ili Tuzli. Tuzli zaputilo se u zbjegu i oko jedanaest
Mučili i ispitivali da saznaju. Nekoliko hiljada izbjeglica, mahom iz Vlasenice
dana prije pada Cerske, u džamiji u Sej- i okolnih mjesta. Oni koji su krenuli ka
menovićima nastradalo je od granate pe- Srebrenici do Kravice pješačili su šumama
desetak ljudi koji su se u njoj skrivali, sedam dana. Nerado govore o tome, ali
mahom iz Vlasenice. Dan kasnije, jeda- nisu baš tada bili dobrodošli u Srebreni-
naestero žena i djece poginulo je u školi, ci. Otimana im je stoka, morali su plaćati
kada je podrum u kojem su se sklonili brašnom ili alatom za kakav sobičak u
direktno pogodila tenkovska granata. tom gradu. Nije bilo hrane, nisu vidjeli
Mrtvi su sahranjivani noću, po livadama soli mjesecima. Bljutava žara i leća, to
ili okolo kuća, jer se do mezara po danu, je bio svakodnevni obrok. Ako je i toga
zbog jakog granatiranja, nije moglo pri- bilo. Kada je Srebrenica pala, morali su
ći. Ljudi su pamtili mjesta gdje su po- ponovo u šumu. Lutvo je lutao kriju-
kapali mrtve i nakon rata ih premještali ći se 41 dan. “Sve sam jeo, samo nisam

STAV 25/8/2016 11