Page 12 - STAV 77 25.08.2016

NA MJESTU DOGAĐAJA

mogao puževa, nisam pa da me ubiješ. je snimao gdje smo i krenuli su na nas. bježati, ali noge ne slušaju. Viču: ‘Naši
Prinesem do usta i vratim. Ne mogu”, Transporteri, tenkovi... Kraj Drinjače su smo, ne bježi!’ Naša vojska, došli od Tu-
sjeća se. Kaže da je po šumama oko Cer- pobili narod, od hiljadu nas, nije mož- zle da probaju spasiti koga mogu. Tada
ske oko tri hiljade ljudi pokušavalo naći da stotinu preživjelo. Pobili mecima, sam prvi put odahnuo.”
spas. “Toliko sam bio malaksao da sam bombama. Otišli su nakon dva dana. Mi
razmišljao da sam sebi iskopam mezar i smo lutali šumom i naiđemo na kamp LAMIJA I OBAMA
legnem u njega. Nisam više mogao bježa- gdje su spavali. Tada sam prvi put vidio Cerani su svoje kuće prvi put obišli
ti.” Svakoga dana nailazili su na zasjede, hljeb nakon 32 dana. Našli smo okraja- 2000. godine. Ono što je od njih ostalo.
gledali srpsku vojsku koja je tragala za ka što su oni bacali, komada narezaka, Nakon Daytona, svaka je kuće ovdje mi-
njima. Znali su šta im je namijenjeno, konzervi. Opušaka cigara. Tu smo malo nirana. Redom, slagana minama kao pu-
nisu ni pomišljali da se predaju. “Vidiš došli sebi, najeli se... Kad smo se naje- zzle, da se niko u njih više i ne pomisli
Cersku, a ne smiješ sići. Dolje šatori, srp- li, zaspali smo kao zaklani. Da su došli, vratiti. Onda je podijeljena, sada pripada
ska vojska, zovu megafonom da siđemo. pohvatali bi nas da i ne znamo.” Svih dvjema općinama, Milićima i Vlasenici.
Kažu da je po nas došao Crveni krst. I tih dana nailazili su na pobijene. “Vru- Cerani su sami plaćali mašine da bi ra-
vidiš auta Crvenog krsta, ali znaš da to ćina, nadula se tijela, hiljade crva iz njih ščistili ono što je od kuća ostalo, prvi su
nisu oni. Bili su tu Srbijanci, popljačka- izlazi. I ne znaš ko je ko.” Tada su, na- povratnici dobili blokove, cement i građu
li po Srebrenici narod, pjevali koliko su kon što su preživjeli ofanzivu, odlučili za krov. Za ostalo su se morali snalaziti
para i blaga oteli kad su ušli u Srebreni- da se, živi ili mrtvi, dokopaju Kladnja. sami. Snašlo ih se oko 800, koliko ih danas
cu.” Mjesec dana nakon pada Srebreni- “Kolima je do tamo 60 kilometara, mi živi u ovom mjestu. Žive od poljoprivrede,
ce, srpska je vojska pokrenula ofanzivu smo išli šumama. I dok se dogovaramo stočarstva i građevinarstva. Dva su izvora
kako bi pohvatala one koji su još lutali kuda ćemo i kako ćemo, vidim iz šume prihoda. Uzgajaju ovce. Onda kurbane
šumama pokušavajući naći spas. Lutvo ide vojska. Prepoznam komandanta Me- od povratnika kupuje Islamska zajednica
kaže, od 12. do 14. augusta 1995. godi- karića i krenem ka njemu, kad iza njega BiH, a krave i mlijeko otkupljuje mljeka-
ne preživio je najteže dane u svom živo- vojska u srpskim uniformama. Eto ga, re- ra iz Gradačca. Novac nije bogznašto, ali
tu. Krili su se na planini Udrč. “Avion koh, gotovo je, uhvatili su nas. Krenem dovoljno da se preživi. Lokalne se vlasti

12 25/8/2016 STAV