Page 57 - STAV 77 25.08.2016
P. 57

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                             Odgovori na pitanja u našem su oku

                                            POGLEDAJ






                                            KROZ PROZOR






                                            KO TO DOLAZI
                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ




                                             Mjesta za život ponovno se rađaju iz svog vlastitog pepela.
                                             Obnavljaju se i nastoje vidjeti svijet u kojem jesu. Svijet koji,
                                             ovako ili onako, gleda njih




         I                                   je i oni koji dolaze. I češće su to bivali,   na Korčuli. Tu je i Moreška iz Korčule,
                                               Osim onih koji žele vidjeti, posto-
              nehotice vjerujemo u mudrost gra-
                                                                                koja je jedan vid slične igrane uspomene.
              dova. Tako je bar u bijelom svijetu.
                                             naravno, okrutni pljačkaši i ubojice, po-
              Sve su bitke završene (tamo gdje su
                                                                                  Naravno, znano je, poharani su bili
              završene, jer je uvijek, vidimo to,
                                                                                vraćali sebi. Sjećanje na to oni na svoj
          neki grad pod opsadom), rane zacijeljene   gotovo za mala mjesta, negoli dobrona-  i neki veliki gradovi. Dugo su se i teško
                                             mjerni posjetioci.
          i ono što čitamo kao današnji grad govo-  Zato su najveća naselja otoka izgrađena   način čuvaju i obilježavaju. Osim prava
          ri svoju priču, bez stida (ili s njim), kao   u unutrašnjosti, a luke, koliko je to bilo   na vidik, koji je mnogo prije toga, u nji-
          činjenicu koja se ne smije tajiti. Posjeti-  moguće, skrivene. Nezaštićene luke, osim   ma gotovo nepovratno izgubljen.
          oci nisu nepismeni. A gradovi su mnogo   onih velikih, koje brane zidine i vojnici,   Mala mjesta za život uglavnom su poput
          krhkiji nego što se čini.          za pljačku su ponuđene na pladnju. Tako   feniksa. Preobražavaju se u novom životu s
            Dok hodam na štakama kroz dugi   i svi otvoreni gradovi. Bili oni na moru,   još većom vitalnošću i dopadljivošću. Pred
          bolnički hodnik, od pendžera do pen-  na rijeci, planini ili u pitomoj ravnici koja   oči mi izlazi niz fascinantnih fotografija.
          džera, i gledam gdje ljudi žive, zami-  se ne može odbraniti od nasrtaja.  Ili onog što je zapamtilo moje oko. Mali
          šljam sve ono što znam o gledanju – i   Daleko od gusara i ostalih napadača,   se gradovi slikaju kao mala djeca. Ili dje-
          viđenju. Otkako postoje ljudske naseo-  ljudi su mogli živjeti svoj život. Onako   ca u svom razredu ili školskom dvorištu.
          bine, postoje i napadači na njih. Dola-  kako su znali. Jedna od najvažnijih stvari   Nesvjesna još uvijek sebe i tog prizora.
          ze brodovima, čamcima, na konjima, u   bila je da im niko ne zaklanja vidik. Že-  Tako se zapravo slikaju i ljudi na po-
          oklopljenim kolima.                ljeli su vidjeti. Ko dolazi? Ko je mlada   rodičnim skupovima koji žele zabilježiti
            Nisu došli tu živjeti. Dolaze po svoj   djevojka što stere rublje? Čije je cvijeće   susret. Tako se slikaju i različite repre-
          plijen. A to je, zna se, ono vrijedno što   na prozoru?               zentacije. Da uvijek mogu biti viđene.
          je u kućama sačuvano i što je, istodobno,   Odgovori na pitanja u našem su oku.   Svako od njih. Jer, nikad se ne zna ko
          i uspomena i novac. Odnose ono što se   Malo mjesto na otoku ili malo mjesto u   će zapravo biti najvažniji.
          naziva ratni plijen, a ostavljaju ubijene,   brdima – ista stvar. Čitav svijet bio je   Mali gradovi i sela koji su poštovali
          silovane i obogaljene.             vidljiv i svako se mogao osjetiti u njemu   pravo na vidik gledaju nas s fotografija
            Mjesta za život ponovno se rađaju   kao da se gleda na dlanu.       ravno u oči i svjesni su sami sebe. Zasi-
          iz svog vlastitog pepela. Obnavljaju se i   Nije nimalo čudno što je Lorca upo-  gurno to ima veze s njihovom neuporedi-
          nastoje vidjeti svijet u kojem jesu. Svi-  redio Granadu s velikom lukom koja je   vom ljepotom. Vidio sam mnogo takvih
          jet koji, ovako ili onako, gleda njih. Od   zalutala među andaluzijskim brdima.   fotografija. Osobito se u ovom trenutku,
          gradova (utvrda, tvrđava) i njihovih po-  Luka koja je negdje izgubila svoje more.  s posebnom prijatnošću, sjećam onih iz
          dgrađa (budućih gradova), uvijek su se   Na nekim jadranskim otocima odr-  Albanije i Makedonije.
          stanovnici brinuli da vide, da im ništa   žava se sjećanje na dramatične događaje   I, na kraju, čini se da ne griješimo što
          ne zaklanja vidik. Oči kuća iznad i po-  koji su obilježili njihov život. Takvo je,   vjerujemo u mudrost gradova.
          red, između očiju drugih kuća – zagle-  recimo, spaljivanje slamnatog lutka na La-  Njihova je mudrost najstarija –
          dane su u nas.                     stovu ili viteška igra Kumpanija u Blatu   život.                n



                                                                                                   STAV 25/8/2016  57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62