Page 58 - STAV 77 25.08.2016
P. 58

STAJALIŠTA



                                            UOČI PETKA
                                            Što je iluma – to je iz Morića hana,

                                            što je tersluka – to je s Hrida

                                            HAFIZ JUNAC









                                             Hutbe su mu bile veoma posjećene. Tada je to značilo da je
                                             hatib zanimljiv, a ne kao danas, kad ljudi nemaju gdje otići pa
                                             su primorani slušati sve i svašta – samo zato što su vjernici.
                                             Nije trpio nered te bi često pobacao obuću ako nije bila lijepo
                           Piše:             složena pred džamijom. Poslije bi nesretne džematlije dozivale
                           Samedin KADIĆ
                                             prolaznike da im donesu cipele s ulice i tramvajske pruge















            ako smo pretresli različite izvore,   živi u sobičku u Morića hanu i člana   stanovitog etičkog discipliniranja. Pa-
            preslušali mnoga mišljenja, i sum-  hodžinske kurije, izbornog tijela koje   dine su oduvijek, na svim duhovnim
            njivih i manje sumnjivih seneda,   je biralo kandidate za reisul-ulemu. U   meridijanima, odabirane kao sirovo
         Iiskombinirali u vlastitoj uobrazilji   svojoj osamnaestoj postaje mujezin Če-  vježbalište volje, kao golo, simulirano
          – za ljetnih nesanica, zamišljenosti na   krčijine džamije upuštajući se u cjelo-  i forsirano kažnjavanje. Životna kušnja
          hutbama i čekanja za kasom u marke-  životno nadglasavanje s tramvajima. U   (što, ako ćemo pošteno, Sarajevo u svo-
          tu – najčudesnije habere, obrazloženja   jeku Drugog svjetskog rata iz mujezina   joj najdubljoj istinitosti, samo po sebi,
          i anegdote, nismo dokučili pravo pori-  biva promoviran u imama i hatiba gore   u takoreći Aristotelovoj što bijaše biti, i
          jeklo nadimka.                    rečene džamije u kojoj dvadeset godina   jeste) kao da se događa, slikovito kazano,
            Junac! I još hafiz. Iz mnoštva sačuva-  teravije klanja hatmom. Živi na Hridu   uvijek na pola brda: strmoglavljivanje
          nih uspomena, iz pravog rašomona pri-  s majkom, a nakon njene smrti, osta-  u ponor ili dobitni ostanak i guljenje
          strasnih i manje jednostranih svjedoče-  je sam, nikad ne pustivši drugu ženu   naviše. U suri El-Beled Bog penjanje uz
          nja još živih potvrdilaca, iz pobožnih i   u svoj život. Proputovao četiri konti-  brdo upoređuje s tegobnim moralnim
          svečanih napisa povodom hafizove smrti,   nenta i više od trideset zemalja – vidio   usponom. (Uvijek učim ove ajete, kao
          pomaljaju se neki osnovni tonovi, silueta   izbliza dunjaluk na kojeg niko nikad   vid smirenja, dok derem lamelu pen-
          u magli: rođen u slavnoj Austro-Ugar-  obruča nije stavio; veliki duhandžija   trajući se punici.) Sarajevske strmeni,
          skoj 1909. godine na nešto manje slav-  i briljantan vaiz; posjedovao privatnu   stoga, proizvode tri tipa svijesti: ro-
          nom Hridu. Kao većina tradicionalnih   kolekciju mehaničkih satova na navi-  bovsku, prozračno-evlijsku i tersovsku.
          alima u muslimanskom svijetu, imao je   janje: tišinu u stanu u Ulici Samardži-  Naravno, idealni tipovi postoje samo u
          sreću (neki će reći udes) da prođe kroz   je, gdje se preselio s Hrida, svako malo   teoriji, a u životu susrećemo manje ili
          jednostavnu, ali smarajuću obrazovnu   narušavala je drugačija zvonjava, sve   više stabilne mješavine. Otud hafizova
          shemu mekteb – medresa – hifz. Bio-  dok nije otkucao suđeni sahat krajem   izreka: “Što je iluma – to je iz Morića
          grafi ne objašnjavaju razloge prekida   jednog snježnog novembra osamdese-  hana, što je tersluka – to je s Hrida.”
          školovanja u medresi na At Mejdanu,   tih: na dženazi, tako vele, prvi saf od   Mi možemo dodati: ters ne može doći
          slutimo da su socijalni. Kasnije pohađa   mećave nije vidio drugi.   iz ravnice, samo s brda.
          privatne časove kod nekoliko muderri-  U kakofoniji čaršijskih i hodžinskih   Hodao je po šeher Bosni, nije bilo sela
          sa, od kojih izdvajamo, svakako, Ahme-  viđenja kao refren odjekuje jedna riječ:   ni čaršije koje nije obišao, nešto proučio
          da ef. Bureka, uglednog profesora Gazi   ters. Svakodnevno penjanje uz pristra-  ili ders održao. Poznavao je mnogo lju-
          Husrev-begove medrese, neženju koji   nak Hrida sigurno ima karakteristike   di, a ljudi su ga voljeli i rado susretali.



         58  25/8/2016 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63