Page 59 - STAV 77 25.08.2016

Jednom je bio na mevludu u V., gdje ga Rahmetli M.S. ispričao je R.P., a ovaj dangubi oko čaršijskih ćepenaka. Dijete
je poslije ceremonije ugostio ugledni do- kasnije pustio u eter, da je poslije jednog je siroče i neko konačno zovnu hafiza
maćin iz tog kraja. Kroz nekoliko dana mevluda zovnuo hafiza Junca na večeru. Junca i predloži mu: “Uzmi ga kod sebe
zasrete ga na Saračima ovaj isti i srdačno S., hanuma M.-efendije, nešto je tersa- u džamiju da ti loži vatru, hadži hafize,
zagrli: “Selam alejk, hafize!” Hafiz Ju- la tu noć, lupala posuđem i mrštila se, da se ne kači po tramvajima.” I hafiz Ju-
nac ga je gledao mrzovoljno, nije znao o te je hafiz Junac tješio M.S., i to pred nac ga uze da mu loži u peć i pomaže oko
kome je riječ. “Halali, ali ja te se stvarno hanumom: “Žena, kuja i paprika – ako ostalih poslova. Jednom hafiz Junac ne
ne sjećam”, procijedi iskreno. nisu ljute, i ne valjaju.” bi u mektebu, neko ga je mijenjao, a kad
“Ma ja sam ti onaj iz V., gdje si proš- Hutbe su mu bile veoma posjećene. se vrati, upita djecu ko će mu ponoviti
log mjeseca bio na kahvi i ručku”, reče Tada je to značilo da je hatib zanimljiv, što su danas učili. Niko nije znao po-
domaćin pomalo uvrijeđeno. a ne kao danas, kad ljudi nemaju gdje noviti, kad odjednom iz budžaka pored
“Šta hoćeš sad? Da te nosam krka- otići pa su primorani slušati sve i sva- peći, takoreći iz one kante za drva, onaj
če po čaršiji?”, promrsi mu hafiz i ode šta – samo zato što su vjernici. Nije tr- dječak-ložač poče da ponavlja gradivo, i
svojim putem. pio nered te bi često pobacao obuću ako to bez ijedne greške. Za takvog eksperta
Strašno ga je vrijeđalo kada bi ga nije bila lijepo složena pred džamijom. kakav je hafiz Junac bio, ovo je bila više
neko u starim danima, njega bećara, zov- Poslije bi nesretne džematlije dozivale nego jasna potvrda talenta.
nuo “dedom”. H.K., kasnije dugogodišnji prolaznike da im donesu cipele s ulice Ali dječak je bio slabog vida i, stoga,
imam u Saudiji, priča kako je kao softa i tramvajske pruge. nepismen. I slušajte sad ovo: takav ters,
vidio starijeg čovjeka pred medresom, Z.B. se i danas žali kako je kao mlad hafiz Junac je imao strpljenja da slabo-
u odijelu, poluveru i s francuzicom na efendija na jednoj dženazi učio suru, vidnog dječaka-ložača – zvao se Asim
glavi, te ga iz poštovanja oslovio: “Se- ali povišenim glasom – tek je stigao na – nauči, što se kaže iz usta u usta, ili je
lam alejk, dedo”, na šta mu je “dedo” scenu, želio se dokazati – te ga je hafiz možda preciznije reći iz usta u uši, ili
odbrusio: “Nisam ti ja j…. nanu da ti Junac poslije zovnuo i diskretno mu, ali još određenije – a sad ćete čuti i zašto, iz
budem dedo.” otvoreno, saopćio svoj utisak: “Mali, ne srca u srce, cijeli mushaf. “Subhanellezi”
R.T., nekadašnji visoki pozicioner u valja ti ni ton ni slika.” – “subhanellezi”, “berāetun mineallahi”
IZ-u, dijeli, opet, svoje iskustvo, kada Jednom prepoznat kao ters, često – “berāetun mineallahi”, “jevme nekulu
je na jednom mevludu prilično odužio je bio objekt bockanja, sitnih provo- lidžehenneme” – “jevme nekulu lidže-
s vazom. R.T., mladić, spreman zbog kacija i podvala. Uvijek ima neki pa- henneme” – i tako hiljadu puta, i tako
islama i u zatvor otići, žedan da druge metnjaković koji baca rukavicu pred deset hiljada puta, i tako milion puta, nije
uvodi u islam, nameračio se da priča o hafiza, neko ko želi da iz njega izvuče šala prebaciti tolike riječi i memorirati
svemu i svačemu, nesvjestan da je je- najbolje, neki biser koji će prvi prodati ih u jednom mozgu. A opet, i taj dječak,
dino kratak vaz dobar vaz, a hafiz Ju- na čaršiji. Ali u tome su nekad pretje- ili momak, ako je u međuvremenu pora-
nac, nestrpljiv da zapali, povukao ga je rivali. Hafiz Junac bi često odlazio u stao, imao je strpljenja da sluša i ponavlja
za džube i s dlanom na ustima šapnuo: Istanbul na privatni mevlud kod izvje- za hafizom: što je od njega čuo, toliko je
“Skrati. Mojne tisra!” snog B., našeg imućnijeg čovjeka dece- i znao. Nije mu muhaffiz mogao zada-
Izvjesni K.K. je s hafizom Juncem nijama nastanjenog u Turskoj. Jednog ti sahifu, pa ga poslije samo preslušati,
bio na svetom tlu. “Koji je samo ters je dana dobio pismo od B. da mu dođe kao ovi danas. To je taj savremeni gra-
bio”, kazuje uz smijeh K.K. “Mene na u Istanbul. I sjedne hafiz Junac u voz focentrični hifz u kojem dominira oko,
hadžu istjerao na ono sunce da zaustav- i otputuje u Istanbul, ali, rano ljuta, B. a ne uho, slika, a ne zvuk – što Kur’an
ljam taksi, mozak mi provri, a on sjedi nije uopće znao o čemu je riječ, niti je prevashodno i jeste. I nakon dvije i po
u hladu i pijucka kolu. Ali ne može bilo pismo poslao. Ko mu je smjestio? Eh, godine, mladi Asim postade hafiz, i to
koji taksi, nego koji on kaže. I kad po- ko je. “Čim sam ugledao B.”, pričao je kakav! Pričalo se da je znao navoditi aje-
kaže na neki, taj je zauzet. Obalijestio hafiz kad se vratio, “odmah sam znao, te iz sredine, s kraja, tačno je znao gdje
sam se na onom kijametu.” Inače, hafiz ali odmah, šta je u pitanju.” se koji nalazi, na kojoj stranici, u kojem
Junac bio je četrnaest puta na hadžu, Kasna je jesen na čaršiji, blato prvog dijelu. Postaviše ga za mujezina Čekrči-
trinaest puta kao bedel, i ne čudimo se snijega, magle oko planina, studen. Neko jine džamije, prvog saradnika njegovog
što je znao koji je taksi pravi. se dijete kači po tramvajima i besciljno mentora hafiza Junca.
Jednom je jedan džematlija i ugledni
čaršijski čovjek otišao sahadžiji i naru-
čio mehanički sat za kojim je hafiz Ju-
“Koji je samo ters bio”, kazuje uz smijeh K.K. “Mene nac dugo žudio, ali ga nije mogao sebi
priuštiti. Zluradi je džematlija uredno
na hadžu istjerao na ono sunce da zaustavljam taksi, platio, naručio da se sat dostavi hafizu,
mozak mi provri, a on sjedi u hladu i pijucka kolu. ali pod jednim uvjetom: sat je morao
Ali ne može bilo koji taksi, nego koji on kaže. I kad biti tako podešen da ide isključivo na-
zad. Ne znamo kako je hafiz Junac re-
pokaže na neki, taj je zauzet. Obalijestio sam se na agirao na ovu pakost, ali bilo bi divno
onom kijametu.” Inače, hafiz Junac bio je četrnaest da u životu postoji trenutak kada se sat
počinje vraćati unatrag, da sve minute
puta na hadžu, trinaest puta kao bedel, i ne čudimo iznova osmotrimo kao u nekom sveo-
se što je znao koji je taksi pravi buhvatnom pamćenju, bez žuči i ispra-
znih nada.
S iskrenim divljenjem predajemo
rahmet ovom velikom čovjeku. n

STAV 25/8/2016 59