Page 62 - STAV 77 25.08.2016
P. 62
DRUŠTVO
zmija u naše rovove. Odmah smo dobi-
li taj protuotrov”, priča Vučelj. Slično
je bilo sa zavojima, lijekovima i ostalim
potrebnim stvarima kojih je falilo u ta-
dašnjem Bihaćkom okrugu. Uprkos stal-
nim srpskim ometanjima veze, ostali su
neumoljivi do kraja rata.
PRIDRUŽENI ČLAN BRIGADE
S Vladimirom Ferenčinom stupila
je uskoro u kontakt i grupa bužimskih
aktivista iz Ljubljane. Naime, u toku je
rata u tom gradu štampano 36 brojeva li-
sta Glas Bužima, čiji je urednik bio opet
Nedžib Vučelj. Tekstove je pripremala
Informativna služba 505. viteške briga-
de i slala ih u Ljubljanu, gdje su se onda
štampale novine i odašiljale bosanskoj di-
jaspori u svijet. Do Ljubljane su tekstovi
stizali na razne načine, a često su znali
slušati i Vladimirovu vezu s Bužimom
i tako prikupljati dodatne informacije.
U ratu je Vladimir upoznao i Nedžibo-
Vladimir i Nedžib u društvu članova vog brata koji je živio u Zagrebu, a Nedži-
Udruženja “Nanićevi Bužimljani” ba i ostale bužimske prijatelje s kojima
se čuo cijeli rat znao je samo preko žice.
Kako se s vremenom čulo za hrvatskog radioamatera koji Upoznavanje je moralo čekati kraj rata.
“Jednog dana, nekad već krajem 1995. go-
je kontakt osoba 505. brigade ARBiH, počeli su u njegov dine, radio sam u svojoj radioni, u kojoj
rodni Novi Marof pristizati mnogi Bužimljani iz dijaspore. sam poslije radnog vremena povremeno
Vladimir je kao pravi bužimski službenik uspostavljao veze popravljao kućanske aparate, kada mi je
ušao nepoznat čovjek. Pitao sam ga šta tre-
s Bužimom da bi se njegovi novi gosti mogli raspitati o ba i, čim je progovorio, znao sam da nije
članovima porodice ili s njima razgovarati. Nedžib posebno tu zbog nekakve popravke”, prisjetio se
Vladimir svog prvog susreta s Nedžibom.
ističe Vladimira kao čovjeka koji u takvim uvjetima taj “Prepoznao mi je glas. Radionu smo od-
posao radio besplatno: “Kada je minuta radioveze bila pet mah zatvorili i otišli na piće da se ispriča-
maraka, Vladimir od nas nikad nije zahtijevao novac” mo”, kroz smijeh dodaje Nedžib Vučelj.
Od tada su prijatelji, a Vladimir je dola-
zio u Bužim upoznati i ostale.
Završna svečanost “Slobodarskih Za svojoj doprinos u toku rata, Vladi-
dana viteškog grada Bužima” mir Ferenčina dobio je 2010. godine na
svečanoj sjednici povodom Dana općine
Bužim općinsko priznanje “Zahvalnica”.
Danas, šest godina nakon toga, osjetio je
potrebu ponovno posjetiti Bužim. Ovaj
je put nazvao Nedžiba i pitao kada je
svečanost proslave dana brigade. “Znao
sam da je i ovdje oko ‘Oluje’ puno obi-
lježavanja značajnih datuma. Pitao sam
kad da dođem jer sam želio položiti vije-
nac svim palim borcima. Na neki način,
ja sam kroz ovu svoju misiju bio vezan
za njih i ovu brigadu”, priča Vladimir.
Organizacioni odbor za obilježavanje
manifestacije “Slobodarski dani viteškog
grada Bužima” odmah je i Vladimira “uvr-
stio” u svečani protokol. S ostalim politič-
kim, kulturnim i vjerskim delegacijama,
Vladimir je u društvu svog prijatelja Nedži-
ba položio cvijeće i odao priznanje brigadi,
borcima i njenom slavnom komandantu
Izetu Naniću, o čijim je podvizima u svijet
nerijetko prosljeđivao informacije iz svog
doma u Novom Marofu. n
62 25/8/2016 STAV
