Page 75 - STAV 77 25.08.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Psihoterapija po Daveu

SVI SMO MI DRUGAČIJI

IZMEĐU ČETIRI ZIDA

Sjedim sam, a volio bih se naći s Daveom, da spucamo bagel u East
Willageu i siti se ispričamo, iako više nisam siguran ko smo to “mi”.
Pade mi na pamet njegovo pisanje. Kako bih volio da sam barem
jednom pročitao to što je bacio u smeće. A onda odlučim napraviti
isto, nažvrljati prvo šta mi padne na pamet bez ikakvog redigiranja,
Piše:
Nebojša da osjetim možda neku korist od toga, da mi dan počne drugačije,
ŠERIĆ ŠOBA da prepustim da sve oteče

ad sam 1999. godine došao u New ali trebalo je nositi glavu u torbi. Za Le- i siti se ispričamo, iako više nisam sigu-
York, među prvim osobama koje slie tada nije bilo izbora. ran ko smo to “mi”. Negdje bih morao
sam upoznao bio je Dave, pri- Dave mi je pričao o svojim dogodov- iskopati njegov broj telefona mada sam
Kjatelj moje supruge. Zabavan i štinama i problemima. Dok bismo hoda- u međuvremenu pogubio deset mobite-
fin čovjek, volio je viceve, svirao gitaru tu li ulicama, pokazivao mi je gdje je ko bio la i promijenio pet kompjutera. Pade mi
i tamo, radio kao filmski montažer, volio ubijen, ko je gdje opljačkan, gdje je živio na pamet njegovo pisanje. Kako bih volio
dobru klopu i živio sam. Onima koji ga Igi Pop ili neki drugi roker, umjetnik, pje- da sam barem jednom pročitao to što je
nisu poznavali činio se tersli. Dave nije snik, režiser. Nekad smo išli da nabrzinu bacio u smeće. A onda odlučim napraviti
bio šampion dobrog izgleda, imao je dosta spucamo bagel s cream cheeseom i dimlje- isto, nažvrljati prvo šta mi padne na pa-
kilograma i odijevao se dosadno. Žene koje nim lososom, da sve to zalijemo kafom i met bez ikakvog redigiranja, da osjetim
su mu se sviđale bile su mu (na njegovu posmatramo prolaznike. A onda bi Dave, možda neku korist od toga, da mi dan
žalost) samo prijateljice. Znao je ponekad kao i svakog dana, izvadio neku bilježnicu, počne drugačije, da prepustim da sve
profurati s nekom koja mu se baš i nije svi- ispisao desetak stranica teksta, a zatim ih oteče. Počeo sam pisati bez ikakve kon-
đala, a onda bi brže-bolje raskidao. Imao naprasno potrgao i bacio u smeće. Govo- trole: “Gledam kovertu na stolu, a po-
je nekoliko dugotrajnih veza, ali stvari iz rio je da je to dio njegovog jutarnjeg mental red nje neki čep od boce vode koju sam
nekih razloga nisu funkcionirale. Svi smo cleansinga. Na papir je bacao ono što mu sinoć popio. Kašika je tu, a zvuk kamio-
mi drugačiji između četiri zida. je prvo padalo na pamet, bez bilo kakvog na brunda niz ulicu. Neki kablovi mi se
Viđao sam ga uglavnom samo kad sam redigiranja. Iz sebe je izbacivao misli i di- motaju po nogama, a mačka sere u za to
bio u društvu svoje supruge Leslie, koja leme i slao ih dovraga. predviđenoj kutiji. Ko će na posao danas,
ga poznaje iz studentskih dana. Pohađao Prošlo je najmanje petnaest godina ot- kakav je ovo celofan na podu? Gitara će
je isti koledž kao i Michael, naš prijatelj s kako smo se posljednji put vidjeli. Pao mi se srušiti sa stolice, muka mi je od pod-
kojim imamo mnogo bliskije veze, koji je je na pamet dok sam hodao pokraj “Kieva”. zemne željeznice i znojavih pazuha. Mo-
1995. godine došao u Sarajevo, igrom slu- Dešava se tako da izgubiš kontakt s ljudi- ram opet u kupovinu koječega otrovnog,
čaja upoznao mene i predstavio mi moju ma koji su ti dragi, jednostavno ne nalazi- poželio sam se mora i kupanja. Gledam
buduću suprugu, koju je iz Ljubljane po- te vremena. New York je nemilosrdan, ali kroz prozor i vidim ljude kako se spre-
vukao u ratno Sarajevo da fotografira grad niko nikom ne zamjera kada do ovakvih maju na posao, neko je od njih sigurno
pod opsadom dok on bude predstavljao stvari dođe. To je nešto na šta smo svi na- pustio jutarnjeg goluba. Pokvareni laptop
svoj film. Ponekad, kad je Michael imao vikli iako svima na kraju bude žao što se kupi prašinu, ne da mi se da ga bacim u
vremena, nalazili bismo se u restoranu tu i tamo ne sretnemo. Kao da postoji ne- smeće kao ni dosta toga čemu je vrijeme
“Kiev” u East Willageu. Naručivali smo što podsvjesno što nas povezuje tako da za bacanje. Na stolu je haos, gomila čipsa
iste one stvari koje su oni naručivali prije se ne moramo nalaziti u realnom svijetu. koji se sinoć prosuo. Neću ga sada čistiti
dvadeset godina, kada su tu dolazili kao A nisu ni sva prijateljstva vječna, to sam nema para. Ugao od kauča počeo se de-
studentarija, kada je sve bili deset puta poodavno naučio još u Sarajevu. Sjećam se rati, a slon na polici gleda me kroz svo-
jeftinije, ali i opasnije. U East Willageu kao jučer kada nam se završila ekskurzija u je bijele kljove. Ko će danas opet ići niz
događale su se razne pljačke, gomile nar- osmom razredu osnovne škole. Jedni smo istu ulicu po kojoj prosipaju smrdljivu
komana pentrale su se poput pacova po se drugima zakleli na vjernost, da ćemo se prljavu vodu iz ribarnice? Novoposađe-
požarnim stepenicama tražeći otvorene nastaviti družiti i održavati prijateljstvo, a no drvo se osušilo pa neka baba insistira
prozore. Bilo je i mnogo ubistava, a po- nakon samo nekoliko godina, skoro da niko da ga zamijene drugim. Žvake su zalije-
licija je gledala da se ne mota dalje od nikog više nije mogao prepoznati na ulici, pljene na svakom rukohvatu. Psi pišaju na
avenije. Samo luđaci i umjetnici, poput a o izlasku na kafu i druženjima nije bilo sve strane. Uputstvo o tome kako postati
moje supruge Leslie, mogli su živjeti u ni govora. Svako je otišao svojim putem. prijatelj nekog muzeja stajalo je na stolu.
tada opasnim zonama, a sada turističkim Sjedim sam, a volio bih se naći s Da- Neko ga je ostavio na derneku prije pola
destinacijama. Kirija je bila jako jeftina, veom, da spucamo bagel u East Willageu godine, karfiol, karfiol, karfiol...” n

STAV 25/8/2016 75