Page 43 - STAV broj 178
P. 43
rasutih po svijetu. Po prirodi je dobričina u kojima je od 20. do 25. jula 1992. pobi- imala priliku čuti za ove ljude i njihovu
i sa mnom jedan od rijetkih preživjelih jeno gotovo 1.800 ljudi žena i djece. Tek tragediju. Tek jedan mali dio horora ko-
te fine generacije dječaka rođenih 1974. tako i redom, od kuće do kuće. Kozarčani jeg su 20. jula u poslijepodnevnim sati-
i 1975. U putu proćaskamo o svemu pa i su u organizaciji fenomen. Znali smo da ma Hegići premetnuli preko svojih glava
o tom problemu s džumom. Usput dobi- tehničkih problema, dok je Ibre Kahri- prenijeli smo javnosti. Hegići su u među-
jem informaciju da su mještani Bišćana manovića živa, ne smije biti. Volim tog vremenu pokrenuli akciju i za nekih šest
zakazali komemoraciju na svom mezarju čovjeka kao amidžu ili daidžu. Ostanem mjeseci izgradili i uredili mjesno mezarje
u 12:00 sati. Demonstrativno ili iz nekog počesto pa ga iz prikrajka posmatram kako i podigli prekrasno Šehidsko turbe u znak
drugog razloga, ne znamo. Ali, i ako je- okolo srčano galami, trči, parkira novinar- sjećanja na svoje najmilije. U vrijeme pi-
ste, s punim pravom, jer 20. juli ustvari ke, dočekuje delegacije dok istovremeno sanja tog prvog teksta zatekao sam ih sve-
je prijedorski 11. juli, pa i zbog Bišćana, posmatra jesu li tabuti “pod špagu”. Ka- ga desetak u mahali, okruženih pustim i
jednog od šest džemata lijeve obale Sane žem ljudima da bi mi, da se, ne daj Bože, praznim kućama lijepo poredanim u dvije
Ibri šta desi, otišlo pola Kozarca. Usput mahale. Danas su svi tu. Elvedin i ja smo
sam se kao penzioner naoružao flašom ponovo skupa. Primjećujemo dosta djece
vode, kišobranom i serdžadom. I bilo je i blizanaca. Iza nas veliki šator. Krajina
spasonosno. Vrućine su bile nesnosne, a je to. Nećeš otići dok ne jedeš i ne piješ.
nas zapala ledina van dva ogromna šato-
ra. Nekako zbrda-zdola obavismo džumu. I ovdje, kao i svuda, oko izgradnje
Poslušasmo poruke reisul-uleme. Dok smo ovakvih objekata njih nekolicina iznese
čekali da se donesu tabuti, posmatrao sam cijeli teret. Ostali ne štede i šalju novac.
ga kako sjedi u improviziranom mihrabu. Danas su nekako svi tu i svi angažirani.
Nekako mi samom Mevlani najsličniji. Radosni i tužni istovremeno. To je ustvari
Falio mi je taj osjećaj poštovanja prema taj koktel emocija kojim ispratimo svako
nekome kakav osjećam prema njemu. Taj ljeto, pa i ovo. Na otvorenju nikoga od
neki djelić muškog autoriteta izgubljenog zvanica. Svakome je komemoracija izgle-
preranim gubitkom babe rahmetli. Ipak, da previše. Smrt stotinjak ljudi i sjećanje
iz nekog razloga, zbunjenosti ili vrućine, na njih nije ni vijest, ali zato jeste neka
niko nas ne upita za halal rahmetlijama, saobraćajka na sarajevskim Pofalićima.
akobogda šehidima. Poslije dženaze smo Drago mi je bilo čuti da ni ovaj put fede-
se zaputili u Hambarine i pristigli na ka- ralni ministar za izbjegla i raseljena lica
bursku dovu rahmetli Mehmedu Mulali- Edin Ramić nije ostao ravnodušan, pa je
ću. Usput posjetim kabur Besime Kahri- i Hegićima pomogao u izgradnji njihova
manović, novinarke i naše dugogodišnje turbeta. Razmišljam o tim mjestima sjeća-
saradnice na portalu, mog uzora i pozna- nja i dimenziji njihove svetosti u dušama
nice iz logoraških dana u Trnopolju. To- šest majki i sestara koje su suznih očiju
liko ih je u posljednjih nekoliko godina otkrile spomen-ploče s njihovim imeni-
otišlo iz naših života. Imam osjećaj da ma i jednu s posvetom.
smo previše navikli na smrt.
Odavde će Bogu ići najiskrenije dove.
21. juli: Danas sam posebno ponosan. Odavde će se za put pravi moliti suzom
nakvašenim rukama. I ta božanska dimen-
Negdje smo skoro u Stavu objavili priču zija materinstva poima se tek u ovakvim
o masakru u Hegićima, jednom od onih, trenucima. Ne znam samo kako tim že-
zasigurno nekad najveselijih sokaka i ma- nama imamo obraza više gledati u oči. Uz
hala na Mataruškom Brdu, u kojem je u Jasin i ilahije, te obraćanje glavnog imama
jednom satu pobijena gotovo sva muška Huseina ef. Velića, mjesnog imama Suada
populacija. Prvi je put šira bh. javnost ef. Kazaferovića te Jasminke Dedić, sestre
trojice ubijenih i dugogodišnjeg borca za
Ajdin, Majda i Alen Dženanović
STAV 2/8/2018 43
