Page 45 - STAV broj 178
P. 45

počinjeni zločin 1992. godine. I od prvog      im odsijecali meso s tijela, klali ih, ubadali  za njim na rastanku. Mahao je i plakao.
dana sam bio tu. Sjećam se dobro i dana        noževima po tijelu, odsijecali noseve, uši,     Sa Seferom sam danas obilazio mezarja.
kada smo ga obilježili. Bio sam u autu Edi-    spolne organe, parali trbuhe, lomili rebra,     Gledao sam ga kako grli nišane i rida.
na Ramulića, tadašnjeg aktiviste “Izvora”,     ubijali ih drvenim toljagama i krampovi-        Gutao sam knedlu za knedlom. Prvo smo
čiji sam i sam bio saradnik. Nas nekolicina    ma. U velikom broju slučajeva primoravali       posjetili Ramizov, kabur sina naše tetke
iznijela je tu ploču i za tili čas je uz malo  su majke, supruge i djecu da promatraju         Šahe, a onda i mog oca, Seferovog daidže.
pijeska, cementa i vode postavljena i pri-     brutalnosti nad muškarcima. Gotovo sve          Nakon mezarja na kojem nam je ukopana
čvršćena. Od tada stoji netaknuta. U me-       mlađe žene i djevojke silovane su.              nane i Šaha, pa amidža i daidža Hasan i
đuvremenu je prostor kupio neki Srbin iz                                                       obilaska pustih ognjišta tetki Ferize, Sa-
Bosanske Gradiške, biznismen koji nas je           Zločin nad Hrvatima Prijedora, a            dije i Mevle, i onog na kojem sam zadnji
jednom prilikom skupa sa svojom kćer-          posebno Briševa, prekriven je nažalost          rođen, ostataka kuće našeg dida Hasana,
kom čak i dočekao. Nas i jednu delegaciju      čudnim zavjetom šutnje hrvatskog ru-            Seferu je pozlilo, nije mogao više. Dugo
njemačkih studenata. Prosto nevjerovat-        kovodstva u Bosni i Hrvatskoj. Tek skro-        smo pričali o svemu i svačemu. Mati ni
no, ali je tako. Elvedin mi je odmah s lica    mna misa uveličana prisustvom biskupa           danas nije bila dobro. A ja, Bog zna kako
mjesta slao fotografije, a ja objavljivao vi-  banjalučkog monsinjor Franje Komarice           ću zaspati večeras.
jest. Kaže mi da je skup najposjećeniji do     bila je sve čime se javnost sjetila 68 ubi-
tada. Na početku komemoracije ipak su          jenih mještana. Na putu natrag zastajki-        29. juli: Mati je bila bolje i odlučila je
imali problem, pa su morali intervenirati      vali smo kako bi bacili pogled s briševske      da ide sa mnom na komemoraciju mojoj
kako bi paukom uklonili dva auta parki-        visoravni na široko prijedorsko polje, a        tetki Hajri i njenima u Duračke. Naime,
rana ispred same spomen-ploče. Nakon           preko našeg prelijepog Mataruškog Brda.         u mahali Duračci u Donjim Garevcima
što sam postavio vijest, čitam komentare                                                       imao sam tetku Hajru. U najtežim tre-
kako nas je ipak malo na tim skupovima.            Danas je održana i komemoracija             nucima nakon gubitka oca mati bi često
Zaspao sam s osjećajem nelagode što prvi       ubijenim mještanima zaseoka Gradina             puta znala reći da je Hajra živa da se ne
put nisam bio tamo.                            u mojim rodnim Zecovima. Nisam znao             bi napatili. Eto, takva je bila ta moja tetka
                                               kad je. Nisam bio, a mogao sam. Nigdje          Hajra. Istog dana kada mi je strijeljan otac
25. juli: Nismo znali kad tačno počinje        nisam pročitao informaciju. Pretpostav-         u njihovu avliju upala je grupa zločinaca.
                                               ljam da su htjeli porodični tihi skup za 29     Po pričama koje smo do sada čuli htjeli
komemoracija u Briševu pa smo poranili.        ubijenih žena i djece, pobijenih na današ-      su udariti na obraz našoj snahi Nasihi i
Sa mnom i Elvedinom je i Mirsad Čauše-         nji dan. Nakon svega kroz šta su ti ljudi       sedamnaestogodišnjoj Hajrinoj kćerci,
vić, logoraš i biznismen iz Chicaga. Muči      prošli, potpuno ih razumijem.                   mojoj rodici Majdi. Tetka se ispriječila
ga krvni pritisak. Ljude poput njega Bog                                                       i tako... Sve su ih pobili. Ne znam samo
dragi nekako stalno stavlja na svakakva        27. juli: U posjetu mi je došao moj rođak       kakav monstrum moraš biti da ubiješ bilo
iskušenja. Mati mu pretrpjela moždani                                                          koga, a pogotovo nečije dijete.
udar. Ipak, ne odustaje od posjeta sva-        Sefer Sivac. Prije dvije sedmice ispratio       S tetkom Hajrom, Majdom i našom
kom mjestu na kojem je počinjen zločin.        sam na put natrag njegovog brata Safeta         snahom Nasihom ubijeni su i njeni sin-
Briševo je najstradalije hrvatsko-katolič-     i sestru Sanelu. Imaju još brata Osmana i       čići Ajdin i Alen. Svake godine Ešef Dže-
ko selo u Bosni i Hercegovini. Prilično je     djeca su moje tetke Sajme, najmlađe sestre      nanović, njihov sin, brat, muž i otac, sa
udaljeno od Prijedora i do njega se kroz       mog oca. Toliko su se izmučili po logori-       svojom sestrom Asimom i tetkom Esadom
rudarsku varošicu Ljubiju morate pope-         ma da su, nakon deportacije u Karlovac,         organizira malu komemoraciju na preo-
ti makadamskim putem. Selo je potpuno          od UNHCR-a tražili pomoć da odu što             stalim tragovima nekada sretne kuće, na
opustjelo. Tek tu i tamo obnovljena je po-     dalje. Završili su na Novom Zelandu, a          kojima je podigao malo spomen-obilježje.
koja kuća koja se nikako ne uklapa u ko-       kasnije su se prebacili u Australiju. Safet     I danas se okupilo dosta svijeta. Proučili
rov i rastinje kojim je priroda preuzela k     i Sefer ove su godine Bosnu posjetili prvi      smo im Jasin, isplakali se i razišli kuća-
sebi nekada lijepo i pitomo selo. Preživjeli   put nakon 26 godina. Susret sa Safetom          ma. Za ovaj gnusni zločin nikada niko
svjedoci tvrde da su poubijane Hrvate tukli    mi je bio posebno težak. Rastanak još           nije odgovarao. Prve komšije moje tetke
do iznemoglosti, da su im noževima pre-        teži. Došao je da nas posjeti prvi i zadnji     Hajre su Srbi s kojima je uvijek imala
sijecali tetive na rukama i nogama, da su      put. Nakon svega što je preživio, na kra-       dobre komšijske odnose. Niko se nije
                                               ju mu je dijagnosticirana multipla skle-
         Biskup Komarica u Briševu             roza. Dugo sam stajao na kapiji gledajući

                                                                                               udostojio da nam pomogne da ih barem
                                                                                               pronađemo i sahranimo.
                                                                                               Sjećam se tih zadnjih dana pred rasta-
                                                                                               nak s ocem. Kuća nam je na kraju mahale
                                                                                               pa smo svaku noć spavali po šumama, ku-
                                                                                               kuruzištima, po kućama rodbine u dubini
                                                                                               sela. Patili smo se od kraja maja do tog 23.
                                                                                               jula. Sjećam se da je, nekoliko dana pred
                                                                                               smrt, negdje ranom zorom otac ustao,
                                                                                               sjeo sav nekakav smoren, te rekao mate-
                                                                                               ri: “Stara, ja se cijelu noć bočim s Ešinom
                                                                                               djecom. Oni su se sa mnom igrali cijelu
                                                                                               noć. Satrali su me živa...” Eto, ta njegova
                                                                                               rečenica bila je moja zvijezda vodilja svih
                                                                                               ovih godina unatrag i bit će dok me bude
                                                                                               bilo. Molim dragog Boga u ovoj noći da
                                                                                               ih nađem kako se igraju tamo negdje gdje
                                                                                               je najljepše...                 n

                                                                                                                       STAV 2/8/2018 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50