Page 46 - STAV broj 178
P. 46

STAJALIŠTA                                     prozorsko okno

                         Piše:                 Iz vremena kad su se spuštale guste magle
                         Safet POZDER
                                               Sjećanje na dan
                                               kada je ubijen
                                               cijeli svijet

                                               U selu Lapsunj kod Prozora 31. jula 1993. godine rafalom je
                                               pokošena osmomjesečna beba Haris Pilav u naručju svoje
                                               majke Šemse

Ljeto je. Vrelo i žestoko, kako                i do Ramskog jezera, pred svojom kući-         nekadašnjeg smijeha i cirlika tako po-
               samo ono zna biti. Kraj je      com i među svojom dječicom sjede muž i         stade pozornica jauka i plača.
               jula. Tačnije, njegov posljed-  žena, Ramo i Šemsa Pilav. Sjede i duma-
               nji dan. Godina je 1993. Voće   ju. Slute da se nešto crno sprema, a sve           Čuli su Ramo i Šemsa za sve to, ali
je rodilo kao malo kad, pa se otežale          se nadaju da su to samo slutnje isprazne.      su se sve nadali da je riječ o nekakvom
grane povijaju zemlji i samo što se od                                                        ružnom snu iz kojeg će se svakog trena
siline tereta na sebi ne polome. Šljive,           Ramo, onda, ustane i obleti koji           prenuti ili kakvom košmaru koji će već
kruške, jabuke... svega je u izobilju. I       put oko kuće. Sve bi nešto radio, ne-          s prvom zorom iščeznuti. Čuli su još ne-
trave su nekim čudom silnije udarile.          čim se zanimao, a ni za šta volje nema.        što, ali ni u to nisu željeli vjerovati. Baš
Osjetili su to najbolje rijetki kosci koji     Baca pogled niz kotlinu, sve tamo do           su tog dana Bošnjaci poput kakve sto-
su imali kad latiti se kosa i obarati guste    Ramskog jezera, pa odmahuje glavom,            ke potovareni na kamione i izvedeni na
i dozrele snopove. Mnoge livade ostale         ne znajući ni sam zašto to čini. Malo          Makljen iznad Prozora. Tu su istovare-
su nepokošene pa su se i zrikavci i dru-       poslije osvrne se na svoju Šemsu. Jedra        ni i potjerani prema lokalitetu zvanom
ge baje jače čuli.                             i vitka žena. Njegova vjerna saputnica,        Crni vrh. Inače, mnogo je u nas crnih
                                               prijatelj i podrška. Njegov razgovor i         vrhova, mostova, dolaca i drugih lokali-
     Šume su naokolo zelenile, a ptice i       utjeha. Njegovo sve. Ima više od pola          teta na kojima se nebrojeno mnogo puta
ostala živina javljale su se na neobičan       godine kako se obliznula i na svijet           ispisala crna ljudska sudbina. Bit će da
način. Slutilo se nešto veliko. Mora da        donijela dječaka i djevojčicu – Harisa         su oni koji su im davali nazive nekako
će biti tako jer ovakva blagodarnost pri-      i Aldinu. Djeca su rasla, a Ramo se tru-       znali njihovu sudbinu.
rode naprosto ne može izdobriti.               dio da ni njima, ni njegovoj Šemsi, ni
                                               ostaloj djeci ništa ne zafali. Bio im je           Kako god, malo kasnije, zaroblje-
     Te godine nije se mnogo sijalo. Nije      vjerna sjena koja je titrala nad svakom        nici su povezani žicom, i to tako da se
se imalo kad niti se znalo hoće li biti        njihovom potrebnom.                            bilo gotovo nemoguće osloboditi. Usput
koga da bere kad za branje dođe vrijeme.                                                      su tučeni i svakojako maltretirani. Cilj
                                                   Ipak, tog se jula u zraku nešto osjećalo.  njihovog vezivanja i gonjenja ka Crnom
     Ustvari, te godine i tih godina sijalo        Već je bilo ubistava, protjerivanja,       vrhu bio je jasan – trebali su poslužiti
se nešto drugo. Sijala se mržnja, nečo-        paljenja kuća i drugih zala.                   kao živi štit jer je iz suprotnog smjera
vječnost, zvjerstvo i sve ono najcrnje što         Mnogo Bošnjaka već je pohvatano i          nadirala Armija RBiH. Pucano im je
može niknuti u ljudskim dušama. I sijalo       zatvoreno u logore na nekoliko lokaci-         preko ramena, a iza njih je išao borbeni
se posvuda i na sav mah. Brale su se ko-       ja. Jedna od njih bila je i srednja škola u    transporter koji, također, nije mirovao,
sti, komadi tijela i leševi koji su potom      Prozoru. To mjesto toliko lijepih uspo-        nego je otvarao vatru. Neki su još tada
ponovo vraćani u crnu zemlju.                  mena i bezbroj provedenih bezbrižnih           ubijeni ili teško ranjeni. Konačno, usli-
                                               dana preko noći prometnulo se u mje-           jed teške vatre i fijuka metaka, uslijedila
     Težak neki vakat bio došao.               sto straha i užasa u kojem se na različite     su panika i opća pometnja. Zarobljenici
     U Lapsunju, selu odmah iza Prozora,       načine posezalo za mučenjem, ponižava-         su se uz velike muke nastojali osloboditi
toliko udaljenom da se do njega skoro          njem, pa i ubijanjem Bošnjaka. Mjesto          žice i spas potražiti u šumi. Pratila ih je
može kamenom dobaciti, a odatle s malo
više truda kamen bi se mogao dobaciti

46 2/8/2018 STAV
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51