Page 45 - STAV 82 29.09.2016

BOŠNJAK U NEw yORKU

Iskustvo je majka melanholije

Prno saM

u čabar

Gledam na Facebooku fotografije mojih prijatelja. Ne zna
Piše:
nebojša se ko je od nas gori. Da nam je neko rekao da ćemo tako
Šerić Šoba izgledati jednog dana, povukli bismo ručnu. Ipak, nekoliko ih
zaista izgleda dobro. Ostali su teška žalost

oj prijatelj Uroš danas me iste filmove iako si platio da budu razli- povukli bismo ručnu. Ipak, nekoliko ih
usred najobičnije diskusije čiti, da mi se komšija bez pitanja kači na zaista izgleda dobro. Ostali su teška žalost.
na Facebooku zabrinuto upi- Wi-Fi pa se onda žali što sam ga ukinuo, Neki od njih ipak uživaju u novoj ulozi.
Mta zašto vrijeme mnogo brže da mi doktor pregled zakazuje tek za dva Oslobođeni sprega lijepog izgleda, šarma,
prolazi kako smo stariji. mjeseca kako bi mi pregledao nešto što mladalačke energičnosti i poleta, bacili
Jedino što sam mu mogao reći jeste da je urgentno, da me ljudi preklinju da im su se u politiku i razne druge tegobe nad
uopće ne znam šta se sa mnom dešava, da prodam jednu cigaretu... kojima smo se zgražavali dok smo pušili
živim u toj dalekoj Americi, da sam već Vrijeme zaista brzo prolazi, s Urošem džointe, trčali niz sunčanu padinu veli-
dugo oženjen, da radim dva posla, da već ili bez njega. Nekad, kada se probudim kog parka, gurali se na koncertima, kačili
dugo pričam jezikom u kojem sam bio naj- rano ujutro, kada se dogodi neka drama za tramvaje, pušili iza škole.
gori u školi, da sam debeo i ćelav, da imam u vezi s poslom, dan se zaista oduži, ali Naravno da čovjek može uživati u ži-
visok pritisak i da zbog toga pijem tablete, ne kao nekada. votu i kada ostari. Bude mnogo toga do-
da ne mogu potrčati ni dvadeset metara, Sjećam se kada je popodnevna nasta- brog i interesantnog i nakon što iskustvo
da imam dosta dugova po bankama, da va trajala do tamo nekih dalekih šest sati. i mudrost zamijene mladalačko ludilo i
moram mačkama čistiti drek i otvarati Vraćao sam se mlitavo kući gledajući kako nerealnu bezbrižnost. Treba samo pregu-
im konzerve dvaput dnevno, da me nar- se pali ulična rasvjeta. Put do kuće bio je rati krizu četrdesetih – dok se čovjek još
komani cijeli dan salijeću tražeći novac, povratak na sami kraj svijeta. A sutra je osjeća itekako mlad iako ne može potr-
da moram kupovati preskupu hranu, da sve počinjalo iznova. U novoj majici i no- čati kao nekad – pa kao zreo muškarac u
mi gaće ili majice koje sam kupio zaista vim pantalonama trebalo je prelaziti isti prisustvu djevojaka konačno shvatiti da
nikad ne odgovaraju, da su me ponovo put, a sve je činilo novim i drugačijim, si od njih dvadeset godina stariji, da ba-
zvali da budem prisutan kao član porote svaki bogovjetni dan. canje kamena s ramena može prouzročiti
na nekom suđenju, da me ispred ulaza u Otvaram riblju konzervu. Sardine se dalekosežne posljedice i da je vrijeme za
moju zgradu salijeću turisti i traže da ih čine posložene identično kao i kada sam prvu kolonoskopiju. Ako isključimo sa-
fotkam, da me budi pucnjava iz obližnjih prošli put otvorio konzervu te iste firme. moubistvo kao nešto protuprirodno, ostaje
zgrada u kojima živi totalna sirotinja, da ne Nekada davno nije tako izgledalo. Tada nam da guramo dalje nizbrdo ili uzbrdo –
mogu spavati od stotina sponzoruša koje su to bile samo sardine posložene bez na- kako već ko gleda na stvari. Neki su ljudi
se u sitne sate glasno guraju ne bili ušle u mjere da bude primijećen njihov raspored. mrtvi a da i nisu umrli.
fensi klub ispod mog prozora, da mi neki Možda su nekada davno, u mojoj mlado- Bez obzira na sve, kako god vas ova
bolesni anonimus konstantno trpa smeće sti, neki ljudi primjećivali da su sardine priča furala, preporučujem vam da pro-
u lokot bicikla, da karte za podzemnu že- uvijek poredane identično, ali ja nisam. nađete na internetu spot nedavno premi-
ljeznicu nikad ne rade kako treba, da mi Bio sam mlad. Nije me bilo briga ni za nulog britanskog muzičara zvanog Black
je muka od taksista koji stalno trube, da one koji su bili opterećeni starenjem ni i njegovu nekada jako popularnu pjesmu
moram preskakati preko psećih govanaca, za raspored sardina u konzervi. Wonderfull Life. Možda vam ona kaže još
da mi u kiosku ispred ulaza u podzemnu Prno sam u čabar. Gledam na Face- nešto na ovu temu, posoli supu, zabiberi
nikad ne namažu dovoljno sira na kiflu, booku fotografije mojih prijatelja. Ne zna čorbu, ili vas pak uspava u kasno popod-
da niko neće da te propusti na pokretnim se ko je od nas gori. Da nam je neko re- ne, da vam glava klone u jastuk i da za-
stepenicama, da na TV-u vrte jedne te kao da ćemo tako izgledati jednog dana, boravite da ste ovo ikada pročitali. n

STAV 29/9/2016 45