Page 55 - STAV 82 29.09.2016
P. 55

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Almanah kartaških baksuza


                                            barbarski jezik




                                            stariji je oD našeg




                                            Porodice su nalik ljudima. I one mogu biti paranoične. Dovoljno je
                          Piše:             da jedan stalno nešto ponavlja. Svi se zaraze
                          irfan horozović








                 prezno s jezikom i biljkama na-  Spomenuo sam to, onako kako sam   smo dobri i ko zna šta sve još. Tako je do-
                 stalim u njegovom vrtu, bile one   čuo, ali ni slutio nisam da će to biti uvod   bio svoj porodični zadatak da me upozo-
                 kalemljene ili samonikle. Ni-  u duge kartaške rasprave.      ri. Nevolja je u tome što je to daleko više
         Okad se ne zna šta sve može biti      – Taj je naziv nastao davno. Ne zna se   od porodičnog zadatka. I tu smo se ne-
          u riječi i koliko je to moćno, kao u ma-  ni ko je hodža ni šta se dogodilo...  kako rastali. On iščeznu, lijevo ili desno,
          gijskim pričama i svjedočanstvima. “Jer   – Znam ja šta se dogodilo. Hoćeš li da ti   ne znam ni sam, a ja se nađoh, oči u oči,
          barbarski jezik stariji je od našeg”, kaže   kažem hodžino ime i od koje je porodice?  s poznatim nasmiješenim starim licem.
          se u jednom Platonovom dijalogu (bar-  – Zaista me ne zanima.           – Tajanstveni policijski razgovori... –
          barski jezik, naravno, čine sve one riječi   – Vidiš, baš bi te trebalo zanimati.   reče on, više kao zaključak nego pitanje.
          koje nisu naše, a u osnovi jezika i naziva   Neki njegovi rođaci sad su zaista moćni.  – Nije on valjda policajac?
          za te strance jeste, po svemu sudeći, voda,   – Čovječe, o čemu ti govoriš?! Izraz je   – Nije on, ali svi njegovi jesu. To zna-
          koju su tražili kao svaki žedan namjer-  možda nastao prije stotinu godina.  či da je i on.
          nik). Nikad nisam prestao misliti na ovo   – Nema veze. Porodične se uvrede   – Jesi li i ti iz policijske porodice?!
          upozorenje iz Platonova Kratila. I sjetio   pamte.                      Kako se samo nasmijao.
          sam ga se nedavno, na nevjerovatan na-  – Ne razumiješ, zar ne? Nije ovo sr-  – Žena mi je kvalificirana za vrhun-
          čin. Stojim pred kućom, kad naiđe onaj   klet starih muhanata nego ozbiljna stvar.   skog inspektora.
          Čarlama, kao da tu stalno prolazi, ugle-  I opasna.                     Naravno, on jeste do penzije bio in-
          da me i priđe.                       – Dobro, kaži mi kad si navalio. Koja   spektor. Nekadašnji dizač tegova, jak kao
            Pošao sam ulicom da se udaljim od ra-  je to porodica?             zemlja, sad je oprezno koračao po toj ze-
          doznale komšinice, a on za mnom. I go-  I on stvarno reče.           mlji istrošenih nogu i koljena.
          vori li, govori. Razumio sam jedino da je   – Čekaj, bolan, kakve oni imaju veze?!   – Porodice su nalik ljudima. I one
          i on poznavao hodžu iz Kotorskog kojeg   Niko njihov nije iz nesretnog Kotorskog.  mogu biti paranoične. Dovoljno je da je-
          sam spomenuo u jednom kolumnističkom   – Naravno da nije. Nije ni hodža. Po-  dan stalno nešto ponavlja. Svi se zaraze.
          osvrtu. Imao sam već nekoliko razgovo-  slali su ga tamo, ali čovjek je volio kartati.   Govorio mi je kasnije u Išaretu kad sam
          ra na tu temu, tako da se nisam previše   Sramota jedna! Ali porodica drži do sebe.   mu ispričao šta se dogodilo.
          iznenadio. Neki su mi htjeli kazati o kome   Ne vole kad se to spominje.  – Neće me tužiti zbog uzrečice.
          je riječ, drugi objasniti kako je to zaista   – Nisam ga ni spominjao.  – Naravno da neće – reče s neopisi-
          bilo. Jedan ga je čak i poznavao. “Kako   – Jesi, jesi, svi znaju o kome je riječ,   vim osmijehom – valjalo bi dokazati da
          ćeš ga poznavati, čovječe, čuo sam tu kar-  a to je za njih uvreda. Nikad više niko od   je hodža njihov, da nije bio takav, nego
          tašku dosjetku kad se nisi ni rodio.” Nije   njih nije otišao u hodže.  prevaren i oklevetan i ko zna šta još. Koga
          odustajao. “Živio je on i poslije”, reče.   – Išli su u komitetske činovnike. To   to zanima. To je samo povod, a oni ti za-
          Na vratima Išareta me jednom dočekao   im se više isplatilo.         ista prijete. Govorio si ti i nešto drugo?
          jedan čijeg se imena ne mogu sjetiti i s   – Sve gore od goreg!         – Govorim što mislim, znaš i sam.
          nokta me upitao: “Jesi li ti u tim svojim   Čarlama se, kao u očajanju, uhvati   – Tu izgleda ima nešto.
          istraživanjima čuo za popa Tog-i-tog koji   za glavu.                   Jezik, a osobito neki izrazi oblikova-
          je volio kartati? I piti?” “Jesam”, rekoh   – I šta sad?             ni u njemu mogu biti vrlo opasna stvar.
          u prolazu, “to je valjda onaj čuveni jaran   – Smisli nešto kako da se opereš. Ina-  Sve je to živa plazma ljudskog duha koje
          hodže iz Kotorskog?!”             če ćeš imati neugodnosti. Znaš, i ja sam   nismo uvijek svjesni. I de ti sad spome-
            A Čarlama priča i priča.        se ženidbom uvezao s njima.        ni hodžu koji je volio kartati. A kakva je
            – To je izraz iz rauba, čovječe – rekoh   Sad mi je otprilike sve postalo jasno.   to priča zaista bila, ko zna. Izgleda da svi
          mu kad sam došao do riječi, ali on se nije   Neko ga iz te porodice zapitao “zna li tog   sve znaju. Jedino ja ništa. To je valjda prvi
          dao tako lahko otkloniti od ove teme.  i tog (tj. mene)”, a on se raspričao kako   postulat filozofije čaršije.   n


                                                                                                   STAV 29/9/2016  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60