Page 45 - STAV broj 330

gledajući isječke iz filma, čitajući sinopsis,
ne može čovjek da sebi ne postavi pitanje:
“Kako nas i našu borbu, naš opstanak vide
drugi, a kako to vidimo mi?”
U filmu vidimo hrabre i neustrašive
ljude koji se bore za svoju domovinu, koji
nikad ne odustaju od onoga što je pra-
vedno, a to je da zločinci budu kažnje-
ni za svoja nedjela. Ako biste sjeli s bilo
kojim borcem Armije Republike Bosne i
Hercegovine, mogli biste u sat vremena
imati skicu za filmski scenarij o hrabrim
i požrtvovanim borcima. Ali ako pogleda-
te našu kinematografiju, vidjet ćete samo
filmove o patnji, stradanju, zločinima, žr-
tvama. Sve se svodi samo na žrtvu. S dru-
ge strane, turska kinematografija sve što
snima o agresiji na Bosnu i Hercegovinu
snima na način da prikazuje hrabre i od-
važne ljude koji se bore za svoju zemlju,
svoj narod. Nameće se pitanje jesmo li
hrabri i odvažni kako nas Turci vide, ili
smo napaćene, izmrcvarene žrtve. Kao i
uvijek, istina je negdje u sredini, i hrabri
borci i žrtve.
Ne bismo smjeli upasti u zamku da bi-
ramo između jednog i drugog narativa, jer
istina je i jedno i drugo. Ne bismo smjeli
zaboraviti tragedije i stradanja, zločine,
genocid, ali ne bismo smjeli ni zaboravi-
ti ni hrabre podvige naših boraca. Sve to
skupa, naš odnos prema toj bliskoj proš-
losti, oblikuje nas kao društvo u buduć- S druge strane, ne smijemo biti ni ba- događaja novim generacijama, što onda vodi
nosti. Naša budućnost zavisi od toga, od hati ni bezobrazni i za zasluge u ratu tra- tome da se na takvim mjestima okupljaju
identifikacije s tim događajima, od našeg žiti da nam se “svakodnevno odaje počast grupe rođene nakon što se događaj koji se
kolektivnog sjećanja na te događaje. Mora- kuda god išli i šta god radili”, kao ni to da obilježava dogodio. Sama činjenica da su
mo imati dovoljno poštovanja i zahvalnosti neko zbog ratnih zasluga bude “izuzet od ljudi društvena bića pretpostavlja sposob-
prema onima koji su hrabro branili našu važenja pravila i zakona”. nost identificiranja s događajima koji su
zemlju, kao što moramo imati dovoljno Obaveza nam je kao pojedinaca, insti- se dogodili skupinama i zajednicama čak
suosjećanja prema porodicama onih koji tucija i društva u cjelini razvijati i njego- i prije nego su im se oni pridružili.
su mučki ubijeni, na pravdi Boga. vati kulturu sjećanja. Ono što može upropastiti kulturu sje-
Pamćenje i prenošenje događaja iz da- ćanja, a posljedično tome i podrivati iden-
MJESTA, DOGAĐAJI I NJIHOVO lje ili bliže prošlosti, mjesta na kojima su titet zajednice jeste ravnodušnost spram
ZNAČENJE ZA ZAJEDNICU se dešavali, njihovo značenje za zajednicu prošlih događaja, koja može nastati kao
Imajući u vidu sve što smo kao narod i simboli pomažu članovima zajednice da posljedica namjernog umanjivanja važ-
preživjeli, moramo biti svjesni da, kada se identificiraju sa zajednicom, da dobi- nosti nekih društvenih događaja ili kao
govorimo iz pozicije žrtve, jer je nad na- ju odgovore na pitanja “ko sam ja” i “ko neminovan proces potiskivanja prošlih
šim narodom počinjen genocid i etničko smo mi”. I velike pobjede i velika strada- događaja nekim novijim. Osim toga, uvijek
čišćenje organizirano i potpomognuto nja imaju kapacitet da oblikuju zajednicu, su prisutni i oni koji svojim aktivnostima
dobrim dijelom iz susjednih država Sr- da podstaknu identifikaciju pojedinaca sa nastoje relativizirati važnost prošlih doga-
bije, Hrvatske i Crne Gore, uvijek traži- zajednicom, ali i da omoguće integraciju đaja ili osporiti događaje. No svaki poku-
mo pravdu, kaznu za one koji pokušavaju pojedinaca u zajednicu. šaj osporavanja, a i relativiziranja izaziva
proći nekažnjeno zbog zločina, ali i zbog Kultura sjećanja prije svega zavisi od “sukobe”, ne fizičke prirode, među člano-
negiranja i relativiziranja zločina. Tako- nas kao društva, od toga koliko posjeću- vima različitih zajednica, što onda pove-
đer, imamo pravo tražiti da se osiguramo jemo mjesta sjećanja, kakva značenja kao ćava osjećaj privrženosti zajednici. Što su
da kao država i narod nećemo više nika- zajednica dajemo tim mjestima. Istraži- sukobi veći, zajednica postaje homogenija.
da doći u poziciju da budemo nespremni vači ovih fenomena navode da “onoliko Filmovi i serije svakako su važan do-
i neoprezni. Istovremeno, neophodno je koliko je grupa aktivna u svom javnom prinos kulturi sjećanja, jer ljudi najbolje
izbjeći zamku u koju počesto upadamo, da izvođenju sjećanja, utoliko možemo govo- pamte pomoći filmskih slika. Općenito,
status žrtve koristimo “kao referencu”, da riti o kolektivnom sjećanju grupe, a kada umjetnost je važan alat za kulturu sjeća-
ne pomislimo da zaslužujemo nešto samo prestane aktivnost grupe, mjesta sjećanja nja, za interpretaciju događaja, pričanje
zbog statusa žrtve bez da se sami borimo odlaze u povijest”. priče o njima i simboliku. Zato je izuzetno
i radimo za to, bez obzira na to o čemu Za očuvanje sjećanja iznimno važnu važna pomoć iz Turske koja dolazi u vidu
je tu riječ, a može se primijeniti na bez- ulogu ima porodica jer se na mjestima filmova i serija o događajima koji trebaju
broj situacija. sjećanja prenosi i znanje i značenje nekog ostati u našoj kolektivnoj memoriji. n

STAV 2/7/2021 45