Page 57 - STAV broj 330

APOKRIFNI FRAZARIJ

Iza svega je “Noćna straža”

POŠTAR JE

IZGUBIO PISMO

Piše: Strma ulica iznad Sarajeva zaviruje u mnoge tajne. Nekad je neobuzdano
Irfan HOROZOVIĆ trčao ovuda, a sad raznosi novosti, draga pisma ili onespokojavajuće
račune. Svakidašnjica je to i ništa u njoj nije čudno. Osim pisma.

regledao je jutarnju dostavu, ovlaš, Bojao se ispita. Gdje sam ga samo izgubio, pomisli. Niko
kao uvijek, a onda je složio u tor- Činilo se da niko drugi ne razmišlja se nije o mene očešao, niko me nije gur-
bu. Međutim, nešto ga je zagolica- o tome. nuo, a pisma ipak nema. Zar je moguće
Plo. Otvorio je i ponovo pogledao. Osim učiteljice koja kroz prozor sve da sam ga sam bacio. Ili nekom drugom
Vidio je svoje ime. Nesumnjivo. Naravno, promatra, u uniformi dakako, i zapisuje uručio svoje pismo? Ne, to nije moguće.
i njegova je adresa bila među ovim kuća- ono što vidi. Noćna straža pomisli.
ma. Vrlo lijep ženski rukopis. Kakav bi Kakav početak dana. Učiteljica ga Iza svega je Noćna straža.
drugi i bio?! Tamnoplava tinta. Obećava- ugleda i nasmiješi mu se. Mnogi su bili Mnoge stvari doživljavam danas kao
juća. Provokativna. zaljubljeni u svoju učiteljicu. priču o Rembrandtovoj slici Noćna straža.
Dok je stiskao pismo, osjetio je u nje- I tako, dok je dijelio pisma i sve ostalo, Vidim i sad lice jednog prijatelja, u
mu neuobičajeno gibljiv i šuštav papir te pomalo je čitao i svoje. Ništa nije razumio vedrom razgovoru, nekad davno, kako
pomislio, na tren, koje li je boje. Vjero- osim nagovještaja žudnje koja je bila upu- izgovara riječi.
vao je da nije običan, a osjetio je i miris, ćena njemu. Njemu. Znala je čak i njegovo – Znaš, restaurirali su Noćnu stražu
tako dalek, a tako poznat. Stavio je svoje ime. Sigurno zato što je i ona živjela ov- i znaš šta se dogodilo: to i nije noćna,
pismo u unutrašnji džep. dje. Ko zna zašto, pred oči mu iziđe lice nego jutarnja straža. Na slici nije noć,
Strma ulica iznad Sarajeva zaviruje u učiteljice iz sna. Nepostojeće učiteljice. nego jutro...
mnoge tajne. Nekad je neobuzdano trčao Nije se potpisala. Slika se doista zove Noćna straža. To su
ovuda, a sad raznosi novosti, draga pisma Napisala je zapravo samo neki znak stražari koji su probdjeli noć, dugu, tamnu
ili onespokojavajuće račune. Svakidašnjica koji je mogao biti bilo šta. Ili jedva čitljiv noć i sad se, u plaveti svanuća, vraćaju na
je to i ništa u njoj nije čudno. Osim pisma. inicijal. Sličan njegovom. zasluženi počinak.
Sad mu se čini da je oduvijek to želio iako Poznavao je nekoliko djevojaka iz I to je sve.
nije bio u potpunosti svjestan. ovog kraja, ali sve su bile lahkomislene To je to.
Nekoliko posjeta, osmijeha i kuća da- i nekako prevrtljive. Pismo je bilo posve Čitava priča o noćnoj straži.
lje, stojeći u hodniku, pažljivo je otvorio drukčije. Makar anonimno. Ozbiljna lju- Ali stoljeća su bila potrebna da to
pismo. Uspio je vidjeti samo nekoliko bav ozbiljne žene. Nikako drukčije to nije spoznamo.
rečenica, a onda se poboja da će ga neko mogao protumačiti. A koliko će biti potrebno da ja spo-
vidjeti i pomisliti kako čita tuđa pisma. Došao je do samog vrha strme ulice i znam tajnu svoga pisma?
Brzo ga je vratio natrag i nastavio kora- pogledao taj živopisni svijet kuća, avlija Možda je zato ta slika u mojoj svijesti
čati ka sljedećoj adresi. i malih mostova preko nekadašnjih pro- najednom jasna metafora svega što se do-
Gdje da poštar pročita pismo a pritom valija ili prekrivenih potoka. Tu je negdje godilo. I meni. I tolikim drugima. Slika
ne izgleda kao krivac?! To je možda bilo živjela žena koja mu je napisala pismo. naših života. Naših lica u lažnoj noći i u
jedino pravo pismo koje je dobio u svom Poznavala ga je jer joj je donosio pisma. skrivenom jutru. Kao i objašnjenje priče
životu. Život poštara pun je iznenađenja. Kakva zagonetka. o likovima iz te straže. Morbidna ljudska
Kad je ustao, negdje pred svitanje, nije Tu je bilo lijepo malo mjesto za okrepu. priča. Zavist i osveta.
se mogao osloboditi jednog sna. Morio ga – Limunadu – kazao je nakon što je Takve su i ljubavne priče.
je. Iako mu nije bilo jasno zašto. Stajao je obrisao znojno čelo i zamišljeno gledao u Samo što to mi ne primjećujemo.
pred nekom školom za poštare. Bilo ih je ulicu svoga djetinjstva. Ko to može objasniti?
mnogo. I svi su bili u uniformama. Pot- Onda je pažljivo stavio ruku u unutraš- Kao i taj moj san o školi za male po-
puno opremljeni. Tako su trčkarali nao- nji džep, ali unutra ništa nije bilo. štare. Zar to nije isto?
kolo i igrali se kao što se igraju sva djeca. Nije se odmah uznemirio, pregledao je Osjećao se kao da je izgubio jedinu
Osjećao je neki strah. pažljivo sve džepove. Nigdje ga nije bilo. ljubav svoga života. n

STAV 2/7/2021 57